EN DE
Poslovni vikend
od prosvjeda do vlasti

Tko su ljudi koji mijenjaju političku kartu Srbije?

Konstitutivna sjednica 17. studenoga mnogo je više od početka rada novog saziva. U parlament su ušli ljudi koji su dotad nastupali kao kritičari sustava, a sada su postali dio sustava koji žele promijeniti.

Autor: Nađa Irena Fišić
19. studeni 2026. u 22:00
Aleksandar Čupić podržavao je studente od početka prosvjeda. Tijekom marša prema Kragujevcu on i njegova supruga Ana otvorili su im svoje imanje i pripremili plastenike za noćenje (na slici s Draganom Jovanovićem)/Reuters

Dok se konstituiranje novog srpskog parlamenta u beogradskim kafićima pratilo gotovo kao finale svjetskog prvenstva, u zastupničke klupe ulazili su liječnici, profesori, ekonomisti, umjetnici… Nakon dvije godine studentskih prosvjeda, pred njima je zadatak mnogo teži od osvajanja izbora: pokazati da mogu promijeniti način na koji država funkcionira.

U utorak, 17. studenoga, u Beogradu se dogodilo nešto što bi još prije nekoliko godina bilo gotovo nezamislivo. Ljudi su od ranog jutra rezervirali stolove u kafićima i kavanama kako bi gledali prijenos konstitutivne sjednice Narodne skupštine Srbije. Ne nogometnu utakmicu, ne finale u košarci, nego sjednicu parlamenta. Beograd je toga jutra imao gotovo blagdansku atmosferu. Vrijeme je bilo ugodno za studeni, ulice pune prolaznika, a pitanje koje se moglo čuti nije bilo gdje se danas dobro doručkuje, nego gdje se može gledati Skupština.

Posebno domišljatu ideju imali su ugostitelji beogradske kafane Pavle Korčagin. Organizirali su praćenje sjednice uz takozvane skupštinske cijene, nadahnute povlaštenim cjenikom parlamentarnog restorana.

Kardiolog, bivši guverner Narodne banke, profesori, kirurzi, glumac i košarkaška legenda okupljeni su oko zahtjeva za borbu protiv korupcije i obnovu institucija

Simboli novog pokreta

Kava je stajala sedam dinara, odnosno oko šest centi, cappuccino devet dinara ili približno osam centi, a omlet 150 dinara, malo više od eura. Bila je to istodobno duhovita politička poruka i humanitarna akcija jer su se prikupljala sredstva za liječenje bolesnog dječaka Viktora. Interes je bio toliko velik da su rezervacije planule u svega sat vremena, a ispred ulaza se pojavilo sedam puta više ljudi od očekivanog jer svi su, naravno, došli s idejom – ma, negdje ćemo se ugurati. Kao i, uostalom, i mi.

Većina građana Srbije, prvi put u životu dobrovoljno je i s uzbuđenjem pratila višesatnu parlamentarnu sjednicu. U zemlji u kojoj je Skupština godinama za velik dio javnosti bila simbol političkog razočaranja, uvreda i beskrajnih rasprava, odjednom je postala mjesto nade. Za građane koji su sudjelovali u prosvjedima to je bio završetak jednog dugog poglavlja, ali i početak nečega što još nitko nije mogao sa sigurnošću predvidjeti. Prije početka sjednice pristaše studentskog pokreta okupili su se u Pionirskom parku, nedaleko od parlamenta, kako bi ispratili novoizabrane zastupnike. Bilo je pljeska, uzbuđenja i osjećaja da se završava jedna politička era. Nakon gotovo dvije godine studentskih blokada, prosvjeda, pješačenja kroz Srbiju i neprestanih sukoba s vlastima, ljudi koji su postali simbol otpora sada su ulazili u instituciju protiv čijeg načina funkcioniranja su prosvjedovali.

Na izvanrednim parlamentarnim izborima održanima 25. listopada Studentska lista – Studenti pobjeđuju osvojila je 140 od ukupno 250 zastupničkih mjesta. Lista okupljena oko Aleksandra Vučića osvojila je 103 mandata, dok je preostalih sedam pripalo predstavnicima manjinskih lista. Nakon 14 godina dominacije Srpske napredne stranke, politička većina promijenila je stranu. Ipak, izborni rezultat nije automatski značio da je promijenjen i sustav koji je prethodna vlast godinama gradila.

