Jedanaest godina nezavisnosti Radija 101

Autor: Stanko Borić , 23. studeni 2007. u 06:30

Dokumentarni film Vinka Brešana ‘Dan nezavisnosti’ podsjeća na vrijeme kad je Radio 101 borbu za svoj opstanak pretvorio u rat hrvatskog društva protiv Tuđmanove vlasti

Početkom tjedna u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski” održana je premijera filma Vinka Brešana “Dan nezavisnosti”. Taj dugometražni dokumentarni film govori o pozadini i tijeku događanja demonstracija protiv gašenja Radija 101, koje su se zbile prije 11 godina, točnije 21. studenog 1996. Pored dokumentarnih snimki iz tog razdoblja, u filmu su sakupljena i sjećanja sudionika tadašnjih zbivanja. Tako su među sugovornicima osim ljudi sa Stojedinice zastupljeni i članovi tadašnje Vlade, kao i tada vodeći članovi HDZ-a, koji otkrivaju svoje viđenje tog dogadaja. Pored njih, u filmu sudjeluju i predstavnici tadašnje opozicije, nezavisnih medija, Hrvatskog novinarskog društva, kao i prvi američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith. A te noći 21. studenog, prije 11 godina, održan je jedan od najvećih skupova u Hrvatskoj, s kojim je počelo demontiranje nedemokratske vladavine tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana i Hrvatske demokratske zajednice. Naime, dan prije Vijeće za telekomunikacije oduzelo je koncesiju Radiju 101. Na toj sjednici, između ostalog, dodjeljivala se koncesija za radijskog koncesionara za Grad Zagreb. Odlukom većine članova Vijeća, među kojima je bio i Ivić Pašalić, Stojedinici je oduzeta koncesija te je data dotad nepostojećem radiju Globus 101, u vlasništvu Ninoslava Pavića. Drugi konkurent Radiju 101 bio je, također nepostojeći, Zagrebački krugoval. Za koncesiju Stojedinici jedino je glasao HSS-ovac Stjepan Radić. Tako je nakon 12 godina slušanja Radio 101 ostao bez koncesije. A razloge tome treba tražiti u Tuđmanovom animozitetu prema Stojedinici. Iako je taj radio bio ustvari samo gradski radio, štoviše, imao je slab odašiljač koji nije pokrivao niti cijeli Zagreb, mogao se čuti u Predsjedničkim dvorima na Pantovčaku. Radio je svakodnevno iznosio kritike na Tuđmanov račun, te puštao duhovite komentare i jinglove s njegovim izjavama. Karakter poput Tuđmanova to nije mogao dugo trpjeti te je odučio da nešto poduzme, a najučinkovitije je bilo ugasiti radio. Ta je zadaća povjerena Iviću Pašaliću, moćnom Predsjednikovu savjetniku. Najprije je uslijedio niz pritisaka u obliku kontrola i inspekcija, a kada se one nisu pokazale učinkovitima, skovan je plan za oduzimanje koncesije. Tadašnji predsjednik Vijeća, koje je brojalo devet članova, bio je ministar pomorstva, prometa i veza Branko Močibob. Nakon glasovanja Vijeća održanog u čuvenoj “Kockici” na Prisavlju, novinarka Stojedinice Zinka Bardić u nevjerici je priopćila u eter rezultate glasovanja. Nakon toga redakcijski telefoni počeli su neprestano zvoniti, te je uslijedila poplava telefaksa i telegrama u kojima su građani davali svoju podršku. I na sam radio počeli su pristizati ljudi koji su željeli dati svoju potporu, a dolazili su, kako anonimni građani, tako i sportaši te tadašnji oporbeni političari poput, danas pokojnog, Vlade Gotovca i Stjepana Mesića.

Potpuno neočekivano došao je čak i predsjednik zagrebačkog HDZ-a Zlatko Canjuga koji je pozvao zagrebačke članove te stranke da se usprotive gašenju Stojedinice. U studio je nešto kasnije pristigao i tadašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith. U kratkom vremenu zagrebački Cvjetni trg počeo se puniti ljudima koji su došli izraziti podršku. Tada se oko 20 sati u eter javio ondašnji predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, Ivan Zvonimir Čičak, koji je za idući dan najavio prosvjed na Trgu bana Jelačića. Odgovornost za skup preuzeo je HHO, a sam skup Ministarstvo unutarnjih poslova nikada nije službeno odobrilo. Na dan prosvjeda, u četvrtak ujutro, započeli su razgovori (ili, bolje rečeno, pregovori) s policijom i organiziranje skupa. Za balkon koji će poslužiti kao govornica odabran je onaj Društva arhitekata. Zamjenik načelnika PU zagrebačke Vladimir Faber javio je kako je HHO pokušao prijaviti skup, ali da je to trebao napraviti 48 sati prije. Faber je kazao kako očekuje dolazak 100 tisuća ljudi, te da će MUP napraviti sve da se izbjegnu uporaba sile, za što je imao podršku ministra unutarnjih poslova Ivana Jarnjaka koji se tako suprotstavio Tuđmanovoj naredbi. Predsjednik Hrvatske je u to vrijeme bio u Washingtonu te nije mogao uživo pratiti razvoj situacije. Prije skupa bilo je niz događanja: u Skupštini grada Zagreba (koja je bila oporbena) održana je konferencija gdje je traženo da Stojedinica odmah dobije koncesiju; Canjuga je uime zagrebačkog HDZ-a pozvao članove Vijeća da preispitaju odluku, a Pavić je odustao od dobivene koncesije. U 17 sati toga dana održana je izvanredna sjednica Vlade na kojoj se zaključilo da su se Pavićevim odustajanjem stekli uvjeti za novi natječaj te da do njegova održavanja treba omogućiti emitiranje Radija 101. Već u poslijepodnevnim satima započelo je okupljanje ljudi na središnjem zagrebačkom trgu. Nakon službenog početka prosvjeda rijeke ljudi su se počele slijevati na trg, većinom mlađih ljudi koji su u rukama imali zapaljene svijeće. Sam prosvjed, obilježen brojnim govornicima, prošao je bez ikakvih nemira i problema. HHO je ipak morao platiti kaznu za održavanje neprijavljenog skupa. Vijeće za telekomunikaciju je kasnije najavilo novu sjednicu za početak iduće godine. Na toj sjednici Stojedinici je produžena koncesija. Sam skup dobio je veliku medijsku pozornost, tako da su slike s njega prenosili i CNN, BBC te mnoge druge europske televizije. Aktivni sudionici toga događaja i tadašnjih političkih zbivanja ocjenjuju kako je upravo skup podrške Radiju 101 označio početak pada Tuđmanova režima, do kojeg je i došlo početkom 2000. godine pobjedom oporbene šestorke na parlamentarnim izborima.

Komentirajte prvi

New Report

Close