Zbog rata najveći je trend u financijama pred umirovljenjem

Autor: Tomislav Pili , 30. lipanj 2022. u 22:00
Foto: REUTERS

Ruska invazija prisilila je kompanije, ulagače i nacionalne vlade da se uhvate ukoštac sa situacijom u kojoj se okolišni, društveni i upravljački (ESG) kriteriji međusobno isključuju.

Do prije nekoliko godina jedan od najvećih trendova u svijetu financija, koji je trebao pokazati da financijaši imaju novo, “zeleno” i “etičko” lice, na pragu je odlaska u povijest.

Radi se o ESG investiranju, a ova kratica dolazi od ekoloških (E), socijalnih (S) i upravljačkih (G) kriterija ulaganja. U suštini radi se o društveno odgovornom ulaganju koje svoje korijene vuče još iz 60-ih godina prošlog stoljeća.

No, ulazak na veliku scenu počinje 2004. godine kada je izvješće Ujedinjenih naroda ESG ulaganje definiralo kao “bolju uključenost okolišnih, društvenih i kriterija korporativnog upravljanja u investicijske odluke”.

Sve je prolazilo

Međutim, svoj veliki procvat ESG fondovi doživljavaju unazad nekoliko godina, dobrim dijelom i zbog ulaska na financijsku scenu nove generacije ulagača s razvijenom sviješću o zaštiti okoliša i klimatskim promjenama te utjecaju kompanija na društvenu nejednakost – jednom riječju, ulagačima koji sanjaju bolji i ljepši svijet.

Na najvećem financijskom tržištu u svijetu, onom američkom, ulaganje u ESG investicijske fondove raslo je eksponencijalno. Održivo investiranje postalo je najbrže rastući segment globalne industrije upravljanja imovinom. Prema podacima Morningstara za prošlu godinu, imovina u ESG investicijskim fondovima rasla je 53 posto na godišnjoj razini, dosegnuvši 2,7 bilijuna dolara.

8,2

milijarde dolara ruske imovine imaju ESG fondovi pod EU regulativom

Osim što je osnovano mnoštvo novih, “pravih” ESG fondova, dobar dio postojećih je “ozelenjen” kako bi se uklopili u rastući trend. U kojem su smjeru počeli “disati” investitori vrlo su brzo shvatila i poslovodstva velikih kompanija. Kako navodi Financial Times, između svibnja 2005. i 2018. godine ESG kriteriji spomenuti su u manje od jedan posto predstavljanja poslovnih rezultata analitičarima i dioničarima, prema podacima tvrtke za upravljanje imovinom Pimco.

No, već do svibnja 2021. o ESG-u se govorilo u više od petine financijskih izvješća, ponajprije uslijed skoka nakon pandemije koronavirusa. ESG mantra počela se primjenjivati na različite načine, od izbacivanja iz portfelja dionica kompanija iz duhanske ili industrije naoružanja preko odabira sektora poput proizvodnje energije iz obnovljivih izvora.

Uglavnom, pod ESG je prolazila svaka strategija ulaganja koja je obećavala pozitivnu društvenu ili okolišnu promjenu. Takva fleksibilnost može biti pozitivna stvar, omogućavajući takvim fondovima zahvaćanje širokog opsega ulagača i dionika, napisala je u jednom svom radu Elizabeth Pollman, profesorica na pravnom fakultetu Carey u sklopu sveučilišta Pennsylvania.

Međutim, pažljiviji promatrači, odnosno kritičari, isticali su kako dio kompanija i investitora koristi ovako široko definiranu strategiju kako bi primjenjivali “greenwash”, odnosno objavu nerealnih i zavaravajućih tvrdnji o svojoj posvećenosti ESG principima.

Da takve kritike imaju utemeljenja postalo je jasno krajem svibnja kada je njemačka policija pretresla urede društva za upravljanje imovinom DWS te njegovog većinskog udjela Deutsche Bank u sklopu istrage o “greenwashingu”. Bilo je to prvi puta da se neko društvo za upravljanje investicijskim fondovima našlo usred istrage o prijevari povezanoj sa ESG kriterijima ulaganja te prvi signal da se cijela industrija mora suočiti s činjenicom da se događaju i loše prakse.

Upad policije u DWS bio je “pravi poziv na buđenje”, kaže za FT Desiree Fixler, nekadašnja zaposlenica tog društva i zviždačica koja je javno upozorila da tvrtka u izvješću za 2020. navodi lažne tvrdnje o svojim ESG ulaganjima. DWS je odbacio te optužbe. “I dalje vjerujem u održivo financiranje, ali birokrati i marketingaši su ga oduzeli i sada je razvodnjen do razine besmisla”, kaže Fixler.

Godinama su banke i ulagači širom Europe odbijali stati iza kompanija koje proizvode oružje jer se to kosilo s njihovim ESG politikama/Reuters

Na vrhu optužbi o “greenwashingu” utjecaj je ruske invazije na Ukrajinu koje je prisililo kompanije, ulagače i nacionalne vlade da se uhvate ukoštac sa situacijom u kojoj se E, S i G međusobno isključuju. Primjerice, europske vlade odustaju od posvećenosti borbi protiv klimatskih promjena ponovnim okretanjem fosilnim gorivima, prije svega najprljavijem od njih, ugljenu, kako bi smanjili ovisnost o ruskim energentima čijom prodajom Kremlj financira svoju krvavu avanturu i tako udovoljili etičkom dijelu ESG koncepta.