Upravo zato javilo se pitanje – tko su ljudi na Studentskoj listi. Studentski pokret nastao je nakon tragedije na Željezničkom kolodvoru u Novom Sadu, kada je pad nadstrešnice u studenome 2024. odnio 16 ljudskih života i otvorio pitanje odgovornosti, korupcije i sigurnosti javnih objekata. Studentske blokade postupno su prerasle u masovne prosvjede, a zahtjev da institucije rade svoj posao postao je središnja poruka pokreta.

Od početka su studenti izbjegavali klasični model političkog vodstva. Umjesto jednog karizmatičnog lidera, inzistirali su na zajedničkom odlučivanju, studentskim plenumima i izboru kandidata koji su u svojim profesijama stekli ugled neovisan o stranačkoj politici. Tako je nastala neobična izborna lista na kojoj su se našli sveučilišni profesori, liječnici, ekonomisti, nastavnici, umjetnici, sportaši i javne osobe. Neki su godinama upozoravali na korupciju, drugi su postali poznati tek kada su se usprotivili odlukama vlasti, a treći su svoje profesionalne karijere gradili daleko od politike. Njihova najveća prednost, barem u očima birača, bila je upravo to što nisu pripadali tradicionalnoj političkoj klasi. Njihov najveći izazov sada je dokazati da stručni ugled, moralni autoritet i dobra namjera mogu postati učinkovito upravljanje državom.

Ilija Srdanović, kardiolog i profesor Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, postao je jedno od najvažnijih političkih lica studentskog pokreta. Nije isključio mogućnost preuzimanja dužnosti predsjednika vlade/Reuters

Ilija Srdanović

Jedno od najprepoznatljivijih lica Studentske liste svakako je Ilija Srdanović, kardiolog i redoviti profesor Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Novom Sadu, koji je zauzeo prvo mjesto na izbornoj listi. Njegova profesionalna biografija gotovo je u cijelosti vezana uz medicinu. Diplomirao je 1995. na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu, šest godina poslije završio specijalizaciju iz interne medicine, a 2004. i užu specijalizaciju iz kardiologije. Magistrirao je 2010. na Medicinskom fakultetu u Beogradu, a doktorirao 2012. u Novom Sadu. Zaposlen je na Klinici za kardiologiju Instituta za kardiovaskularne bolesti Vojvodine, autor je i koautor više desetaka znanstvenih radova te član srpskih i europskih kardioloških udruženja. Jedan je od osnivača Resuscitacijskog savjeta Srbije, organizacije posvećene unapređenju postupaka oživljavanja.

Iako je veći dio života proveo u medicini, Srdanović je postao jedno od najvažnijih političkih lica studentskog pokreta. Nije isključio mogućnost preuzimanja dužnosti predsjednika vlade, ali je istodobno naglašavao da Studentska lista ima više kandidata za svaku važnu funkciju. Kao prioritete isticao je borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije, dok je o pitanju pristupanja Srbije Europskoj uniji zagovarao odluku građana. Njegova kandidatura simbolizira jedan od temeljnih principa na kojima je lista nastala: pokušaj da se politička odgovornost povjeri ljudima koji su ugled stekli profesionalnim radom, a ne dugogodišnjim napredovanjem kroz stranačku hijerarhiju.

Katarina Stanković

Sličan profesionalni put ima i Katarina Stanković, liječnica rođena 1974., specijalistica otorinolaringologije i kirurginja dječje otorinolaringologije. Medicinski fakultet u Beogradu završila je 2000., a specijalistički ispit položila šest godina poslije. Od 2005. radi u Institutu za zdravstvenu zaštitu majke i djeteta Srbije “Dr. Vukan Čupić”, gdje od 2014. vodi Kabinet za endoskopsku i lasersku kirurgiju. Zvanje primarijusa stekla je 2017. godine, predstavnica je Srbije u upravnom odboru Europskog društva za pedijatrijsku otorinolaringologiju, a sudjelovala je i u osnivanju domaćeg stručnog udruženja iz tog područja. Urednica je sedam stručnih priručnika. Njezin ulazak u parlament pokazuje da Studentska lista među svojim kandidatima ima i liječnike s dugogodišnjim iskustvom u visokospecijaliziranoj kliničkoj praksi.

