Svako društvo uvršteno na burzu praktički je cijelu godinu u ciklusima izvještavanja raznih tipova. Tek što objaviš rezultate za jedan kvartal, počnu pripreme za objavljivanje rezultata za idući.
Kvartalno izvještavanje već je toliko usađeno u prakse i očekivanja tržišnih sudionika da je gotovo nemoguće zamisliti investiranje bez pristupa rezultatima kompanija svaka tri mjeseca. Međutim, osim što je organizacijski vrlo zahtjevno, kvartalno izvještavanje, prema nekim tržišnim sudionicima, donosi i određene rizike za same investitore.
Moguće zamke
Naime, moguće je da se uprave društava previše fokusiraju da svaki kvartal “isporuče” svojim rezultatima rezultate s njihovim očekivanjima, a izgube fokus na dugoročne investicije u istraživanje i razvoj, nove kapacitete ili potrebno povećanje zaposlenosti. U vrijeme kada su kvalitetni i visokoobrazovani zaposlenici najveća vrijednost kompanija, pretjerani fokus na troškove rada može u dugom roku utjecati na konkurentnost tvrtke i sposobnost da dugoročno ostvari rast.
U Hrvatskoj, toliko ovisnoj o turizmu i podložnoj sezonalnosti, ne samo u turizmu već i brojnim drugim ovisnim granama, izvještavanje u primjerice 1. kvartalu je često praktički bespredmetno. Također može dovesti do toga da kompanije djeluju u biti suprotno strateškim ciljevima države – kao što je produljenje sezone. Za ove prvosvibanjske blagdane prvi su se kupači sramežljivo pojavili na Jadranu, a brojni su hoteli još zatvoreni. Možda je upravo činjenica da prikazivanje negativnog rezultata u prvom, a često i u drugom kvartalu, utječe na odluku turističkih kompanija da svoje kapacitete pokrenu i ranije. S takvim oscilacijama u tromjesečnim rezultatima, jednostavna računica jedan kvartal puta četiri jednako je cijela godina, može dovesti do potpuno pogrešnih očekivanja manje iskusnih investitora.
Uz to, kvartalni rezultati su nerevidirani, dakle revizija može na kraju godine u značajnoj mjeri promijeniti ono što je već objavljeno i što smo već pročitali u izvještajima tijekom godine. Najveći izdavatelji u Hrvatskoj zato su pribjegli praksi da uz četvrti kvartal već krajem veljače objavljuju i rezultate za cijelu godinu. To značajno povećava pritisak na kompaniju, koja primjerice može imati veliki broj kompanija članica u različitim državama da proces zatvaranja knjiga i konsolidacije provede u znatno kraćem razdoblju, što često uzrokuje veliki administrativni pritisak na organizaciju i moguće više troškove revizije.
Uzeti u obzir različitosti
Kada s jedne strane imamo želju za većom transparentnošću i boljem pristupu investitora informacijama, a u konačnici i uobičajenu tržišnu praksu – a s druge strane želju za administrativnim rasterećenjem izdavatelja i smanjivanje straha novih investitora pred visokim pritiskom ritma izvještavanja, teško je donijeti odluku koji je scenarij bolji. Iz moje perspektive, kvartalno izvještavanje za neka društva ima više smisla nego za druga i toj problematici treba pristupiti uzevši u obzir različitosti u veličini i prirodi poslovanja, pa i sektorima kojima kompanije pripadaju. Dodatno, moguće je potražiti i srednji put – propisati za kvartalno izvještavanje smanjeni opseg potrebnih informacija i definitivno smanjenje formata u kojima se oni trebaju dostavljati. Također, smanjivanje jaza u transparentnosti uvrštenih i neuvrštenih društava, dovelo bi do smanjenja neodlučnosti izdavatelja da se upuste u “izvještajnu avanturu” kod donošenje odluke o listanju dionica na burzi.
Kvartalno izvještavanje u Europskoj uniji više nije obavezno, već je ostavljeno državama članicama da same odluče postoje li opravdani razlozi da se i dalje zahtijevaju kvartalni izvještaji, uz polugodišnje i godišnje koji su obvezni. Trenutačno je u tijeku prikupljanje mišljenja pojedinih tržišnih sudionika na ovu temu. Bit će vrlo zanimljivo vidjeti kako će se pojedini tržišni sudionici postaviti prema tom pitanju.
