Nalazimo se u vremenu koje povjesničari gospodarstva nazivaju velikim resetiranjem globalnih operacija, kazala je Maša Viduka iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture na početku svoje keynote prezentacije “Logistika kao konkurentska prednost”.
“Desetljećima smo živjeli u uvjerenju da je svijet ravan, predvidiv i jeftin. Model ‘just in time’, odnosno isporuka u točno vrijeme i na pravo mjesto, prema kojem dijelovi stižu točno u minutu kada su potrebni u proizvodnim trakama, bio je zlatni standard. Logistika je bila nevidljiva sila u pozadini. Bila je to funkcija o kojoj su uprave razmišljale samo u dva slučaja: kada su tražile gdje rezati troškove i kada bi nešto pošlo po zlu. Onda se dogodilo sve što se moglo dogoditi. Počelo je s pandemijom, nastavilo se s ratovima, prvo oružanim, a onda i carinskim, zatim blokadama morskih putova, što je uzrokovalo geopolitičke potrese, a potom i imperativom zelene tranzicije te eksplozijom digitalizacije. Preko noći nevidljiva sila postala je glavna tema na sastancima uprava širom svijeta”, rekla je Viduka.
Naglasila je kako pitanje više nije samo kako proći najjeftinije. Glavno pitanje postalo je kako uopće preživjeti i osigurati kontinuitet poslovanja. U tom kontekstu hrvatska poduzeća stoje pred povijesnim raskrižjem i pitanjem koje definira našu ekonomsku budućnost: je li hrvatska logistika naša strateška prednost ili trošak kojeg se bojimo u određenoj mjeri?
“Da bismo odgovorili na to pitanje, moramo pogledati tri ključna čimbenika koja istodobno pogađaju naše gospodarstvo: geopolitiku, digitalizaciju i zelenu tranziciju. Prvi čimbenik je geopolitika i trendovi poput nearshoringa i friendshoringa. Europa bježi od prevelike ovisnosti o dalekim i politički nestabilnim tržištima. Proizvodnja se želi vratiti bliže, na rubne dijelove Europske unije”, izjavila je Viduka.
Stručnjakinja iz ministarstva istaknula je kako Hrvatska zahvaljujući svojem geografskom položaju ima značajan logistički potencijal. Smještena na sjecištu važnih europskih prometnih pravaca, s izlazom na more i razvijenom mrežom autocesta, Hrvatska ima preduvjete za pozicioniranje kao važno logističko čvorište srednje i istočne Europe.
“U teoriji mi smo logistički san, ali teorija i praksa na terenu često ne govore istim jezikom”, kazala je Viduka.
Infrastrukturni disbalans
Govoreći o ključnim promjenama u logističkom sektoru, Viduka je izdvojila digitalizaciju kao drugi od triju čimbenika koji oblikuju budućnost industrije. Naglasila je da logistika danas nadilazi tradicionalne aktivnosti prijevoza i skladištenja te se sve više temelji na podacima i naprednim tehnologijama. Umjetna inteligencija (AI) za predviđanje potražnje, automatizirana skladišta i senzori koji omogućuju praćenje uvjeta prijevoza u stvarnom vremenu postaju standard poslovanja. Poduzeća koja ne digitaliziraju svoje opskrbne lance riskiraju sporije i manje pouzdano poslovanje, uz veće troškove.
Trećim, a možda i najzahtjevnijim čimbenikom, Viduka je ocijenila zelenu tranziciju. Dekarbonizacija prometa, uvođenje različitih certifikata i sve stroži europski regulatorni zahtjevi stvaraju dodatni pritisak na logističke tvrtke. Pritom održivost više nije samo pitanje odnosa s javnošću i korporativne društvene odgovornosti, nego sve više postaje zakonska obveza i preduvjet poslovanja na europskom tržištu. Prelazak na električne kamione, alternativna goriva i energetski učinkovita skladišta zahtijeva, međutim, znatna kapitalna ulaganja.
