U današnje doba kada je svima sve dostupno, tehnologija je razvijena, većina koristi iste alate i misli da je u tijeku s vremenom, pravo pitanje je koliko zapravo imamo pametnu infrastrukturu i kako po tom pitanju stoji Hrvatska.
Svoje mišljenje na ovu temu, na konferenciji Poslovnog dnevnika, dali su Ivan Bilać, Jelena Jurišić te Danijela Bistrički Morović koji su raspravljali o edge cloudu (rubnom oblaku) i hibridnoj infrastrukturi, 5G-u, ali i europskoj suverenosti.
Edukacija je ključ
Sudionici konferencije Smart Industry istaknuli su kako sama tehnologija i telekomunikacijska infrastruktura, poput naprednih 5G i fiksnih mreža u Hrvatskoj nisu problem, već je ključni izazov integracija sustava, edukacija te povezivanje prikupljenih podataka s poslovnim procesima kako bi se ostvarila stvarna vrijednost.
Direktor prodaje u ECCOS inženjeringu Ivan Bilać dao je svoje mišljenje na temu koliko je infrastruktura zaista pametna te imamo li povezane sustave ili tek uspješne pojedinačne projekte, za što tvrdi da ima još prostora za poboljšanja.
“Postoje nekih primjeri gdje se primjenjuje podosta napredne tehnologije, umjetne inteligencije, različiti algoritmi i sve tehnološke mogućnosti koje danas postoje, ali vrlo malo postoji tih povezanih sustava gdje se ta napredna rješenja koriste kroz cijeli proizvodni proces unutar neke firme”, kaže pa dodaje kako najveći raskorak između onoga što pojedina oprema može i onoga što cijeli sustav stvarno radi zapravo leži u edukaciji i sposobnosti ljudi da prepoznaju gdje mogu primijeniti te na koji način mogu primijeniti ono što im današnja tehnologija dopušta.
Direktorica za tehnologiju u Ericssonu Nikola Tesla Jelena Jurišić nadovezuje se i kaže kako smatra da je tehnologija u cijeloj toj priči najmanji problem.
“Ona se iznimno brzo razvija i sada svjedočimo možda jednoj od najbržih tehnoloških revolucija u povijesti. No, tehnologija nikada nije sama sebi svrha, implementiramo je kako bi donijeli nekakvu dodatnu poslovnu vrijednost krajnjem korisniku, tako da bih rekla da uvijek moramo krenuti od tog poslovnog problema koji želimo riješiti.”
Danijela Bistrički Morović, članica Uprave i glavna direktorica za tehniku u Telemachu Hrvatska dala je viđenje iz perspektive operatora pa odgovorila na pitanje čeka li industrija bolju infrastrukturu ili obratno.
“Mislim da industrija ne čeka infrastrukturu jer infrastruktura je tu”, kaže pa to potkrjepljuje podatkom HAKOM-a o tome kako je Hrvatska iznad prosjeka Europske unije u pokrivenosti 5G mrežama te dostupnosti mreža visokih brzina.
S obzirom na to, kada je riječ o samoj primjeni smatra da je problem u količini velikih poduzeća koja mogu ulagati znatnija sredstva, odnosno njihovom nedostatku.
“Mi nemamo puno razvijenih, naprednijih rješenja u industriji zato što jednostavno ne postoji toliko velikih industrija i ono što je definitivno potrebno za sada je uska suradnja među svim čimbenicima u tom lancu.”
Daje li 5G uistinu prednost?
Govorimo li dalje o 5G mreži, postavlja se pitanje gdje ona uistinu donosi prednost, a Jurišić kaže kako se ništa oko toga ne treba generalizirati jer stvari se ne smiju mijenjati samo zato da bi se promijenile, već zato što zaista donose nekakvu dodatnu poslovnu vrijednost.
“Sustav 5G je dobar i ima svoj primjene kada govorimo o potrebi velike pokrivenosti, mobilnosti, povezivanja ili da trebate pouzdanu komunikacijsku mrežu i kvalitetu nekakve usluge. Osim toga, kada jednom postavite 5G mrežu, spajanje uređaja je puno jednostavnije kao i čitava infrastruktura. No, količina i infrastruktura žica je puno jednostavnija u slučaju da imate Wi-Fi, a tamo gdje sigurnost nije ključna, gdje možete pretrpjeti zastoj – i Wi-Fi je dovoljno dobar”, pojašnjava.
S obzirom na to da je spomenula riječ sigurnost, moramo reći kako je baš ona riječ na koju svi ‘pate’ u današnjem svijetu. Važno je stoga vidjeti i kako odlučiti o tome što se obrađuje u velikom podatkovnom centru, a što mora ostati blizu stroja, odnosno lokalno.
Jelena Jurišić smatra da će se sve više stvari obrađivati blizu stroja jer takvi modeli postaju sve manji, ali i sve bolji.
“Sve što treba biti spremno u nekoj brzoj, trenutačnoj obradi i gdje je sigurnost bitna, to treba biti lokalno. Sve ono što zahtjeva veliku analizu podataka, treba snažnije modele i u budućnosti će se i dalje vrtjeti u podatkovnim centrima.”
Bistrički Morović odgovorila je na pitanje kako u svemu tome vidi ulogu operatora pa kaže da je potrebna lokalna mreža, ali i da će postojati potreba za cloudom (oblakom), ne samo u smislu AI-ja, nego i u vidu centralne obrade podataka.
Referirala se i na pitanje sigurnosti za koje smatra da postaje sve važnije.