“Rat u Ukrajini nevjerojatan je izazov za svijet ESG ulaganja”, kaže Hubert Keller, partner u švicarskom Lombard Odieru. “Ovaj sukob nameće pitanje što je ESG ulaganje? Da li uistinu funkcionira? I možemo li ga si priuštiti?”, kaže Keller.

Tri temeljna područja

Dio se promatrača pita da li taj pojam uopće još ima ikakvo značenje. “Kratica ESG je pomalo zbunjujući kompakt jer su najmanje dvije stvari u proturječju”, kaže Ian Simm, osnivač i izvršni direktor investicijske tvrtke Impax Asset Management, pionira u održivom razvoju koji upravlja sa 37 milijardi funti vrijednom imovinom. “Jedno je objektivna procjena oko rizika i prilika.

Druga je oko vrijednosti i etike. I tako se ulagači nađu svezani u čvoru jer nisu potpuno sigurni što je zapravo ESG investiranje”, tumači Simm. On je među onim investitorima koji vjeruju da je s jedne strane ESG ulaganje donijelo brojne dobrobiti, ponajprije u podizanju svijesti o problemima poput klimatskih promjena, rodne različitosti i utjecaja velikih korporacija na lokalne zajednice. Međutim, taj je pojam vrlo blizu svoga umirovljenja, smatra Simm.

”Mislim da bi čak trebali prestati koristiti pojam ESG”, smatra Simm. Ako je ovo transformacijski trenutak za svijet financija, dio promatrača smatra da je također prilika da se redefinira što znači investirati održivo. Rat u Ukrajini stoga prije treba biti shvaćen kao evolucija pojma ESG-a, a ne kao njegov kraj, smatra Sonja Laud, investicijska direktorica tvrtke Legal and General Investment Management.

“Nije prvi puta da moramo redefinirati okvir koji čini održivo ulaganje”, kaže za FT Laud. Ona ukazuje na tri temeljna područja – obranu, energetiku i imovina pojedinih država – gdje je promjena najviše vidljiva. “To nisu nove teme, ali moraju biti stavljene u žižu zanimanja zbog aktualnih događanja”, smatra Laud. Industrija oružja predstavlja najveći izazov.

Godinama su banke i ulagači širom Europe odbijali stati iza kompanija koje proizvode oružje jer se to kosilo s njihovim ESG politikama. Među njima je i švedska SEB banka koja je prošle godine predstavila svoju novu politiku održivosti koja je uključivala zabranu financiranja svake kompanije koja ostvaruje najmanje pet posto prihoda u segmentu obrambene industrije.

Međutim, rat je prisilio SEB na zaokret. Od 1. travnja šest investicijskog fondova u vlasništvu ove banke može ulagati u proizvodnju naoružanja. SEB je objavio da je još u siječnju počeo revidirati svoju politiku uslijed “ozbiljne sigurnosne situacije i rastućih geopolitičkih napetosti” koje su kulminirale ruskom invazijom na Ukrajinu.

2,7

bilijuna dolara imovine imali su lani pod upravljanjem globalni ESG fondovi

SEB je jedna od nekoliko financijskih kompanija koje su najavile promjenu stava, no debata o društvenoj korisnosti oružja sada je vrlo živa među mnogim velikim igračima na tržištu kapitala. Naime, rat u Ukrajini je obnovio politiku naoružavanja europskih država, a vojnoj industriji donio najveće marže u posljednjih 10-ak godina. Neki čak vjeruju da bi vojna industrija mogla dobiti etiketu “održive” i tako omogućila ESG ulagačima da podrže naoružavanje Europe u obrani od agresivnog susjeda.

Energetika je još veći izazov. Kako je rat podignuo vrijednost industrije oružja, vrijednost naftnih kompanija odletjela je u nebo uslijed rasta cijena nafte i plina zbog mogućeg prekida opskrbe iz Rusije. To je bio veliki test za održive ulagače koji u pravilu nisu skloni dionicama naftnih kompanija jer su konvencionalni fondovi ostvarili daleko bolje rezultate.

Rat je donio još jedno pitanje – trebaju li odgovorni ulagači isključiti cijele države iz svojih portfelja. Iako Rusija čini svega 1,5 posto udjela u globalnom BDP-u, podaci Bloomberga pokazuju da fondovi koji promoviraju ESG ulaganje u okviru EU financijske regulative drže imovinu ruskih kompanija i države vrijednu najmanje 8,3 milijarde dolara. Iako se radi o vrlo malom iznosu u globalnim okvirima, praksa je pokazala da se te imovine vrlo teško riješiti.

No, postavlja se još jedno pitanje – ako ulagači zbog ESG principa mogu okrenuti leđa cijelim državama, hoće li to učiniti i u slučaju Kine ili Saudijske Arabije, država koje se ne mogu pohvaliti visokom razine zaštite ljudskih prava i okoliša, ali su globalno mnogo značajnije.

Komentirajte prvi

New Report

Close