Iz perspektive pola godine nošenja s pandemijom i danku koji je uzela u ovoj godini, prošlogodišnje (ne)prilike u gospodarstvu, pa i u industriji osiguranja, izgledaju gotovo pa idilično. Kao lakmus papir kretanja ciklusa, osiguranjima je od zadnje velike krize trebalo gotovo desetljeće da se vrate i nadmaše razine prije 2009. što se dogodilo u 2019. pod koju su društva podvukla crtu s rekordnih 10,5 milijardi eura bruto premije i 942,8 milijuna kuna bruto dobiti. Nekoliko blagonaklonih godina rasta BDP-a i osobnih dohodaka građana donijeli su godišnji rast premije od 7%, gotovo dvostruko više od tempa rasta BDP-a, i dosezanje dvoznamenkastog iznosa premije. Nakon rekordne 2018. i prošla godina bila je premijski rekordna, unatoč nizu izazova prvenstveno nepremostive prepreke jeftinog novca. Višegodišnje pumpanje milijardi eura u financijski krvotok ne bi li se krhki rast aktivnosti (p)održao, pretvorilo je rekordno niske kamatne stope iz anomalije u trajno okruženje. Zbog njega tržište osiguranja godinama napreduje na dva odvojena kolosijeka; neživotni segment je u uzlaznom trendu i ruši rekorde, a životni u silaznoj spirali bez kraja na horizontu iako životna osiguranja predstavljaju najznačajniju skupinu osiguranja od gotovo 30 posto.

Dva odvojena kolosijeka

I lani taj divergentni trend podcrtavaju brojke crno na bijelo. Premija iz lepeze neživotnih osiguranja, iz koje se prikupi tri četvrtine premijskog kolača, porasla je na 7,5 milijardi kuna, (+11,3%). Životni segment pao je na zaračunatoj bruto premiji oko 2%, na 3,07 milijardi kuna. S obzirom na odnose dvaju segmenata naglašeno u korist neživotnih osiguranja, konačan pozitivni rezultat nije se našao pod upitnikom. Istodobno, likvidirane štete lani su dosegnule 5,9 milijardi kuna, 7,6 posto više nego 2018. Rastu segmenta neživotnih osiguranja, koja generiraju 70% ukupne premije, pridonijela je dobra makroekonomska slika koja se odrazila u snažnijem kreditiranju banaka što je poguralo i premiju osiguranja kredita za oko 47%, a bitan doprinos došao je od kasko osiguranja vozila (18 posto) i zdravstvenog osiguranja (16 posto). Na konto osiguranja od automobilske odgovornosti prihod u 2019. iznosio je 2,3 milijarde kuna, od čega je obvezno AO osiguranje donijelo 2,2 milijarde. Samo na godišnjoj razini sklopljeno je gotovo 116 tisuća polica više, a prosječna polica od šteta prema trećim osobama u prometu stajala je 934,3 kune i u blagom je rastu. Usporedbe radi, isto pokriće liberalizacije 2013. stajalo je 1500 kuna pa računica pokazuje da od tada konkurencija u džepove građana pospremi oko milijarde kuna svake godine.

Niske kamate dotukle životne police

Pad premije u segmentu života lani je zabilježen u svim vrstama iz te lepeze osiguranja kao posljedica niskih kamatnih stopa koje te proizvode čine neatraktivnima. Domaći osiguranici navikli su na mješovite proizvode sa štednom komponentom očekuju određene prinose kojih (više) nema, a demotivirajuće im je što se u eri jeftinog novca rizik potrage za prinosima seli na ulagatelja. Premda branša situaciju s kamatama polako prestaje doživljavati kratkotrajnom anomalijom još izostaju proizvodi koji bi ugovarateljima bili primamljivi(ji). U životnim osiguranjima najveći udio otpada na klasično životno osiguranje s premijom od 2,48 milijardi kuna, slijede životna ili rentna osiguranja kod kojih ugovaratelj snosi rizik ulaganja s gotovo 422 milijuna kuna premije.

Jedan od lukrativnih segmenata zadnjih godinu je zdravstvena niša koja raste petu godinu. Lani je premija u zdravstvenim osiguranjima porasla 16,5 posto na 606 milijuna kuna, no tu će budućnost ovisiti o potezima države. S prosječnom potrošnjom od 20 eura za osiguranje zdravlja u Hrvatskoj, u usporedbi s europskih 232 eura, privatni sektor u dijelu dopunskog osiguranja vidi svoju priliku. Zasad dominatni igrač ostaje država kroz HZZO kojeg privatnici drže nelojalnom konkurencijom. Država zasad ne pokazuje natruhe da bi mogla promijeniti pravila igre, a vodu na mlin argumentaciji snažnog javnog zdravstva naušrtb privatnog tek će donijeti (uspješan) početak borbe s epidemijom korona virusa u proljeće 2020.

