Oni su posebni i znaju što žele i kako to žele. Globalno su orijentirani, etnički raznoliki, tehnološki potkovani, bolje obrazovani, manje skloni politici i spremni preuzeti Ameriku sa svim ekološkim, političkim i socijalnim problemima koji vuku u propast, svjesni su važnosti održivog razvoja.

Pola će ih oboljeti od raka, jedna trećina će dobiti dijabetes, živjet će kraće od svojih roditelja… Oni su djeca ‘‘Baby boomera“, oni su ‘‘Baby boom busters“ ili Generacija ‘‘Mi“. Generacija ‘‘Mi“ najveća je u američkoj povijesti i broji 95 milijuna mladih rođenih između 1978. i 2000. Naziva ih se i ‘‘Milenijalcijma“. Milenijalci su kohorta koja će 2016. doseći 100 milijuna i dominirat će američkom političkom scenom kroz period od 30 do 40 godina. Dvije najizraženije značajke koje su oblikovale pogled na svijet generacije ‘‘Mi“ su obvezanost na zajedničko dobro a ne na osobnu dobit te ethos koji nadilazi rasne ili ideološke podjele a kao drugo odbijanje trenutnog političkog vodstva i dominirajućih institucija jer vjeruju da je tu Amerika podbacila upravo zbog pohlepe. Milenijalce obilježava progresivnost i zasićenost partizanskom politikom, socijalna tolerantnost, ekološka osviještenost, miroljubivost i tehnološka briljantnost. Milenijalci će se politički angažirati kako bi povratili vjeru u američki san i bit će nosioci promjena. Ne prihvaćaju nepravednu i okrutnu budućnost, nerazumljivo velik dug, ekonomsku nejednakost, vojne sukobe, kronične bolesti i ekološke katastrofe već žele očuvati okoliš, zdravo živjeti i omogućiti jednakost obrazovanja. Njihova misija je promijeniti percepciju o Americi kao arogantnoj i pohlepnoj naciji te ostvariti pravedan i održiv svijet.

Tko su Milenijalci zapravo?
Do konfuzije dolazi zbog preklapanja određenja Generacije X (rođeni između 1961. i 1981.), i Generacije Y (rođeni nakon 1981.) koji se također nazivaju Milenijalacima a neki autori ih nazivaju i ‘‘Ja“ generacijom ili čak iGeneracijom obzirom na odrastanje usporedo sa intenzivnim tehnološkim razvojem. Unatoč konceptualnom kaosu, idealni prototip ‘‘Mi’’generacije nije tako idealan kakvim se čini na prvi pogled. Generacija ‘‘Mi“ ima svoje naličje : veći stupanj depresivnosti, anksioznosti, cinizma i usamljenosti. Rezultat je to dugogodišnjeg istraživanja američke psihologinje Jean Twenge koja se bavila analizom testova ličnosti Baby boom kohorte i njihove djece – kohorte Generacija ‘‘Ja“ Odgojeni su da ciljaju među zvijezde i na prvenstveno nauče cijeniti sebe i svoje potrebe. Prema nekim autorima to ne ukazuje nužno na sebičnost već stavljanje sebe i rad na sebi prije davanja sebe za druge. S druge strane, Twenge navodi kako su roditelji napuhali samopouzdanje vlastite djece te u tom procesu stvorili ‘‘nježne cvjetove’’ sa nerealnim osjećajem vlastite vrijednosti i bez vještina nužnih za snalaženje i otpornost u današnjem okružju gdje mamica i tatica neće moći popraviti što ih smeta. Twenge govori o epidemiji narcisizma. Poznati američki TV psiholog, Dr. Phill također upozorava na samousmjerene, razmažene i koji si uzimaju za pravo nešto željeti i htjeti. Oni materijalna dobra i misle da ne moraju uložiti 100% truda. No kada ih se pita ‘‘zašto“, nema odgovora. Generaciju ‘‘Ja“ krasi visok stupanj optimizma u budućnost. Očekuju da će upisati fakultet, zaraditi mnogo novaca, čak postati slavni. No realnost koja ih čeka je upravo suprotna – upisati fakultet postaje utrka sa jednako dobrim kojih sve veći broj, dobra zaposlenja je teško pronaći a onda i zadržati dok cijene kuća i zdravstvenog osiguranja rastu. Pripadnici Generacije ‘‘Ja“ reći će da nisu samousmjereni već važni sami sebi i uzimaju si zdravo za gotovo da su neovisni, posebni individualci koji upravo zbog toga ne moraju o sebi mnogo razmišljati. Navode kako mnogi od njih rade poslove za koje nisu mnogo plaćeni i koji ih ne zadovoljavaju, da mnogo volontiraju te da u životu nisu dobili sve što su htjeli. No vjeruju u snove i misle da ih ništa u tome ne može spriječiti.

Kad pucaju nerealna očekivanja
Za kraj ostaje pitanje u kojoj mjeri će najveća masa američke mladeži uspjeti promijeniti svijet u kojem živi i prilagoditi ga svojim potrebama jer je evidentno da bez toga neće moći živjeti svoj san. Oni žele napraviti razliku, žele slobodu i svoju individualnost uzimaju zdravo za gotovo. Kako kaže poznata arapska izreka, ‘‘Čovjek je više preslika vremena u kojem živi nego svojih roditelja“. Čini se da vrijeme za promjene upravo dolazi.

* Andrijana Mušura magistrica je psihologije i predavačica na Zagrebačkog školi ekonomije i managementa

Hrvatska

Kombinacija Ja i Mi generacije
Mogu li se rezultati povezati sa mladim Hrvatima rođenima nakon 1981.? Čini se da ipak dijele neke od značajki Generacije ‘‘Ja“. Iskustva iz predavaonica pokazuju da kod mladih postoji veliki raskol između onoga što žele i onoga što imaju. Stav poput ‘‘dolazim li na svako predavanje imat ću minimalno ocjenu vrlo dobar“ ukazuju na nedostatak motivacije za radom ali i postavljanje visokih ciljeva. Današnje generacije mladih podrazumijevaju manje truda uz veći uspjeh nego njihovi roditelji. Zanimljivo je spomenuti istraživanje koje je proveo Gfk na hrvatskim tinejdžerima u dobi od 11 do 13 među kojima je 73% djece koja imaju mobitel, 45% jako njeguje svoj izgled, ‘‘vrh’’ najvažnijih životnih vrijednosti su prijateljstvo, zdravlje, ljubav dok postoji visok stupanj nepovjerenja iskazan prema političkim strankama, poduzetnicima, novinama, vladi i sl. Približno 50% smatra da im obitelj daje puno slobode, ali isto toliko ih misli kako se njihove ideje o životu posve razlikuju od njihovih roditelja.