Pritisnute dubokom i dugotrajnom krizom na kineskom tržištu nekretnina koja je drastično smanjila apetite lokalne industrije, strateške sirovine poput nafte, bakra ili željezne rudače, već duže vremena ne bilježe značajnije pomake cijena. Iz rijetkih javnih istupa kineskih dužnosnika teško je iščitati pouzdane signale konkretnog fiskalnog stimulansa koji bi mogao isprovocirati značajniji rast potražnje, a time i krupnije pomake cijena. Jer Kina je nekoć gutala ogromne količine sirovina.
U takvim okolnostima cijena željezne rudače je od početka godine smanjena za gotovo za petinu; sirova nafta je također skliznula na negativan teritorij, dok bakar u promatranom razdoblju bilježi prilično skromnih 6% rasta cijene. Blijedu izvedbu tržišta roba upotpunjuje razočaravajuća izvedba žitarica – kukuruz, pšenica i soja na američkim burzama ove godine redom bilježe dvoznamenkasti pad cijene. Ali zato uzbuđenja ne manjka u počesto zanemarenom “softs” segmentu mekših roba; špekulanti zadovoljno trljaju ruke, ohrabreni dramatičnim oscilacijama cijena, dok nimalo ohrabrujuće vijesti bacaju u očaj krajnje potrošače.
Vremenske neprilike
Već početkom godine svjedočili smo eksplozivnom rastu kojim se kakao prometnuo u najveću zvijezdu tržišta roba; cijena se u prva tri mjeseca doslovno udvostručila (i to nakon rasta od 60% tijekom prošle godine!), jasno ocrtavajući ogroman nesrazmjer između slabašne i nedostatne ponude s jedne, te stabilne potražnje s druge strane. Unatoč intenzivnim korekcijama i prilično širokom rasponu oscilacija (od najnižih 4.000, sve do najviših 12.000 dolara po toni!), ključna sirovina u proizvodnji čokolade kraj godine dočekuje duboko na pozitivnom teritoriju, s troznamenkastim rastom cijene i nimalo izmijenjenim perspektivama.
Nepovoljne vremenske prilike, uvjetovane pogubnim utjecajem klimatskih promjena, iznjedrile su osjetan pad proizvodnje na plantažama u Gani i Obali Bjelokosti, na koje otpada više od polovice ukupne svjetske proizvodnje. Višegodišnji strukturalni deficit koji ubrzano topi postojeće zalihe, a potom i vijesti o štetnom virusu koji napada nasade kakaovca, ostaju ključna determinanta kretanja cijena, generirajući pozitivan momentum koji dodatno podgrijavaju špekulanti, uvelike otežavajući pokušaje proizvođača da se domognu značajnijih količina po iole prihvatljivi(ji)m cijenama.
U ovoj je priči ključan problem fundamentalne naravi i poticajan razvoj događaja iz perspektive uzgajivača diljem Afrike i Latinske Amerike u skorije vrijeme ništa neće promijeniti na stvari. Činjenica da se cijena u samo dvije godine doslovno učetverostručila trebala bi isprovocirati značajan rast nasada. Međutim, tržišta roba podložna su specifičnim zakonitostima i fundamentalni se odnosi ne mogu promijeniti preko noći. Baš kao što je nemoguće pokrenuti eksploatacije rudnih bogatstava u kratkom roku, tako i novim plantažama treba vremena da podebljaju ponudu.
Naime, proces uzgoja stabla kakaovca i put do prvih plodova traje između tri i pet godina. I to u normalnim okolnostima, što ovdje nije slučaj. Jer čak i ako faktor vremena (oborine ili nedostatak istih) stavimo po strani, ostaje problem europske regulative koja dodatno pogoršava stvari. Zvuči paradoksalno, jer famozna Uredba (EU) 2023/1115 “o stavljanju na raspolaganje na tržištu Unije i izvozu iz Unije određene robe i određenih proizvoda povezanih s deforestacijom i degradacijom šuma” upravo ima za cilj ublažiti posljedice klimatskih promjena. Ali u praksi donosi brojne glavobolje proizvođačima.
Restriktivna regulativa
I mogla bi imati dalekosežne posljedice, ne samo kada je u pitanju kakao, već i brojne druge kulture. Akronim EUDR (European Union Deforestation Regulation) između ostaloga obuhvaća kakao, kavu, palmino ulje i soju, a od europskih dobavljača zahtijeva dokaz da relevantni proizvodi ispunjavaju određene uvjete. Time se zatvaraju vrata urodu ubranom na plantažama koje su nastale krčenjem šuma, dok svi ostali moraju dokazati kako njihovi proizvodi nisu uzgojeni na površinama koje su prethodno iskrčene.