No, kao u dobru, tako i u zlu – osiguranja neizbježno dijele i ograničenja lokalne ekonomije. Prosječan građanin Hrvatske godišnje na osiguranje potroši tek oko 347 eura. Većina tog iznosa, 245 eura, je za neživotno, a 101 euro za životno osiguranje. Istovremeno, u Europskoj uniji prosjek potrošnje za osiguranje u 2018. iznosio je pozamašnih 2170 eura. Gledajući prema BDP-u, premije osiguranja čine blijedih 2,68 posto naspram europskih 7,19. Te se brojke uglavnom tumače kao potencijal hrvatskog tržišta i pokazatelj u kojem bi smjeru njegov razvoj mogao ići smanjenjem jaza u standardu između Hrvatske i ostatka Unije. Danas je, međutim, slaba to utjeha u lovu na rezultate i tržišno pozicioniranje pa su domaće kompanije odlučile premiju podebljati iskorakom u bogatije zemlje. Povrh 10,1 milijarde kuna ostvarenih kod kuće, u EU su lani naplatili 435 milijuna kuna. Doprinos je iznosom (zasad) skroman, no ino premija itekako ima potencijala poboljšavati rezultate pa ne čudi da se u branši ne skriva zadovoljstvo “hrvatskim osiguranjem kao izvoznim proizvodom”. Fokus je na tržišTima Austrije, Slovenije i Italije. U proboju na njih najdalje je otišla Agram grupa putem Euroherca i Adriatica, slijede Allianz i Croatia, ponajviše policama zaštite od automobilske odgovornosti i kaska.

Dok su lani uživali brži rast od većine ostalih grana gospodarstva, izazove osiguravateljima uz niske kamatne stope, nose digitalizacija, niska efikasnost poslovanja i (pre)velika izloženost nekretninama. Poznavatelji tržišta, međutim, ističu da je bitan faktor financijska nepismenost koja nužnom čini fizičku prodajnu mrežu na terenu. Kao posljedica kombinacije tih silnica nastavlja se konsolidacija pa je, primjerice, od 18 društava koja su ušla u 2019. kraj prosinca dočekalo njih 16 nakon što su Ergo i Ergo životno osiguranje pripojeni Sava osiguranju. Broj zaposlenih u toj industriji dosegnuo je 8000, što je 30-ak posto manje nego prije nekoliko godina.

Pandemija gura probleme u drugi plan

Za regulatora u toj industriji, koja je s 45,6 milijardi kuna imovine treća po važnosti iza banaka i obveznih mirovinskih fondova, ima prostora za napredak. U usporedbi s europskom konkurencijom, domaća efikasnost je manja, a konzervativna ulagačka strategija ranije je garantirala dobre prinose, što je više nije slučaj. Obveznice države sve su manje izvor visokih prinosa, a izloženost nekretninama od 12% (prema europskih 8 posto) rapidno postaje izvor zabrinutosti regulatora s naznakama pregrijavanja nekretninskog tržišta. Iako će korona kriza preko noći u 2020. postati glavna preokupacija, sva ta pitanja samo će privremeno biti gurnuta u drugi plan. Na živom tržištu koje se svakodnevno preslaguje lider s 25,7 posto udjela u premiji bilo je Croatia osiguranje. Kompanija iz sastava Adrisa zaračunala je 2,7 milijardi kuna bruto premije, a premda godinama drži vodeću poziciju, premija joj je stagnirala u odnosu na 2018. Kraj 2019. rame uz rame dočekali su drugi i treći igrač: Allianz je sa 1,36 milijardi kuna premije držao 13% , dok mu Euroherc s tek 85 milijuna manje, 1,27 milijardi kuna i 12,2% udjela u premiji, ozbiljno konkurira za poziciju. Četvrti osiguravatelj bio Wiener osiguranje, iz grupe Vienna Insurance Groupa, s udjelom od 8,8 posto i 927,4 milijuna kuna premije, slijedi Generali sa 7,6 posto i bruto premijom od oko 805 milijuna kuna. Svi ostali bore se za preostalu trećinu kolača domaćeg tržišta.