Dejan Šoškić

Među imenima koja se izdvajaju po iskustvu u državnim institucijama nalazi se Dejan Šoškić, ekonomist i nekadašnji guverner Narodne banke Srbije. Za razliku od većine kolega sa Studentske liste, Šoškić vrlo dobro poznaje način funkcioniranja državnog aparata. Diplomirao je kao najbolji student svoje generacije na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao iz područja financija. Tijekom akademske karijere predavao je na sveučilištima u Srbiji, SAD-u, Austriji i Italiji, a njegova područja stručnog interesa obuhvaćaju monetarnu ekonomiju, bankarstvo i financijska tržišta. U Narodnoj banci Srbije obnašao je nekoliko važnih funkcija, od savjetničkih poslova do predsjednika Savjeta središnje banke, a od 2010. do 2012. bio je njezin guverner.

Nakon odlaska s dužnosti nastavio je javno upozoravati na probleme srpskog gospodarstva, osobito na korupciju, političko kadroviranje i slabljenje institucija. Najavljivao je potrebu provjere podrijetla imovine javnih dužnosnika i uklanjanja nekompetentnih kadrova iz državne uprave. Istodobno se zauzimao za ubrzavanje reformi potrebnih za približavanje Europskoj uniji, premda smatra da konačnu odluku o članstvu trebaju donijeti građani na referendumu. Njegova prisutnost na listi posebno je važna u trenutku kada se od nove parlamentarne većine očekuje ne samo politički obračun s korupcijom nego i ozbiljan gospodarski program.

Ispred ulaza u Korčagina za praćenje Skupštine pojavilo se sedam puta više ljudi od očekivanog jer svi su, naravno, došli s idejom – ma, negdje ćemo se ugurati/Peđa Vučković

Aleksandar Čupić

Jedna od najzanimljivijih biografija među novim zastupnicima pripada Aleksandru Čupiću, kandidatu Studentske liste za predsjednika Narodne skupštine. Rođen je 1978. u Prokuplju, a danas je docent na Prometnom fakultetu Sveučilišta u Beogradu, na Katedri za poštanski promet i mreže. Fakultet je završio 2003. s prosječnom ocjenom 9,05, a na poslijediplomskom studiju sve ispite položio je s najvišom ocjenom. Magistrirao je 2007., a doktorirao 2014. godine. Na fakultetu radi od 2004., bavi se optimizacijom logističkih sustava i autor je brojnih znanstvenih radova.

No, njegova biografija postaje posebno zanimljiva kada se izađe iz sveučilišnih okvira. Čupić je 2012. sa suprugom Anom napustio Beograd i preselio se na selo na području općine Sopot. Oboje potječu iz Prokuplja, željeli su živjeti izvan grada i ondje podizati veliku obitelj. Danas imaju šestero djece, a Čupić se od 2017. bavi i organskim uzgojem voća i povrća. Šira javnost upoznala je njega i suprugu početkom 2025., tijekom jednog od studentskih prosvjednih marševa. Kada su studenti pješice krenuli prema Kragujevcu, obitelj Čupić otvorila im je svoje imanje i za noćenje pripremila plastenike. U vrijeme kada su se studentske kolone oslanjale na solidarnost građana, takve su geste postale važan dio priče o pokretu. Čupić je studente podržavao od samog početka prosvjeda, a njegov bliži angažman počeo je u prosincu 2024., kad su ga pozvali na fakultetsku tribinu.

Na izbornoj listi zauzeo je 51. mjesto, a pozornost je privukao i na završnom predizbornom skupu održanom 22. listopada na beogradskom Trgu Slavija, gdje je svojim gromkim glasom otpjevao vlastitu obradu narodne pjesme “Hajde, Jano”. Tako se u svega nekoliko mjeseci od sveučilišnog profesora i uzgajivača organskog povrća pretvorio u jednog od kandidata za najvažnije parlamentarne funkcije. Njegova životna priča gotovo je idealna za razumijevanje karaktera Studentske liste: riječ je o ljudima koji nisu gradili karijere unutar političkih stranaka, ali su tijekom prosvjeda stekli povjerenje studenata i dijela javnosti.

Njegova kandidatura za predsjednika parlamenta nije, međutim, bila samo formalnost. Lista Aleksandra Vučića predložila je Stojana Radenovića, najstarijeg zastupnika koji je predsjedao konstitutivnom sjednicom i koji je od prve progovorene riječi dao do znanja da je za njega Aleksandar Vučić i dalje alfa i omega.

U zemlji u kojoj je Skupština godinama za velik dio javnosti bila simbol političkog razočaranja, uvreda i beskrajnih rasprava, odjednom je postala mjesto nade.

