Između rijetkih preostalih proizvodnih tvrtki u većinskom državnom vlasništvu, tvornica umjetnih gnojiva Petrokemija iz Kutine predstavlja istinski krunski dragulj, u svakom smislu, pišu Novosti.

Prošle je godine to bio naš drugi najveći pojedinačni izvoznik, s oko dvije i pol milijarde kuna ukupnog prihoda. Ujedno, on je i najveći mamac za sve dežurne zagovaratelje privatizacije kao takve. A riječ je o feli koja se jednako namnožila u bankarskim krugovima, željnim oplođivanja profita ubranog nevjerojatnim beneficijama za poslovanje nauštrb građana, kao i u samoj vladi te parlamentu, navodi se u tekstu.

Predsjednik NO Petrokemije, Goran Kralj iz Erste mirovinskog fonda, na telefonski mu postavljeno pitanje iz Novosti, nije želio komentirati širi kontekst priče. Nije ustvari želio ništa komentirati, pišu Novosti, rekavši da uopće ne smije davati izjave, prema dogovoru s ostatkom članova NO-a. Ipak, uspjeli su, piše u tekstu, od njega čuti načelni stav da “cijena plina za Petrokemiju definitivno nije korektna” i da bi “država trebala nekako intervenirati u tom pogledu”. Složili su se, okvirno, i u vezi gore iznesenog računa o efektima cijene.

Naposljetku, izjavu im  je dao Željko Klaus, u ime sindikata EKN Petrokemije, ali ne želeći iznositi kategoričke tvrdnje o stvarnim krajnjim namjerama države oko vlasništva nad Petrokemijom: “Ipak, dopuštamo si pravo sumnjati u iskrenost ministara koji najavljuju privatizaciju, a koja bi navodno bila za dobrobit ove tvrtke. Nedostatak primjerene i uobičajene komunikacije s resornim ministarstvom, kao i učestala medijska spominjanja Petrokemije u kojim se o najvažnijem problemu – cijeni plina – gotovo ništa i ne govori, daje nam za pravo sumnjati u stvarne namjere Vlade RH.”

Klausu se također čini da je Petrokemija “kolateralna žrtva neriješenih odnosa između Ine i Mola do kojih je došlo nesretnom i nespretnom privatizacijom Ine u kojoj su sudjelovale sve Vlade od 2003. godine”. Prodaju državnog vlasništva radi zatvaranja proračunskih rupa, kako saznajemo, u EKN-u ne mogu i ne žele smatrati mudrom niti odgovornom gospodarskom politikom. Tekst u cijelosti možete pročitati ovdje.