‘Božić je 2005. godine. Zvoni mobitel, javljam se. Kaže osoba s druge strane da zove u vezi oglasa za posao na koji sam se javio početkom prosinca. Naravno, ni na kraj mi pameti nije bilo da me za Božić netko zove u vezi oglasa za posao, ali nakon što sam ga upoznao drugi dan, bilo mi je jasno da njega to nije previše smetalo. Objašnjava mi osoba da trebam sutra doći oko 16.30 na 10. kat Industrogradnjina nebodera na početnu obuku. Mislim si, pa sutra je Štefanje, blagdan, kakva božja obuka! U redu, vraćam se sutra u Zagreb i doći ću na dogovoreno mjesto. “Koga da tražim gore?”, pitam. “Slavena Andrašića”, kaže glas s druge strane.
To mi je bio ne znam koji razgovor za posao unazad nekoliko mjeseci pa nisam imao nikakva očekivanja, čak me i odbijala činjenica da trebam ići raditi na blagdan (a ne znam koliko sam nedjelja, Štefanja, Novih godina, Uskrsnih ponedjeljaka, blagdana Svih svetih odradio unazad dvadeset godina).
Dolazim petnaestak minuta ranije na dogovoreno mjesto i blago se šokiram prizorom nakon izlaska iz dizala na 10. katu. Naime, dočekala me dimna zavjesa jer je pušenje bilo jedino dozvoljeno na stubištu i hodniku (pušilo se i u uredima kad bi šefovi otišli, ali kao oni to nisu znali) plus tu je bio aparat za najgoru kavu u Zg, regiji i šire te grickalice.
Ulazim u glavni hodnik, dolazim do dežurne tajnice Dijane (studentica, vjerojatno je na posao došla izravno iz božićnog izlaska) i tražim Slavena Andrašića. Dijana me uputila na Slavena i službeno se upoznajemo.
Oglas za posao tražio je osobu na pola radnog vremena vještu u formatiranju teksta, prijelomu, radu u Photoshopu i InDesignu, savjesnu i profesionalnu. Tad 27-godišnjak, smatrao sam da zadovoljavam sve potrebne uvjete.
I tako je započela pustolovina, putovanje, što god koje traje već 20 godina.
Portal Poslovni.hr je službeno pokrenut 5. prosinca 2005. godine i isprva mu je prvotna namjena bila prijenos tekstova iz tiskanog izdanja na web za pretplatnike. Naravno, bilo je tu i autorskih tekstova, kao i prenesenih tekstova s Hine ili drugih portala, posebice ako su bili poslovne naravi, ali bit portala je bila da pretplatnici imaju i digitalni pristup člancima iz tiskanog izdanja novina.
Isprva su prijenos članaka iz tiskanog radili Slaven (sin, nažalost, nedavno preminulog vlasnika Stjepana Andrašića), Matija i Ivan, ali kako se trebalo baviti i ostalim stvarima, Slaven je objavio oglas za osobu koja bi njega zamijenila na uploadu tiskanog. Slaven mi je krenuo pojašnjavati što točno podrazumijeva prijenos tiskanog izdanja na web. Naravno, to je bilo dosta prije automatiziranih sustava prijenosa teksta iz sustava na web i, na moju sreću, većina zaposlenika bili su novinari stare garde kojima nije padalo na pamet da nakon što tekst prebace u sustav (Poslovni je tad imao jedan od najsuvremenijih sustava za pripremu novina, redakcija je bila krcata Macovima, tu se nije štedjelo) još se bakću s klikanjem, padajućim izbornicima, namještanjem vremena objave, selektiranjem opcija i sličnim. Usto, redakcija Poslovnog je bila standardna novinarska redakcija kakvu viđate na televiziji ili filmovima – demantij ili izjava se čeka do zadnjeg trena u pušionici i onda se završava tekst s još kojom tisućom riječi debelo nakon roka za tiskaru.
Naravno, kako to tad nije bilo tako intuitivno, svaki se tekst ručno vadio iz sustava (točnije iz InDesign datoteke), lijepio u Word gdje bi se formatirao jer bi se svi stilovi pomiješali, nakon čega bi slijedilo takozvano cropanje fotografija iz teksta. Ovisno o kategoriji članka (da li je noseći članak na naslovnici, rubrici, podrubrici, …), fotografija se kropala u više dimenzija jer, još jednom, portali i CMS-ovi su tad bili dosta rudimentarni i ne odveć user-friendly (premda su naši Corvusovci stvarno odradili vrhunski posao s portalom poslovni.hr, odnosno u nekim smo aspektima bili korak ili više ispred ostalih).
