Snažan dojam ostavilo je ovog tjedna u punoj dvorani Lisinski obilježavanje 70. obljetnice Fakulteta elektrotehnike i računarstva, FERConnect 70, a još više središnji dio večeri, premijera Feropolisa, dokumentarnog filma autora Dubravka Merlića koji je zaplovio kroz sjećanja i bogatu povijest za razvoj hrvatskog gospodarstva izuzetno važne visokoškolske ustanove čiji su prostori kroz desetljeća izrasli baš u susjedstvu Lisinskom.
Filmom nije samo obilježeno tih 70 godina pomicanja granica, veliki jubilej fakulteta izvorno nastalog kao ETF (Elektrotehnički fakultet), već je odan i hommage svim onim generacijama ljudi koji su izgrađivali i prenosili znanja u tom zahtjevnom području ljudskog djelovanja na buduće generacije, koji su u određenom vremenu imali viziju naše tehnološke sadašnjosti – njima je to tada bila budućnost – i koji su imali upornosti i hrabrosti da se u ne baš jednostavnim okolnostima izbore za napredak.
Pa i danas je nerijetko borba za prava i uvjete znanosti i tehnologije borba s vjetrenjačama, a zanimljivo je i kako je i pri pokretanja ETF-a, baš kao i u slučaju Holjevčeve ideje s izgradnjom Zagrebačkog velesajma, otpor pružan iz Beograda, jer se preferiralo da glavni grad tadašnje države ipak dobije prednost kao buduće tehnološko središte. Srećom, nije prošlo…
U filmu je, među ostalim, spomenuto i kako je Hrvatska u najtežim mogućim uvjetima za svaku zemlju, u godinama rata, kad su ipak bila važnija brojna druga pitanja, zahvaljujući stručnjacima koji su vidjeli pred sobom sve prilike i mogućnosti koje se otvaraju s krajem jednog i u predvečerje novog stoljeća uvodila Internet praktički paralelno s Europom. I to obvezuje cijelu tech zajednicu da ni danas ne posustaje, a ono što je pritom velika snaga pametnih industrija je što su u našim visokoškolskim ustanovama, ne samo na FER-u, zadržani visoki kriteriji zahvaljujući čemu
Hrvatska zaista ne oskudijeva pametnim i agilnim pojedincima koji se kao takvi ne mire s time da smo pasivni promatrači globalnih tehnoloških promjena – kako u zemlji, tako i na razini cijele Europske unije. Upravo je u tim visokim akademskim kriterijima i stručnjacima koji sa stečenim znanjima mogu stati rame uz rame i s onima s najboljih svjetskih sveučilišta jedini način na koji će se Hrvatska i u budućnosti moći nositi s globalnim tehnološkim izazovima, a hrvatske tvrtke konkurirati na najzahtjevnijim tržištima.
U Lisinskom srećemo Krešu Macana koji nam kaže kako malo ljudi zna da je zapravo FER-ovac, i kao svaki inženjer rješenju problema pristupa tako da ustanovi početnu točku i onu krajnju, na koju se želi stići, a sve između toga je izazov i put kojim se gradi znanje. “Zato se u Manjguri najviše i bavimo kriznim komuniciranjem”.
“Dijete ETF-a” bio je i posljednji jugoslavenski premijer Ante Marković, rođeni Konjičanin koji je znanja stečena na zagrebačkom fakultetu primijenio vodeći pune 23 godine kao generalni direktor Končar, i u njegovo je vrijeme taj industrijski div narastao na više od 20 tisuća zaposlenih, među kojima je bilo i više od četiri tisuće inženjera.
Postavljanje uspješnog gospodarstvenika na čelo vlade, tada se to zvalo Savezno izvršno vijeće, pokazat će se kao posljednji trzaj jednog oronulog sustava kojeg na kraju nisu koštali ekonomski problemi – mada prazne priče o reformama i stabilizaciji iz usta Markovićevih prethodnika na zapadu više nisu htjeli ni slušati a kamoli podržati – već potpuna politička blokada sustava i raspad ideje trajno suprotstavljenih naroda o zajedničkoj državi.
Na stranu sad hoćemo li i da li bi se u nekoj budućnosti na čelu vlade trebao opet naći neki inženjer, ali svakako bi bilo dobro da Feropolis dođe do što šire publike, nakon što su ga odgledale generacije i generacije FER-ovaca. Bilo ih je lijepo vidjeti na okupu u Lisinskom.