“Mi s tom sigurnošću živimo godinama, otkako smo počeli upotrebljavati tehnologiju. U telekomunikacijama je ugrađena u samu arhitekturu mreže. Činjenica je da sigurnosne prijetnje postaju sve teže i kompleksnije, ali tehnologija koja nam omogućava da spriječimo neželjene učinke, sve je naprednija.”
Moderator panela Saša Ćeramilac na to je nastavio tezom da smo, s obzirom na kibernetičke napade, sve ranjiviji s jedne strane, dok s druge želimo integraciju i da je sve povezano i jednostavno.
Bilać na to odgovara da je to neprekinuta borba, ali i da je zato regulativa sve jača i preciznija u tom dijelu.
Postavlja se pitanje koliko je onda to sve opasno za nekog malog korisnika, malu kompaniju te koliko utječe na odluku o modernizaciji ne bi li se osjećali sigurnije.
“Treba se ići naprijed. Ostati na točki nije opcija jer nas sutra neće biti, ali naravno, treba sve to raditi oprezno i pouzdati se u sistemske integratore. Najveća opasnost nastaje kada se gledaju samo segmenti, a kada ne gledate cijeli proces i rizike koje neka automatizacija može imati”, pojašnjava Jurišić.
Gdje je Europa u cijeloj priči?
Činjenica je da se nalazimo u jednom vrlo neobičnom geopolitičkom trenutku. S jedne strane je Kina, s druge Amerika i one se bore u tehnološkom razvoju, a svi se pitaju gdje je tu Europa, koliko je tehnološki suverena, koliko ovisi o američkim proizvodima, dok simultano postoji i skepsa prema kineskoj tehnologiji.
Panelisti su se tu složili kako Europa trenutačno zaostaje zbog sporih procesa i prekomjerne regulacije, unatoč dostupnim financijskim fondovima.
“Prespori smo kao kontinent, ali mora se priznati da su nam dostupni neki novci i fondovi. Možemo povući sredstva i biti u utrci za unaprjeđenje različitih tehnologija”, kaže Bilać dok Jelena Jurišić smatra kako Europa ima veliku ambiciju postati suverena, ali svjesna je da u ovom trenutku to nije.
“Nije ni realno da Europa apsolutno sve sama razvija. No, to se ne tiče samo Europe, već i nas, Hrvatske. Mi kao zemlja trebamo promišljati o tome koje stvari zaista treba zadržati lokalno, posebice kada govorimo o kritičnim sustavima, energetici, zdravstvu…”, pojašnjava pa dodaje kako u posljednje vrijeme svi pričamo o obrani, a ovo su stvari koje se moraju zadržati lokalno. Pozdravlja i inicijativu od strane države koja razvija državni oblak iako, ističe, to možda nije drago nekim cloud pružateljima usluga.
“Jako je bitno da te podatke zadržimo kao i sustave koje zaista smatramo da su ključni za funkcioniranje države. Oni moraju biti u našoj lokalnoj infrastrukturi, kojom mi u konačnici upravljamo, koju razumijemo i koju možemo objasniti.”
Da Europa nije tehnološki suverena, slaže se i Danijela Bistrički Morović.
“Sada se podigla svijest o potrebi suverenosti i većeg razvoja tehnologije, omogućavanja konkurentnosti te ostvarivanja većih i boljih tehnoloških rješenja. Nažalost, čini se kako se to jako sporo realizira jer okovani smo regulativama i pravilima.”
Kada je pak riječ o digitalnoj suverenosti nekog poduzeća i pitanju onoga što im daje kontrolu – je li to lokacija servera, upravljanje sustavom ili upravo mogućnost da mogu promijeniti dobavljača – ona odgovara kako je to pitanje izbora, odnosno potrebe. “Negdje kompanija želi imati sve u svojim rukama i treba voditi računa da ima interno znanje i vlasništvo nad infrastrukturom, kodom…, ali negdje to nije toliko kritičan proces i ne može svaka kompanija imati sva saznanja da bi se duboko posvetila automatizaciji poslovanja. To je sve pitanje odluke”, pojašnjava pa dodaje ako je slučaj da netko želi imati potpunu kontrolu – duboko znanje mora biti u kompaniji, a sustavi standardizirani.
“Poslovanje kompanije ovisi o ogromnom nizu faktora, a na kraju krajeva, svi ovisimo jedni o drugima.”
Važna cjelovita povezanost
Za kraj su se panelisti dotaknuli i pitanja oko autonomije u proizvodnji pa direktorica za tehnologiju u Ericssonu Nikola Tesla kaže da kompanije još nisu na toj razini, ali idu u tom smjeru. Smatra da se tu još jako puno toga može napraviti posebice kod sagledavanja čitave slike, a ne da se rješavaju neke pojedinačne optimizacije. Sličnog razmišljanja je i članica Uprave Telemacha.
“U ovom trenutku puno je važnije korištenje sadašnje infrastrukture u nekakvim ‘end-to-end’ procesima koji stvarno donose vrijednost.”
Zaključili su kako domaća industrija još uvijek nije spremna za potpunu autonomiju u proizvodnji jer je prethodno nužno postići cjelovitu povezanost i optimizaciju procesa.
Bilo kako bilo, konferencija Smart Industry još je jednom dala pregled onoga što se trenutačno događa na području industrije i tehnologije posebice u trenutku kada se umjetna inteligencija pretvara u temelj industrijske infrastrukture i operativnog odlučivanja. Ključni akteri iz prve su ruke mogli raspraviti o tim novitetima, ali i onome što nosi budućnost, nadamo se – pametna budućnost.