Katarina Šćepanović

Uz Čupića se kao moguća predsjednica parlamenta spominjala i Katarina Šćepanović, profesorica engleskog jezika i književnosti te prevoditeljica, rođena 1977. godine. Diplomirala je anglistiku na Filološkom fakultetu u Beogradu, a 2010. obranila rad iz suvremene američke književnosti. Od 2002. predaje u Filološkoj gimnaziji, gdje se bavi nastavom, mentorstvom i umjetničko-pedagoškim radom. Ipak, njezin javni angažman najviše je povezan s borbom za prava prosvjetnih radnika. Potpredsjednica je Foruma beogradskih gimnazija i Foruma škola Srbije te jedna od pokretačica narodne inicijative “Pravo na štrajk”. Godinama je upozoravala na položaj nastavnika i potrebu zaštite njihovih radnih prava. Upravo ju je ta sindikalna i profesionalna aktivnost učinila prepoznatljivom u obrazovnom sustavu, koji je tijekom studentskih prosvjeda postao jedno od važnih mjesta otpora tadašnjoj vlasti.

Jovo Bakić

Jedno od najzapaženijih lica novog parlamenta svakako je i sociolog Jovo Bakić. Za razliku od dijela kolega koji su široj javnosti postali poznati tek tijekom studentskih prosvjeda, Bakić je već godinama jedan od najglasnijih kritičara vlasti Aleksandra Vučića. Njegovi televizijski nastupi, polemike i oštre izjave često su izazivali snažne reakcije, a njegova politička pozicija nije se nikada uklapala u očekivanja o suzdržanom sveučilišnom profesoru. On je ujedno nakon sat i 45 minuta Vučićeva govora u Skupštini jasno, koncizno i u jednoj minuti objasnio zašto Radenović ne smije biti predsjednik parlamenta.

Rođen 1970., Bakić je izvanredni profesor sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu, gdje predaje političku sociologiju i sociologiju politike. Na istom je fakultetu diplomirao, magistrirao i doktorirao, a usavršavao se na sveučilištima u Oxfordu, Helsinkiju i Amherstu. Njegov znanstveni rad obuhvaća teorije nacije i nacionalizma, ideologije jugoslavenstva, raspad Jugoslavije te europsku krajnju desnicu. No, Bakićev politički značaj ne proizlazi samo iz akademske karijere. On je jedan od rijetkih profesora koji je godinama javno govorio o, kako smatra, zarobljenim institucijama, korupciji i društvenim nejednakostima, često jezikom znatno izravnijim od onoga na koji je javnost navikla od sveučilišnih nastavnika. Njegove lijeve političke pozicije i spremnost na otvoreni sukob s vladajućima učinile su ga istodobno vrlo popularnim među dijelom prosvjednika i izrazito kontroverznim među političkim protivnicima.

U novom parlamentu Bakić je postao predsjednik zastupničke skupine Studentske liste, dok je njegova zamjenica Aleksandra Štimac. Time je dobio jednu od politički najvažnijih uloga u novoj većini. Upravo će on morati koordinirati rad 140 zastupnika koji dolaze iz različitih profesija, generacija i ideoloških krugova. To je posve drukčiji posao od javnog kritiziranja vlasti. Zahtijeva pregovaranje, disciplinu, kompromise i sposobnost održavanja jedinstva među ljudima koji se možda slažu oko potrebe za promjenom sustava, ali ne nužno i oko svih načina na koje se ta promjena treba provesti.

Posebno domišljatu ideju imali su ugostitelji beogradske kafane Pavle Korčagin. Organizirali su praćenje sjednice uz takozvane skupštinske cijene/Peđa Vučković

Među zastupnicima Studentske liste nalazi se i Radomir Saičić, sveučilišni profesor rođen 1961. godine, koji je na izbornoj listi zauzimao 91. mjesto. Prema podacima iz izborne dokumentacije, prebivalište mu je na beogradskoj općini Voždovac, a prije ovog saziva nije bio zastupnik. Za razliku od Šoškića, Srdanovića ili Bakića, o njegovu profesionalnom putu i političkim stavovima zasad je javno dostupno znatno manje biografskih podataka. Upravo je to jedna od osobitosti nove liste: dio njezinih predstavnika javnost tek upoznaje, iako su već dobili odgovornost odlučivanja o državnim pitanjima.