Osvrćući se na stanje u Hrvatskoj, Viduka je upozorila da poduzeća logistiku još uvijek često promatraju poglavito kao trošak, a ne kao stratešku prednost. Takav pristup, smatra stručnjakinja, otežava prepoznavanje njezine uloge u jačanju konkurentnosti i dugoročnoj održivosti poslovanja. Kao jedan od ključnih izazova izdvojila je infrastrukturni disbalans zemlje. Iako Hrvatska raspolaže kvalitetnom mrežom autocesta, za razvoj učinkovitijeg i održivijeg logističkog sustava potrebno je snažnije usmjeriti pozornost na željezničku infrastrukturu. Upravo bi uravnoteženiji razvoj različitih oblika prijevoza mogao pridonijeti boljem iskorištavanju geografskih prednosti Hrvatske i njezinu snažnijem uključivanju u europske logističke tokove.
“Najavljene milijunske investicije u modernizaciju i obnovu željezničkih koridora ključne su za otključavanje punog potencijala naših luka, poput Rijeke i Ploča. Ubrzo bi brza i učinkovita željeznička mreža trebala povezati hrvatsku unutrašnjost s ostatkom kontinenta te transformirati Hrvatsku iz tranzitne točke u važno logističko čvorište ovog dijela Europe”, rekla je Viduka.
Stručnjakinja je tijekom izlaganja iznijela i nekoliko primjera kako da logistika postane strateška prednost kompanija. Prvenstveno potrebno je osloniti se više na pametnu integraciju i outsourcing.
Nove tehnologije
“Domaća poduzeća moraju shvatiti da ne moraju posjedovati svaki kamion i svaki kvadrat skladišta. Snaga je u partnerstvu. Potrebno je logistiku prepustiti onima kojima je ona osnovno poslovanje, a fokus prebaciti na svoj proizvod i kupca. Integracijom sustava s logističkim partnerima dobiva se fleksibilnost”, kazala je Viduka. Uz strateško povezivanje s logističkim partnerima, sve važniju ulogu u optimizaciji opskrbnih lanaca ima i primjena novih tehnologija, ponajprije umjetne inteligencije.
Umjetna inteligencija sve se snažnije integrira u logističke procese, od predviđanja potražnje i optimizacije narudžbi do upravljanja zalihama i distribucijom. Konzum koristi AI u predviđanju potražnje i u naručivanju. Igor Džajić, direktor Poslovnog područja logistike i lanca opskrbe u Konzumu, kazao je da se oko 80 posto Konzumove prodaje odvija kroz vlastitu distribuciju, dok oko 40 posto prošlo kroz takozvani “zero stop”, što znači da je roba pristigla u distribucijski centar i istoga dana nastavila put prema prodajnim mjestima.
“Predviđanje se temelji na više varijabli koje su važne za formiranje odgovarajuće narudžbe i osiguravanje dovoljnih količina robe. Jedna od tih varijabli svakako je količina proizvoda potrebna za pojedino prodajno mjesto, odnosno za popunjavanje police. Druga je, primjerice, rok trajanja proizvoda. Nisu svi proizvodi jednako tretirani. Ne možemo naručivati velike količine izrazito svježih proizvoda jer bismo time povećali otpise i stvarali nepotrebne zalihe. Sve te podatke unosimo u naš AI sustav, koji na temelju njih generira automatsku narudžbu”, rekao je Džajić i dodao: “Uz automatsko naručivanje imamo i otprilike 30 operatera, odnosno zaposlenika koji kontroliraju narudžbe i po potrebi ih korigiraju.”
Ljudska kontrola je važna. Džajić je naveo kako i AI sustav može pokazivati određenu pristranost prema pojedinom proizvodu ako bilježi njegovu dobru prodaju vikendom, međutim prodaja neće nužno biti ista tijekom vikenda i radnog tjedna. Zbog toga je potrebno pažljivo analizirati sve relevantne varijable i po potrebi korigirati kako bi narudžba bila kako treba.
