Turistička sezona test je na kojem iz godine u godinu sve dublje pada organizacija hitne pomoći u Hrvatskoj. Zadnji slučaj u zagorskom mjestu Bedekovčina gdje je teško ozljeđeni liječničku pomoć čekao sat vremena – iako je zdravstvena ustanova od mjesta nesreće udaljena samo oko 500 metara – zbog toga što u Zagorju naprosto ne postoji služba hitne pomoći, još jedan je primjer lošeg sustava koji se, sasvim je izvjesno, neće urediti bar još nekoliko godina.

Mreže HMP-a
Tek s krajem ove godine, naime, država planira izraditi politiku i strategiju razvitka hitne medicnske pomoći na temelju analize broja i vrste hitnih intervencija i hitnih prijevoza, kako stoji u nedavno donijetoj Nacionalnoj strategiji razvoja zdravstva od 2006-2011. Isti dokument tek za početak 2008. godine predviđa izradu plana mreže HMP-a, i to kao objedinjene službe, samostalne djelatnosti koju bi pretežno trebali obavljati specijalisti hitne medicine. Takvih, međutim, u Hrvatskoj još nema, jer ne postoji specijalizacija hitne pomoći. Tek za 1. listopad 2008. godine predviđa se uvođenje hitne medicine kao samostalnu specijalizaciju! Kako će tad na scenu stupiti nova Vlada, pitanje je hoće li se i sve to uopće ostvariti. Opremanje mreže hitne pomoći, doduše, Vlada predviđa za početak iduće godine, no treba još vidjeti s kojim sredstvima, obzirom na nagomilane dugove u zdravstvu, uključujući i prvu ratu ogromnog kredita za dogradnju Rebra. Pesimizam nije suvišan, uzme li se u obzir da je bivša SDP-ova Vlada još prije tri godine donijela pravilnik reorganizacije hitne kojeg je nova Vlada stopirala. Prema pravilniku kojeg je izradio tim bivšeg ministra Andre Vlahušića, svaka županija trebala je ustrojiti ustanovu za hitnu pomoć koja će unesrećene zbrinjavati i upućivati u nabliže županijske bolnice.

Lokalne prilike
Pravilnk se počeo provoditi i hitna je zaživjela samo u četiri županije, uključujući i Zagreb. HDZ-ova Vlada, međutim, uz obrazloženje da je županijski model preskup, zamislila je hitnu pomoć kao jedinstvenu ustanovu koja će imati ingerenciju za područje čitave države, jedan dispečerski centar i jedan pozivni broj. Iako su na prvi pogled njihovi argumenti možda zvučali dobro – veći broj timova, bolja pokrivenost, ušteda na administrativnim poslovima – pokazalo se da ništa od navedenog nije razrađeno.
“To bi bio apsolutno neučinkovit sustav koji ne uzima u obzir ni funkcioniranje sustava ni lokalne prilike u pojedinim županijama. Županijski sustav imao je dobru decentraliziranu podršku od decentraliziranih sredstava i u tri godine sustav se mogao srediti”, tvrdi bivši ministar Vlahušić i dodaje da se spomenuti pravilnik izrađivao punih šest mjeseci u suradnji s vodećim domaćim stručnjacima na području hitne medicinske pomoći. Kako bez njene suglasnosti neke stvari ipak ne mogu proći, struka je zapravo i zaustavila HDZ-ov model koji će se, po svemu sudeći, na kraju približiti onom Vlahušićevom, uz neke preinake. Pregovori ministarstva i predstavnika struke, među ostalim i predstavnika Hrvatskog društva za hitnu medicinu, trenutno su u mirovanju, a predsjednica društva dr. Branka Tomljanović nada se da će Vlada na kraju poslušati riječ struke.

Osnivanje zavoda
Predviđa se, naime, osnivanje Zavoda za HMP koji bi objedinjavao cijelu službu hitne pomoći na čitavom teritoriju Republike Hrvatske, pratio situaciju i potrebe, osiguravao ujednačene standarde kvalitete i opremljenosti u svim županijama i lokalnim zajednicama, koordinirao rad ustanova HMP-a te osiguravao odgovarajuće obrazovanje djelatnika. Uz to bi osiguravao hitan i brz (po potrebi helikopterski) medicinski prijevoz u svim dijelovima zemlje i sustavnu koordinaciju s bolničkim djelatnostima te organizirao cestovnu hitnu pomoć za glavne magistralne prometnice i primorsku HMP za vrijeme turističke sezone.
“Mi nemamo ništa protiv osnivanja zavoda koji će raditi na reorganizaciji hitne ili edukaciji timova, no apsolutno se ne slažemo s tim da se uvede centralizirana služba koja pokriva područje cijele države”, ističe dr. Branka Tomljanović.