Kultura je na Studentskoj listi zastupljena i kroz Željka Hubača, dramaturga, kazališnog redatelja, novinara i scenarista, rođenog 1967. godine. Njegov profesionalni put nije bio sasvim uobičajen. Prije nego što je diplomirao dramaturgiju na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu, studirao je elektrotehniku i prirodno-matematičke znanosti. Radi kao dramaturg u beogradskom Narodnom pozorištu i član je Međunarodnog udruženja kazališnih kritičara i teatrologa.

Među kandidatima je i Aleksandar Cvetković, kirurg i izvanredni profesor Fakulteta medicinskih znanosti Sveučilišta u Kragujevcu. Rođen 1977., iza sebe ima dva desetljeća kliničkog, nastavnog i istraživačkog iskustva. Specijalist je opće kirurgije i doktor medicinskih znanosti, a osobito se bavi razvojem suvremenih kirurških tehnika, minimalno invazivnim zahvatima i primjenom biomedicinskog inženjerstva u kliničkoj praksi. Predaje studentima na preddiplomskim i doktorskim studijima, mentor je mladim liječnicima te autor brojnih stručnih i znanstvenih radova.

Lica i priče iza njih

Jedno od mlađih lica liste je Adem Mavrić, politolog rođen 1997. Međunarodne odnose diplomirao je na Sveučilištu Sakarya u Turskoj, gdje je studirao kao stipendist i usavršio turski jezik. Tijekom studija radio je u međunarodnoj prodaji i logistici, a nakon diplome sudjelovao je u diplomatskom projektu između Srbije i Turske kao komunikacijski stručnjak. Danas radi kao koordinator projektnih operacija u francuskoj kompaniji koja organizira međunarodne događaje. Govori srpski, engleski i turski, a njegova biografija pokazuje da lista, uz afirmirane profesore i stručnjake, uključuje i mlađu generaciju ljudi s međunarodnim obrazovanjem i iskustvom iz privatnog sektora.

Među najpoznatijim imenima nalazi se i Dejan Bodiroga, nekadašnji košarkaški reprezentativac i jedan od najuspješnijih europskih igrača svoje generacije. Rođen 1973., tijekom karijere igrao je za OKK Beograd, Zadar, Real Madrid, Panathinaikos, Barcelonu i rimski klub Lottomatica. Osvojio je tri naslova prvaka Eurolige, a s reprezentacijom Jugoslavije dva svjetska i tri europska zlata te srebrnu olimpijsku medalju u Atlanti 1996. godine. Od 2022. obnaša dužnost predsjednika Eurolige. Bodiroga je tijekom studentskih prosvjeda javno kritizirao odnos vlasti prema demonstrantima, osobito pokušaje da ih se predstavi kao nasilnike i teroriste. Pozivao je na slobodu, dostojanstvo, pravdu i solidarnost te društvo bez mržnje i podjela. Njegova prisutnost na Studentskoj listi imala je snažnu simboličku vrijednost jer je riječ o čovjeku čije je ime poznato daleko izvan Srbije i čiji autoritet proizlazi iz sportskih uspjeha, a ne političke karijere.

Možda je još zanimljivija priča o Esteli Radonjić Živkov, stručnjakinji za zaštitu kulturne baštine, koja je široj javnosti postala poznata zbog protivljenja planovima za izgradnju hotela pod brendom Donalda Trumpa na prostoru nekadašnjeg Generalštaba u Beogradu, zgrade oštećene tijekom NATO-ova bombardiranja 1999. Kao zamjenica ravnatelja Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, Radonjić Živkov upozoravala je da se odlukama o Generalštabu krše propisi o zaštiti kulturne baštine. Nakon javnog protivljenja projektu smijenjena je s dužnosti. Njezina je priča tako postala jedan od primjera sukoba stručnih institucija i političkih odluka, osobito kada se u priču uključe veliki investicijski projekti i atraktivne lokacije.

Sličnu simboličku težinu ima i Zoran Đajić, inženjer koji je među prvima javno upozoravao na moguće građevinske propuste povezane s rekonstrukcijom Željezničkog kolodvora u Novom Sadu. Upravo je pad nadstrešnice na tom kolodvoru, tragedija koja je odnijela ljudske živote, postao povod za studentske prosvjede iz kojih je nastao politički pokret koji je dvije godine poslije osvojio parlamentarnu većinu. Đajić je na obnovi kolodvora radio kao konzultant za kamenarske radove do 2023. godine. Tijekom radova fotografirao je i prijavljivao ono što je smatrao ozbiljnim građevinskim nepravilnostima. Nakon tragedije javno je govorio o odgovornosti i mogućoj korupciji, a njegove izjave često su bile vrlo oštre. U travnju 2025. bio je uhićen nakon poziva na izricanje smrtne kazne tadašnjem predsjedniku Vučiću. Poslije izborne pobjede Studentske liste nastavio je zahtijevati kaznenu i političku odgovornost bivše vlasti.

