Hoće li mali dobavljači postati dužnici Agrokora?

Autor: Suzana Varošanec , 04. lipanj 2017. u 22:01
Foto: Marko Lukunić / Pixsell

Ne isključuje se negativan domino efekt za stotine malih dobavljača.

Robne kompenzacije kao napušteni model obračunskog plaćanja pokretanjem postupka prinudne uprave za članice koncerna Agrokor ponovo počinje oživljavati u njegovoj poslovnoj praksi. Na to upućuju očitovanja od strane koncerna, kao i očitovanja Ministarstva pravosuđa u smislu što je legalno. Uoči konačnog isteka roka za prijavu tražbina (9. lipnja zadnji dan) u pravničkim raspravama je došlo do raspleta zakonskog okvira koji (ne)dozvoljava kompenzacije ovisno o tome jesu li izravne ili višestrane.

Drugim riječima, ove prve ili jednostavne kompenzacije su moguće, dok druge – lančane nisu. Potvrđeno je kako se izravne kompenzacije mogu realizirati u dva slučaja bez razlike jesu li obveze dospjele prije ili poslije otvaranja postupka. To znači da se prebijanje omogućuje kako po sistemu ‘staro za staro’, tako i po sistemu ‘novo za novo’, a u oba slučaja glavni je uvjet da je riječ o odnosu između jednog dobavljača i jedne članice koncerna.

Također, navodno je prelomljeno kako se neće provoditi multilateralne kompenzacije u kojima sudjeluju tri ili više društava. Neki to smatraju znakom da se prijebojem neće moći zatvoriti i Agrokorove obveze između, primjerice, jednog dobavljača s više društava iz koncerna. Kako je riječ o poslovima koji su ustvari 100 posto odrađeni prije 10. travnja, prije same blokade Konzuma, dijelu dobavljača prijeti da od Agrokorova vjerovnika sad postanu dužnik – zbog ovrha.     

Razlog tome je što su mali dobavljači kao vjerovnici na ime duga Konzuma preuzeli robu od Velpro centra, ali po nalogu Konzuma i u cilju plaćanja dobavljačima za isporučenu robu, ali nakon izlaska robe iz skladišta došlo je do zaustavljanja zatvaranja kompenzacija slijedom pokretanja postupka izvanredne uprave u kojem su obustavljena sva obračunska plaćanja. Pored pretvaranja u dužnike, po istoj apsurdnoj logici, Velpro bi mogao u tom slučaju postati najsolventnija tvrtka cijelog sustava, no to će se tek vidjeti. Pritom se čini da se na solventnost veleprodajnog centra itekako računa, pa tako i u krojenju novog plana za Konzum. Nagađa se o mogućnosti da se zbog navedenog modela veleprodajni lanac ponovno vrati pod okrilje Konzuma. Lani je on izdvojen, što je male dobavljače i dovelo u ovaj u težak položaj, a navodno će veoma brzo biti poznato je li to doista definirani smjer.

Dođe li do integracije, to bi otvorilo perspektivu da se i ovi slučajevi malih dobavljača riješe kroz dozvoljeni model, tj. izravnim prijebojem.

Kako stvari stoje, bankama se poboljšava položaj (uvjetujući svaku novouloženu kunu za prioritet u naplati istoga iznosa starih kredita), a velike su šanse da će iz novih kredita i veliki dobavljači uspjeti u određenoj mjeri namiriti se kroz novu djelomičnu diobu – teren se priprema iako nije do kraja jasno hoće li unaprijed biti definiran raspored i kriteriji namirenja što je stečajni standard. Već stižu stoga i prva takva upozorenja. Samo da se još nešto riješi u interesu malih dobavljača kako bi mogli vraćati kredite bankama koje su podigli da mogu isporučiti robu Agrokoru koju vjerojatno nikad neće naplatiti, pa neki od njih pozdravljaju navedenu opciju pripajanja veleprodajnog centra Konzumu. U suprotnom smatraju da im prijeti da se ceh prelomi preko njih, a da ta mogućnost postoji govori podatak da oni godinama nisu imali mogućnost riješiti naplatu za svoju robu gotovinskim plaćanjem ili mjenicama koje bi slali na naplatu, nego su isključivo kompenzirani robom od strane Agrokora po nepovoljnijim tržišnim uvjetima i do pola godine nakon bi što njihova roba došla u valutu. Trenutno su gurnuti u još dublji procjep jer uz nemogućnost naplate dugova od Agrokorovih kompanija prijeti im i ovrha za neplaćanje računa, odnosno potraživanja od Velpro centra, za robu izdanu po nalogu Konzuma i njegova ime duga, i to zato što se radi o višestranoj kompenzaciji.

“Sumnjamo da je, kako se tvrdi, na prvom mjestu zaštita malih dobavljača i zaštita radnih mjesta jer inače ne vidimo razlog zašto se nas gura prema blokadi i tužbama od strane Agrokorove veleprodaje koja je godinama radila u sastavu Konzuma kroz robne kompenzacije, koje bi usto indirektno i popravile bilancu Agrokora”, kaže jedan mali dobavljač koji nije želio da ga imenujemo. Zatvaranje starog duga članica koncerna Agrokor prema dobavljačima za isporučenu robu putem robnih kompenzacija (dugovi prije postupka prinudne uprave) dobilo je zeleno svjetlo kroz kvalifikaciju dozvoljenog modela. Ta vrsta obračunskog plaćanja ukorijenjena u gospodarstvu tipična je za Agrokorov odnos s malim dobavljačima koji se, ako su željeli biti na policama Konzuma, morali pristati na naplatu u drugoj robi. Danas su oni izloženi brojnim rizicima, pa i neodrživosti poslovanja, jer dug od jednog ili dva milijuna kuna njih može odvesti u bankrot.

Pritom ima i onih koji su na suradnju s Konzumom navedeni tek pod zadnje, poslovnim potrebama vanjskih principala zbog prisutnosti strane robe na cijelom tržištu, pa su kao i ostali mali dobavljači zatečeni mogućim negativnim raspletom. S druge strane, ima i velikih poduzetnika koji su na isti način poslovali, ali ih to iz nekih razloga trenutno ipak ne ugrožava. Problemi su krenuli otkad je Agrokorov sustav pod novim režimom pa su informacije o tome što slijedi, kada i kako će se riješiti, trenutno vrlo tražena ‘roba’. Mnogi dvoje trebaju li prijaviti tražbinu koja je naplaćena u robi, ali prijeboj nije papirnato riješen. Zbog obuhvata problema i prijetnje bankrotom ne može se isključiti domino efekt za stotine malih Agrokorovih dobavljača, uz nepoznanicu koliko bi radnika moglo završiti na 
burzi.      

Komentirajte prvi

New Report

Close