Održavanje javnog prijevoza s nedovoljnim brojem putnika tvrtkama nije isplativo, ali se ne može ukinuti jer stanovnici više prigradskih naselja o njemu ovise.

Da bi se putovalo između mjesta udaljenih samo petnaest do trideset kilometara treba čekati autobuse koji iz Srbije ili s Kosova voze prema središnjim i južnim crnogorskim gradovima ili platiti taksi.

U Srbiji posluje manje autobusnih prijevoznika na 100.000 stanovnika nego u bilo kojoj od 27 država članica Europske unije, a dominaciju na tržištu imaju Arriva Litas i Niš-ekspres.

Sektor koji zapošljava više od 2000 radnika u krizi je i morat će početi dijeliti otkaze.