Iako je vinkovačka drvna industrija Spačva do nedavno punila medije kao negativni simbol predstečajnih nagodbi, pa i političkih borbi, nakon uspjelog dogovora s vjerovnicima 2013. postala je zapravo ogledni primjer pozitivnog ishoda dobre predstečajne nagodbe. Danas u Spačvi radi ukupno 706 djelatnika, odnosno 120 više nego prije godinu dana, što je rezultiralo i zapošljavanjem većeg broja mladih visokoobrazovanih stručnjaka. Dario Puljiz, predsjednik Uprave Spačve pojasnio nam je kako je došlo do ovog pozitivnog trenda. 

“Početkom 2014. u Spačvi je bilo zaposleno 580 djelatnika. Uvijek smo nastojali tržištu ponuditi finalne proizvode od slavonskog hrasta, i s tim ciljem je Uprava 2013. donijela odluku o proizvodnji isključivo finalnih proizvoda. Ovakva proizvodna vizija otvorila je u kratkom vremenu potrebu za dodatnim brojem djelatnika, i uz to zahtijevala i prilagodbu postojećih djelatnika takvom načinu proizvodnje. To je, među ostalim, rezultiralo zapošljavanjem 14 mladih visokoobrazovanih osoba koje su prethodno prošle provjere znanja i motivacije potrebne za uspješan nastavak profesionalnog razvoja u Spačvi. Oni su ekonomske, strojarske i elektrotehničke struke. Također, u njih ubrajamo i diplomante Šumarskog fakulteta iz drvno-tehnološkog smjera, za koje mogu reći da smo zaposlili sve koji su se pojavili na tržištu, kaže Puljiz i napominje kao je u neposrednu proizvodnju od studenog 2014. do ožujka 2015. zaposleno 145 djelatnika. Prvenstvo kod zapošljavanja davalo se učenicima drvno tehnološkog smjera koji su stručnu praksu odradili u Spačvi.

Uz to, kaže Puljiz, tvrtka je do unatrag tri godine preko svoje Zaklade Spačva, godišnje stipendirala 20 do 25 studenata raznih specijalnosti i to tako da su članovi zaklade, sufinancirali djelatnost zaklade sa 10 kuna mjesečno po članu, a 99 posto uplaćivala je Spačva. “Ciljevi stipendiranja studenata nisu bili samo stipendiranje za posao u Spačvi, nego prvenstveno stipendiranje djece djelatnika Spačve, a kriterij za odobravanje stipendija bio je uspjeh u dosadašnjem školovanju te socijalni status obitelji djelatnika. Godišnje je izdvajano za te namjene otprilike 200.000 kuna, tvrdi predsjednik Uprave Spačve te ističe kako se unutar društva potiče razmjena znanja kako od starih iskusnijih kolega prema mladima, tako i obrnuto. “Vjerujem da međugeneracijska razmjena znanja, iskustva i ideja i rad prema zajedničkom cilju dovodi do još boljih rezultata. U takvom okruženju i radnoj atmosferi, s ljudima koji razmišljaju na način kako se nešto može napraviti, a ne da već unaprijed znaju kako se nešto ne može napraviti, lakše može svakodnevno graditi nova poslovna vizija i ostvarivati usvojene planove, smatra Puljiz i ističe kako je bilo i djelatnika koji se nisu slagali s novom strategijom, koji su vidjeli daske kao finalni proizvod Spačve.

“Taj dio djelatnika je našao zaposlenje u drugim tvrtkama koji drvnu industriju Hrvatske gledaju kao sirovinsku osnovu za svoje proizvodnje, i kod onih koji nas godinama uvjeravaju da je najbolje našu proizvodnju završiti u pilani, a da će se oni za ostalo pobrinuti. Mi se s takvim razmišljanjem ne slažemo jer ono ne potiče stvaranje radnih mjesta za mlade i obrazovane stručnjake kako u Slavoniji, tako i u Hrvatskoj”, kaže prvi čovjek Spačve.

Tvrtka danas izvozi 75 posto svoje proizvodnje, ali je 90% ovisna o izvozu, jer neki domaći Spačvini partneri robu koju nabave kod njih ugrađuju u svoj proizvod koji uglavnom izvoze, tako da ako nema njihovog izvoza, nema niti Spačvinog plasmana. Top izvozni brend Spačve je stolarija, posebice vrata koja nose imena mnogih zemljopisnih toponima prepoznatljivih i izvan Hrvatske. “Proizvodimo ulazna vrata za francusko tržište, a glavni uvjet za suradnju s partnerima za ovaj posao, a i druge, je da se kao sirovina koristi isključivo slavonski hrast. To smo lako dogovorili kao i da se modeli vrata zovu po našim gradovima, pa tako Francuzima prodajemo vrata s imenom Pule, Splita i Zadra, a o imenu Dubrovnik upravo razgovaramo.Vrijednost kamiona natovarenog Spačvinim ulaznim vratima je oko 130.000 eura i među najvrijednijim je teretima koje izvozi naša drvna industrija. Radimo masivna sobna vrata za tržišta Njemačke, Italije, Austrije, Rumunjske, Srbije, kvalitetom prilagođena zahtjevima svakog pojedinog tržišta i kupca, kaže Puljiz i naglašava kako postoje i proizvodi za koje znaju da bi bilo idealno plasirati ih na domaće tržište, a to je izvoz bioenergenata, peleta i briketa. “Kada bismo sve te proizvode plasirali na domaćem tržištu za istu snagu, odnosno isti broj kW, energije potrošene iz bioenergenata, nestala bi potreba za uvozom fosilnih goriva. Kao što znamo, foslina goriva su skuplja, te njihovim uvozom donosimo razvoj i bogatstvo nekome tko nema osjećaj za naš regionalni rast i razvoj, koji ne donosi radna mjesta u našim selima i gradovima, te su ekološki neprihvatljiva. Većom uporabom bioenergenata proizvedenih iz domaće sirovine zaposlili bismo lokalnu radnu snagu, s opet velikim utjecajem na ruralne dijelove županije. Zbog toga proaktivno sudjelujemo u izgradnji lokalnog tržišta bioenergenata sa svima koji svojim ponašanjem i odlukama mogu tome pridonijeti. Postoji nekoliko studija o ovoj temi za našu i neke susjedne županije koje daju osnove za ovo razmišljanje”, zaključuje čelni čovjek Spačve. v