Nedavnim potpisivanjem ugovora o gradnji pet punionica za električne automobile u Koprivnici, napravljen je još jedan važan korak u razvoju projekta ELEN.

Radi se o jednom od najvažnijih razvojnih projekata HEP-a, a kompanijina mreža punilišta u budućnosti bi trebala biti jedan od važnijih kompanijinih izvora prihoda, ali i moćan alat u uspostavi napredne nacionalne elektroenergetske mreže. Taj cilj danas, kad se elektroautomobili u Hrvatskoj praktički mogu nabrojati na prste jedne ruke, čini se pomalo nestvarnim, no postoji niz uvjerljivih pokazatelja koji ukazuju da će električna vozila već u bliskoj budućnosti zauzeti značajan tržišni udjel. Prvenstveno, to je logična posljedica odredbi sadržanih u energetskoj strategiji Europske unije, kojoj je jedan od ciljeva i 20 postotno smanjenje stakleničkih plinova. Kako na promet otpada 26 posto,a samo na cestovni promet 17 posto tih štetnih emisija u EU, logično je očekivati da će upravo taj sektor u budućnosti morati proći znatne promjene.

Da EU ide u tom smjeru vidi se već i iz postojećih direktiva, gdje je primjerice proizvođačima automobila nametnuta mogućnost plaćanja penala ukoliko ukupna flota njihovih proizvodenih automobila prelazi određene kvote. Na taj način autoindustrija je potaknuta na razvoj efikasnijih i ekološkijih tehnoloških rješenja, a među njima važno mjesto zauzimaju vozila na električnu energiju.  To i ne čudi, s obzirom da motori elektroautomobila imaju znatno viši postotak pretvorbe energije od benzinskih i dizel motora, a pritom uopće ne ispuštaju ugljikov dioksid. Utoliko, kad bi tek svaki deseti automobil u Hrvatskoj bi pogonjen na električnu energiju, godišnje emisije CO2 bile bi manje za 386 tisuća tona nego danas. Dakako, moguće je i da ugljikov otisak elektroautomobila nije jednak nuli, kad ga se primjerice puni energijom proizvedenom u elektrani koaj izaziva emisije CO2.

Ipak, čak i tada, te emisije su 34 posto manje nego kod motra s unutarnjim sagorijevanjem. S druge strane, uštede u cijeni goriva ogromne su. Prema aktualnim cijenama električne energije i naftnih derivata, vlasnik elektroautomobila koji godišnje pređe 15 tisuća kilometara uštedio bi na gorivu oko 6500 kuna godišnje u odnosu na vlasnika dizel vozila, te 10500 kuna u odnosu na vozača koji vozi 'benzinca'. Na prijeđenih 30 tisuća kilometara uštede su još izraženije, pa tako vlasnik elektroautomobila u godinu dana na gorivo potroši 2688 kuna, 'dizelaš' 15 525 kuna, a vlasnik vozila koje troši benzin, 23 499 kuna. Te brojek mogu varirati ovisno o nizu uvjeta, poput načina vožnje, konfiguracije terena i tipu automobila, no načelno se može zaključiti kako je odnos potrošnje elektroautomobila i benzinskog automobila minimalno 1 naprama 9. Tu je još i cijeli niz drugih prednosti elektroautomobila, poput nečujnog rada, iznimne agilnosti motora i puno veće otpornosti na kvarove, no usprkos tome njihove tržište tek je u povojima.

Razlog je naravno cijena. Zahvaljujući kompliciranoj tehnologiji, ali i činjenici da su tek odnedavno na tržištu, cijena vozila pogonjenih na električni pogon još uvijek je, čak i u bogatijim europskim zemljama, previsoka. Rješenje za to, kao i većinu drugih novih tehnologija, nađeno je u subvencijama. Razvijene europske države na razne načine subvencioniraju kupovinu elektroautomobila, bilo kroz direktne novčane poticaje, bilo kroz porezne olašice, bilo kroz posebne povlastice kao što je primjerice besplatno parkiranje. U Hrvatskoj nikakvih povlastica zasad nema, a dok ne budu uvedene teško da će tržište električnih automobila zaživjeti. Ipak, uz Elen HEP će taj trenutak dočekati spreman.