I to je bilo to od posla – beskonačni copy/paste iz InDesigna, formatiranje teksta, kropanje fotki. Nas trojica (Matija, Ivan i ja) bismo si podijelili stranice i svatko bi radio svoju. Nakon što bi sve pripremili, krenuo bi prijenos u Corvusov CMS što je zahtijevalo dodatne vještine i brdo copy/paste funkcija. Zalijepi ili pretipkaj naslov, nadnaslov, podnaslov i perex, zalijepi tijelo teksta, učitaj fotke, potpise pod fotke, dodaj ključne riječi i onda učitaj noseću fotku u više dimenzija. I tako za svaki članak. Službeno nam je radno vrijeme bilo od 17.00 – 21.00, ali znalo se dogoditi da ostanemo i dulje jer, svojstveno novinama i novinarima, vrlo su rijetki bili dani da su novine otišle u tisak do deadlinea (uglavnom bi se slale debelo nakon roka). Naravno, kako je Poslovni dnevnik dnevna novina koja je išla radnim danom, trebalo se priviknuti na nespecifično radno vrijeme od nedjelje do četvrtka (novine su na kioscima bile u ponedjeljak pa su pretplatnicima članci trebale biti dostupni u nedjelju iza 22.00 na webu) i činjenicu da su nama standardno neradni dani bili uvijek radni.
I to je bilo radno mjesto na kojem sam bio više od godine dana. Svaki bih dan svjedočio “panici” novinara i urednika kako se približavao deadline za slanje novina u tisak, slušao novinarske priče u pušionici, malo po malo upoznavao novinare, urednike, grafičare (uvijek ih je bilo barem troje-četvero), prodavače pretplate i oglasa, lektore (poslovni ih je u jednom trenu imao dvoje) i sve ostale tad potrebne da Poslovni iziđe na kioscima i webu. Mnogo je tadašnjih novinara i urednika s vremenom napuštalo Poslovni dnevnik, neki su prelazili u druge tiskovine (tad je postojao Business.hr ili Lider), neki su odlazili u druge niše, neki su se s vremenom vraćali u Poslovni dnevnik.
Isto je stanje bilo na webu. Isprva nas trojica, takozvani web operateri, smo radili zajedno jedno pola godine nakon čega Matija odlazi, a njega mijenja Marta. Imali smo i dva web novinara, Igora Prsteca i Mihu Dobrašina, koji su punili portal s vijestima, najčešće kratke vijesti novinara koje ne bi stale u tiskano izdanje, nešto s Hine ili nekog drugog portala, a Igor je dodatno, uz Slavena, i moderirao forum koji je tad bio jedini poslovni forum u Hrvatskoj, a i šire.
S vremenom se Slaven počeo usredotočivati i na ostale stvari vezane uz portal i obiteljski posao (otac Stjepan je bio glavni urednik Poslovnog dnevnika, Slaven portala, a brat Vjeran je tad vodio izdavačku kuću Masmedia) pa me zapošljavaju na puno radno vrijeme i prebacuje na mene novo zaduženje moderiranja foruma u koje me je Slaven uhodavao i uskakao po potrebi.
Prva veća promjena u Poslovnom zbila se 2008. godine kad Andrašići odlučuju prodati većinski udio u Poslovnom dnevniku i Masmediji Styrija Grupi, premda je Slaven zadržao većinski udio u portalu i budućem projektu, web portalu Izloog.hr koji je trebao biti internetska knjižara za prodaju Masmedijinih i naslova ostalih izdavača (portal je bio konkurencija web portalu Superknjižara), a koji se tad razvijao.
Ta podjela vlasništva također je značila fizičko odvajanje tiska i portala pa web i Corvus sele na novu lokaciju u ulici Baruna Trenka, dok tisak ostaje na 10. katu Industrogradnjina nebodera. U međuvremenu je web pojačan s dva novinara, Tomislavom Hrastovčakom i Markom Mršićem koji su punili portal s vijestima, te Vedranom Topalušićem koji je bio zadužen za prodaju oglasa i marketing. Što se tiče web operatera, radno mjesto je spalo na mene i novu kolegicu Lidiju.