To u praksi podrazumijeva detaljne satelitske snimke terena, označavanje površina koje udovoljavaju osnovnim principima nove regulative i preciznu geolokaciju plantaža, kao i izdavanje relevantnih certifikata kojima je moguće dokazati porijeklo isporučene robe.
Riječ je, dakako, o vrlo opsežnom poslu mapiranja koji iziskuje jako puno vremena, a u praksi ga provode mahom neprofitne organizacije, pomažući lokalnim proizvođačima da svoje aktivnosti usklade s ključnim odredbama dotične Uredbe. Cijela priča se pretvorila u pravu logističku noćnu moru i uvelike zapinje, zbog čega je Europski parlament u studenome potvrdio prijedlog Europske komisije kojim se implementacija sporne Uredbe odgađa za godinu dana, s početkom primjene krajem iduće godine.
Makar su odgodu brojni proizvođači i dobavljači dočekali s oduševljenjem, problem time nije riješen. A i sama odgoda, dogovorena tek mjesec dana prije početka implementacije Uredbe, stigla je prekasno; brojni su dobavljači odlučili igrati na sigurno, prionuvši na neselektivno gomilanje zaliha kako bi preduhitrili primjenu bitno strožeg zakonskog okvira.
Cijela priča će itekako ostaviti traga na kakao, ili u najboljem slučaju neće nimalo pridonijeti željenom padu cijena. I možda vam je promaklo, ali Uredba uz kakao spominje i – kavu. A time je kakao, makar s nekoliko mjeseci zakašnjenja, dobio ozbiljnog konkurenta. Jer i tržište kave zadesio je sličan scenarij u kojem su klimatske promjene ponovo odigrale vrlo zapaženu ulogu.
Novi udar na potrošače širom svijeta
Cijena kvalitetnije, Arabica sorte, krajem studenoga je preskočila granicu od tri dolara po funti i dosegla najvišu razinu još od – 1977. godine. Nakon zamjetne korekcije, kojoj je nedvojbeno kumovalo izglasavanje odgode za spornu regulativu Europske unije, cijene u odnosu na početak godine bilježe rast od oko 60%. Za to vrijeme cijena manje kvalitetne vrste (Robusta), koja se često koristi kao jeftiniji supstitut (i predstavlja ključnu sirovinu u proizvodnji instant napitaka), uvećana je u nepunih godinu dana za čak 75%.
U procesu prerade obično se miješaju oba blenda, a time se još više pojačava međuovisnost cjenovnih trendova dvaju sorti. U oba je slučaja panično povećanje zaliha itekako pridonijelo rastu cijene čije korijene treba tražiti u razočaravajućim najavama slabijeg uroda. Dugo razdoblje ispodprosječne količine padalina u Brazilu, koji suvereno drži poziciju najvećeg svjetskog proizvođača Arabice, pretvorilo se u najgoru sušu u proteklih sedamdeset godina, a svježa je prijetnja, u obliku obilnih kiša koje bi mogle dodatno ugroziti zrenje postojećih nasada, stigla u listopadu. A upravo se od nadolazećeg uroda očekivalo da bi mogao popraviti uvelike narušen odnos ponude i potražnje.
Vremenske neprilike (dugotrajna suša) i problemi s urodom već nekoliko godina zaredom muče i Vijetnam, najvećeg svjetskog proizvođača Robuste, što uvelike objašnjava paniku europskih kupaca koja se vrlo brzo proširila i na drugu stranu Atlantika. Uostalom, tamošnje kupce muči najava drastično viših carina koja se s dolaskom nove administracije na čelu s Trumpom trenutno čini vrlo izglednom. Konkretne brojke pokazuju da otprilike četvrtina globalne proizvodnje kave odlazi na američko tržište, te je strah od negativnih posljedica viših carina itekako utemeljen.
U kojoj će mjeri krajnji potrošači ispaštati zbog rasta cijene sirovina bez koje je, barem u razvijenim zemljama zapadnog svijeta, svakodnevicu teško i zamisliti? Dobar dio analitičara vjeruje kako recentan rast cijena još uvijek nije ukalkuliran u cijene finalnih proizvoda na policama trgovina. Konačno, svježa statistika još uvijek ne otkriva značajniji pad potrošnje koja je, barem u razvijenim zemljama, (još uvijek) poprilično – neelastična.
Sve navedeno jasno upućuje na nastavak uzlaznog trenda cijena (i izraženiju inflaciju u kategoriji prehrambenih proizvoda), i to u bitno izmijenjenim okolnostima: sve izraženiji ekstremi u kontekstu klimatskih promjena dodatno otežavaju ionako već prilično surovu realnost. A ako je vjerovati znanstvenicima, promjene nabolje posve je izlišno očekivati.