Njegova priča izravno povezuje nastanak studentskog pokreta s njegovim današnjim političkim ciljevima. Jer, za mnoge građane koji su podržavali prosvjede promjena vlasti nije bila sama sebi svrha. Tražili su odgovore na pitanje tko je odgovoran za tragediju u Novom Sadu, zašto institucije nisu djelovale ranije i može li se uspostaviti sustav u kojem će se stručna upozorenja ozbiljno shvaćati prije nego što dođe do katastrofe.

Konstitutivna sjednica 17. studenoga mnogo je više od početka rada novog saziva. U parlament su ušli ljudi koji su dotad nastupali kao kritičari sustava, a sada su postali dio sustava koji žele promijeniti.

Od lijevih do opreznih

Među poznatim licima novog saziva nalazi se i glumac Tihomir Stanić, čija je karijera obilježena brojnim kazališnim, filmskim i televizijskim ulogama. Rođen u Bosni i Hercegovini, Stanić je tijekom desetljeća postao jedno od prepoznatljivijih glumačkih imena u Srbiji. Njegov politički angažman također je proizašao iz sukoba oko autonomije institucija, u ovom slučaju kulturnih i obrazovnih. U listopadu 2025. dao je ostavku na Akademiji umjetnosti u Beogradu, zajedno s nekoliko kolega, upozoravajući na kršenje akademskih standarda i pritiske na studente. Godinama je kritizirao politički utjecaj na kazališta, imenovanja ravnatelja i odlučivanje o tome tko će dobivati profesionalne prilike. Za Stanića ulazak u politiku nije značio napuštanje umjetničkih tema, nego pokušaj da se promijeni sustav u kojem se, prema njegovim riječima, politika previše umiješala u kulturni život.

Upravo ta raznolikost profesionalnih iskustava možda je najveća posebnost Studentske liste. Na jednom mjestu nalaze se ekonomist koji je vodio središnju banku, kardiolog, sveučilišni profesori, srednjoškolska nastavnica, stručnjakinja za kulturnu baštinu, inženjer koji je upozoravao na građevinske propuste, košarkaška legenda, glumac i mnogi, mnogi drugi. Nisu ih okupili zajednički stranački staž, politička škola ili jedinstvena ideologija. Povezalo ih je uvjerenje da institucije u Srbiji ne funkcioniraju onako kako bi trebale.

Studentska lista okuplja ljude koji se razlikuju po svjetonazoru i političkim prioritetima, od izrazito lijevo orijentiranih javnih intelektualaca do stručnjaka s opreznijim ili konzervativnijim stavovima o pojedinim nacionalnim i međunarodnim pitanjima. Njihov zajednički nazivnik zasad je ponajprije borba protiv korupcije, uspostavljanje vladavine prava i obnova institucija.

Konstitutivna sjednica 17. studenoga zato je bila mnogo više od formalnog početka rada novog saziva. U parlament su ušli ljudi koji su dotad nastupali kao kritičari sustava, a sada su postali dio sustava koji žele promijeniti. Njihovi govori, politički sukobi i prve proceduralne odluke pokazali su da se promjena vlasti ne može poistovjetiti s nestankom dubokih društvenih podjela. Naprotiv, nova većina morat će djelovati u zemlji u kojoj je političko nepovjerenje veliko, a očekivanja njezinih birača još veća.

Za one koji su toga jutra sjedili u beogradskim kafanama pogleda prikovanog za televizijski ekran, to je ipak bio dan koji će pamtiti. Nakon dvije godine prosvjeda, blokada, pješačenja i neizvjesnosti, njihovi su predstavnici napokon sjedili u parlamentu.

I upravo se u toj neobičnoj slici ljudi koji dobrovoljno dolaze u kafanu u deset ujutro kako bi gledali skupštinsku raspravu najbolje vidi koliko se Srbija promijenila. Parlament, koji je godinama za mnoge bio simbol političkog razočaranja, na trenutak je postao mjesto nade.

Autor: Nađa Irena Fišić
19. studeni 2026. u 22:00
Podijeli članak —