Te su godine, 2008. – 2010., obilježene svjetskom financijskom krizom, političkim promjenama u Hrvatskoj poput ostavke premijera Sanadera, recesijom, padom gospodarstva, nezaposlenošću i općenito teškim ekonomskim uvjetima. Ukratko, nažalost, svime što je punilo naslovnice portala i tiskovina. Ono što je obilježilo Poslovni.hr bile su česte selidbe (iz Trenkove u Magazinsku, a zatim u Novu galeriju) i izvrsno poslovanje (uz Slavena, mene, Vedrana, Lidiju, Tomislava i Marka, u prodaji i marketingu su zaposleni još kolege Branko Ječmenjak i Josip Balek) koje su nam omogućili vrhunska posjećenost portala i foruma te dobra prodaja web oglasa.
Uzlet portala nastavio se i 2010. kad Slaven, većinski vlasnik portala i član Uprave, odlučuje prodati ostatak svog udjela Styriji i povući se s portala. Nakon Slavenova odlaska, novi direktor portala i član Uprave postaje Vedran Topalušić. Ta 2010. godina bila je specifična i po tome što je jedna od prvih odluka Styrije bila da ponovno objedini tisak i web na istoj lokaciji, odnosno vratiti nas na 10. kat Industrogradnjina nebodera.
Nažalost, to su i dalje bile recesijske godine, posebice za izdavaštvo pa smo ostali bez Josipa i Branka (nedugo zatim i Vedrana), Marka te Lidije. Druga važna stvar tih godina bila je preseljenje u nove prostore u novoj zgradi Večernjeg lista, u Oreškovićevu ulicu 6H/1, preko puta zgrade 24sata. Tu dolazi do veće sinergije između tiska i portala, odnosno urednik portala postaje Stjepan Škramić, novinar i urednik iz tiskanog izdanja.
Dolaskom Andreje Borošić u Poslovni dnevnik, portal poprima i novu funkciju, to jest postaje medij za komunikaciju brojnih konferencija (Poslovni uzlet, Hrvatska pamet Hrvatskoj, Iskustvo zlata vrijedi i brojnih drugih) putem evenata i specijala. To je razdoblje također obilježilo i prvi značajniji redizajn portala kako bi se uklopili brojni specijali i događanja na portal. Usto, u tom razdoblju postajem i trafficker za Poslovni.hr na puno radno vrijeme.
Te su godine bile vrlo izazovne po portal jer sinergija tiskanog i portala nije uvijek išla glatko zbog učestalih odlazaka ili smjena zaposlenika (u jednom je trenu smijenjeno gotovo pa cijelo uredništvo Poslovnog dnevnika). Stjepana kao urednika zamjenjuje Branka Suvajac, od novinara tu je bio Tomislav Hrastovčak plus dvije studentice, Ivan Jozić je bio zadužen za razvoj portala, a moja su zaduženja obuhvaća upload tiskanog, moderiranje foruma i trafficking bannera. Naravno, novinari iz tiskanog su također pripomagali slanjem kratkih vijesti koje ne bi stale u tiskano izdanje ili nisu imale smisla drugi dan u tiskanom.
Negdje 2014./2015. portal Poslovni.hr zahvaća novo turbulentno razdoblje odlaskom novinara Tomislava Hrastovčaka (u siječnju 2015.) i urednice Branke Suvajac. U ljeto 2014. na portala dolazi Zvonimir Varga, a Branku kolegica Tina Lakić koja na mjesto urednice portala dolazi s portala net.hr. Početkom 2015. godine portal dobiva novo pojačanje u vidu novinara Brune Lipeja i ta okosnica portala održala se sve do 2025. godine kad Tina Lakić preuzima funkciju zamjenice urednika na portalu vecernji.hr, a njezino mjesto urednice preuzima Zvonimir Varga.
U razdoblju Tine Lakić odrađena su još dva redizajna portala kako bi se vizualno i stilski pratilo ostale ugledne svjetske business portale.
Sve u svemu, od prvog dana portala pa sve do 20-godišnjice, Poslovni.hr je oduvijek bio vjeran sebi, prijenosu objektivnih informacija i vijesti i bio je svojevrsni pionir među poslovnim portalima koji su, kroz godine, polako nestajali s internetske scene. I sama ta činjenica dovoljno govori o snazi i moći portala Poslovni.hr koji je i danas jedan od posjećenijih portala.
Što se mene tiče, došao sam u samim počecima portala, krenuo od nule (kao svojevrsne poslovne priče o osobama koje su prvo raznosile poštu pa se uspele do samog vrha) i 20 godina kasnije, svojevrsna sam webovska „Katica za sve“ – moderator, operator, trafficker na PD-u te zamjenski trafficker na VL-u, lektor, guru za newsletter platforme, …
A sve je počelo hladnog poslijepodneva, 27. prosinca 2005. godine, na 10. katu Industrogradnjina nebodera.’