Rok povrata investicije
Profesor Kristijan Rogić sa Zavoda za transportnu logistiku zagrebačkog Fakulteta prometnih znanosti pojasnio je što treba prvo napraviti prije nego što firma uvede AI u skladište.
“Uvođenje umjetne inteligencije zapravo znači izgradnju sustava. Ako već imate dio procesa koji se odvijaju ručno, trebate imati pripremljene podatke i odgovarajuću tehnologiju. Ako nemate takvu vrstu obrade podataka, onda najprije morate to uspostaviti da biste uopće došli do te razine”, rekao je Rogić.
Istaknuo je kako umjetna inteligencija teško može učinkovito funkcionirati bez odgovarajućih alata i temeljnih preduvjeta. Stoga, smatra Rogić, njezinu primjenu treba razmatrati od slučaja do slučaja, uz prethodnu procjenu raspolaže li se u konkretnom slučaju potrebnim resursima i alatima.
“Kod nas je na tržištu dosta heterogena situacija. Često se pribjegava standardiziranim rješenjima. Kada govorimo o skladištima, to su računalni sustavi za upravljanje skladištima i WMS sustavi. Oni su već uobičajeni i dugo su na tržištu, iako se i oni trebaju prilagođavati različitim slučajevima. Imate velika, distribucijska skladišta s tisućama artikala i tu je pristup jedan. S druge strane, imate skladišta proizvođača i malih distributera koji sigurno ne trebaju takve alate”, kazao je Rogić.
Džajić je rekao da u Konzumu trenutačno istražuju mogućnosti automatizacije skladišta. Kako je objasnio, već koriste TMS i WMS sustave koji podupiru digitalizaciju i sistematizaciju logističkih procesa. Sustav, primjerice, određuje kada kamioni trebaju doći na istovar ili utovar, čime se izbjegavaju redovi i osigurava da svaki kamion ima unaprijed određeno vrijeme dolaska. Dodao je kako se više ne koriste papirnati dokumenti unutar skladišta, već se procesi prate digitalno.
Primjenjuje se i načelo “no scan, no move”, prema kojem se proizvod ne može premjestiti ako prethodno nije skeniran, čime se smanjuje mogućnost pogrešaka. Ipak, istaknuo je da Konzum još nije uveo potpunu automatizaciju skladišta, ali razmatra njezino uvođenje u budućnosti. Za primjenu umjetne inteligencije u analitici i automatizaciji potrebno je najprije mapirati i digitalizirati procese te povezati podatke iz različitih dijelova poslovanja.
“Ako ćete raditi analitiku podataka s umjetnom inteligencijom, a nemate sve podatke u sustavu, opet imate problem jer slika nije realna. Jeste li povukli sve podatke ili niste? Jesu li podaci iz sektora naručivanja i nabave točni? Kako upravljate zalihama? Sve je to povezano i izgradnja takvog sustava traje neko vrijeme. Prvi korak bio bi mapirati cijeli sustav, izdvojiti najvažnije podatke i uspostaviti baze podataka koje sustavi za obradu umjetnom inteligencijom mogu čitati”, rekao je Rogić.
Dodao je kako su se radile neke projekcije za automatizirane sustave i tvrtke su očekivale da će rok povrata investicije u Hrvatskoj biti otprilike pet godina.
“Najčešće se to promatra kroz broj ljudi koje će automatizirani sustav zamijeniti, a zatim se u kalkulaciju uključe njihove plaće i godišnja ušteda koja se time ostvaruje. Međutim, neke kalkulacije čak i za najskromnije automatizirane sustave u Hrvatskoj pokazuju da je rok povrata investicije osam do devet godina. To znači da investitori moraju biti spremni prihvatiti tako dug rok povrata investicije kako bi uopće krenuli ulagati u automatizirane sustave”, izjavio je Rogić.
