Minimalna plaća, koju prima oko 45 tisuća zaposlenih, vjerojatno neće rasti

Trenutačno je minimalna plaća na 41-42% prosječne plaće u Hrvatskoj/Fotolia Trenutačno je minimalna plaća na 41-42% prosječne plaće u Hrvatskoj/Fotolia

Ekonomisti se ne mogu složiti kolika bi minimalna plaća trebala biti i koliko njezina visina utječe na povećanu nezaposlenost.

Svaki ekonomist će reći da je činjenica kako poskupljenje nekog dobra gotovo sigurno dovodi do manje potražnje za njim. No, što ako je to dobro rad i ako poraste cijena rada? Znači li to manju potražnju za radnicima, odnosno veći broj otkaza i veći broj nezaposlenih? Pitanje je posebno osjetljivo kad se govori o minimalnoj plaći. Ona je radnicima koji je primaju, i sindikatima koji bi, barem u teoriji, trebali uvijek biti na strani radnika, uvijek premala dok je s druge strane poslodavcima koji je isplaćuju uvijek previsoka. 

Nema konkurencije
Minimalna plaća je u pravilu socijalna, a manje ekonomska kategorija te je propisuju države, a što je slučaj i u Hrvatskoj gdje je isplaćuje 12-ak tisuća tvrtki za oko 45 tisuća zaposlenih. Trenutno je neto minimalna plaća u našoj zemlji 2751 kunu ili oko 380 eura, a očekuje se da bi početkom naredne godine mogla porasti na 400 eura. No, s druge strane, u situaciji kad Hrvatskoj masovno nedostaje sve više radnika u gotovo svim sektorima, primarno zbog odlijeva radne snage u bogatije članice Europske unije, postavlja se pitanje kako zadržati radnike, korektno ih platiti, a opet održati poslovanje profitabilnim. 

U sličnom problemu su i susjedne zemlje, iako stručnjaci upozoravaju da se politika minimalnih plaća može sagledavati samo u nacionalnim okvirima i da nije usporediva za različite države iz niza razloga. Tako u Srbiji najavljuju veliko povećanje plaća tehničkim stručnjacima i medicinarima, koji su najtraženiji u EU, i to za čak do 50%. Slovenija s druge strane razmatra povećanje minimalca s 500 na 700 eura, a što pak plaši tamošnje gospodarstvenike da će se niz industrija dislocirati iz te zemlje.  Davorko Vidović, Savjetnik za radnu politiku i zapošljavanje Hrvatske gospodarske komore (HGK), smatra da se minimalna plaća mora i može dignuti, no i da to ne može biti iznad realnog plafona. 

Pitanje turizma
"U Hrvatskoj danas postoji niz nisko dohodovnih sektora poput tekstilne, kožarske i drvne industrije, a i veliki broj turističkih radnih mjesta bi se mogao svrstati u takvu kategoriju. Tu poslodavci jednostavno nemaju prostora za povećavanje zakonskog minimalca jer će u protivnom morati zatvoriti biznis. Mogućnost za rast plaća vidim u poreznom rasterećenju. Podržavam prijedlog da se neoporezivi dio plaće podigne do 5000 kuna i nije jasno zašto u Vladi, čini se, uopće ozbiljno ne razmišljaju", kaže Vidović. Dodaje da je suvremena ekonomska povijest Europe pokazala da se u razvijenijim zemljama jednostavno ne mogu održati neki radno intenzivni sektori koji zahtijevaju veliki broj zaposlenika i male plaće, poput tekstilne i sličnih industrije.

"Takve industrije se sele u manje razvijene zemlje s nižim plaćama. U Njemačkoj je već sredinom 1960-ih, samo 15-ak godina nakon rata, za Nijemce postalo neatraktivno da se bave građevinskim poslovima. To je prepušteno "južnjacima", a na tom tragu su i mnogi Hrvati našli svoju budućnost tamo. Isto tako očekujem da će se događati i u Hrvatskoj. 

 

Vidović

Vlada bi trebala razmisliti da neoporezivi dio plaće podigne na 5000 kuna, što bi osjetila većina zaposlenih.

Cijene rada u sektorima poput građevine, brige za starije i nemoćne, medicine i sl. će sigurno rasti, a prazninu radnih mjesta će popuniti domaći ili strani radnici. S druge strane, sobarice su nužne da bi turizam održavali na ovoj razini, a to radno mjesto ne može, i nigdje nema, visoku zaradu za radnike i radnice. To će se morati popuniti ljudima kojima će ponuđena plaća biti zadovoljavajuća", smatra Vidović.

Stručnjak za rad u HGK je svjestan da će doći, ili već dolazi, do transformacije gospodarstva i da će biti sektora koji više u Hrvatskoj neće moći poslovati jer jednostavno neće moći pronaći dovoljno radnika. Kao primjer lošeg planiranja gospodarstva, a zbog čega sad imamo ozbiljnih problema, je i nerestrukturirana brodogradnja koja se nije u zadnjih 30-ak godina odmaknula od produkcije "jeftinih" brodova i tankera kad je već 1900-ih postalo jasno da taj biznis, uz konkurenciju iz Kine i Koreje, u Europi jednostavno ne može opstati. 

 U Hrvatskoj do 2008. nije postojala uobičajena 'minimalna' plaća, ali je od 1998. na nacionalnoj razini postojala najmanja osnovica za plaćanje doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, a koja je u stvari imala funkciju utvrđenog iznosa minimalne plaće. Ekonomisti se ne mogu složiti kolika bi minimalna plaća trebala biti i koliko njezina visina utječe na povećanu nezaposlenost.

Obično se smatra da bi minimalna plaća trebala biti 50% nacionalnog prosjeka, iako se u Hrvatskoj moglo čuti da bi to trebalo biti i 60%. Trenutačno je minimalna plaća na razini 41-42% prosječne plaće u Hrvatskoj. Iako se ne tiče samo minimalne plaće, ministar financija Zdravko Marić je proteklog tjedna najavio izmjenu devet poreznih zakona, a koji bi povećali godišnje neoporezive primitikei radnika za tri puta, s postojećih 2500 kuna na 7500 kuna. 

Komentari (1)
  • Vortac
    Vortac 17:12 12.11.2018.

    Prosječan Hrvat podržava i podizanje minimalca i nedjelju kao obavezni neradni dan. On si misli: “radit ću manje, a za veću plaću!”

    U stvarnosti bi vjerovatno dobio otkaz jer bi poslodavcu postao ili preskup ili višak zbog smanjenog obima posla. Onda opet slijedi kuknjava i zapomaganje zašto država novim intervencijama ne spriječi veliki broj podijeljenih otkaza.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana
Pogledaj sve