Poznati grčki filozof Heraklit davno je rekao kako je jedina konstanta u životu promjena. Bio je potpuno u pravu, a najbolji svjedoci toga smo mi sami. Kako se mijenja svijet, tako se mijenjaju i generacije. Kada je riječ o poslu, očekivanjima i pogledu na život, milenijalci (rođeni između 1983. i 1994.) i pripadnici generacije Z (rođeni između 1995. i 2006.) drukčiji su od ostalih. Deloitteovo istraživanje objašnjava da su usredotočeni na razvoj, ali i novac te mentalno zdravlje. Naime, projekcije pokazuju da će do 2030. godine oni činiti 74 posto globalne radne snage. Stoga je poslodavcima bitno da razumiju te dvije skupine.
Žele standard roditelja
Provedeno istraživanje ispitalo je čimbenike koji oblikuju svjetonazore gotovo 23.500 ispitanika u 44 zemlje. Rezultati pokazuju da je riječ o skupini ljudi koji odbacuju tradicionalna pravila i zastarjele strukture u svojoj potrazi za zadovoljstvom u karijeri. To su ambiciozni pojedinci za koje uspjeh ne znači nužno penjanje na korporativnoj ljestvici. Štoviše, mnogi nisu motivirani dosezanjem viših vodećih pozicija, što otkriva i potencijalni problem s budućim liderskim potencijalom. Prioriteti su im učenje i razvoj pa očekuju da im poslodavci pruže te prilike.
Ove generacije ne traže isključivo visoke pozicije, već ravnotežu između njihova poimanja “sv. trojstva sreće”, odnosno novca, svrhe i mentalnog zdravlja.
No, zašto je tome tako, shvatit ćemo tek ako znamo kontekst. Naime, stariji milenijalci započeli su karijeru tijekom financijske krize 2008. godine, koja je dovela do visoke nezaposlenosti i ograničenih mogućnosti. Alternativno su smatrani otpornom generacijom, a osim toga, milenijalci su radili više sati za manju plaću i manje sigurnosti, boreći se da postignu isti životni standard kao i njihovi roditelji. Kada je riječ o generaciji Z, mnogi od njih počeli su karijere tijekom globalne pandemije, što je rezultiralo i promišljanjem o ulozi koju bi posao trebao imati u životu čovjeka.
“Tim je generacijama prioritet ravnoteža između privatnoga i poslovnog života, odnosno, traže posao u kojem pronalaze smisao, a istodobno i financijsku stabilnost. Sada, dok se suočavaju s promjenama na radnome mjestu koje uzrokuje generativna umjetna inteligencija, pokušavaju dokučiti koje su im vještine potrebne za uspjeh i kakvu podršku žele od svojih poslodavaca”, kaže Gordan Kožulj, direktor u Deloitteovu Odjelu poslovnog savjetovanja.
S obzirom na sve to rezultati ovog istraživanja su logični, a oni kažu da je samo šest posto pripadnika generacije Z usredotočeno na to da jednoga dana dođu na položaj višeg rukovoditelja, dok su učenje i razvoj među tri glavna razloga zbog kojih su odabrali svojega trenutačnog poslodavca.
Pripadnici obiju generacija žele više mentoriranja od svojih nadređenih, gotovo pola ispitanika (50 posto pripadnika generacije Z i 48 posto milenijalaca) želi da ih nadređeni podučavaju i mentoriraju, no samo 36 posto pripadnika generacije Z i 32 posto milenijalaca tvrdi da se to uistinu i događa. Voljeli bi i da ih njihovi nadređeni više usmjeravaju i podržavaju te poduzimaju više aktivnosti koje bi ih inspirirale i motivirale.
Te generacije uvelike dovode u pitanje vrijednost visokog obrazovanja. Gotovo trećina pripadnika generacije Z (31 posto) i milenijalaca (32 posto) kaže da su odlučili ne nastaviti visoko obrazovanje. Ključno im je stalno razvijanje vještina, žele više praktičnog znanja.
Kako tehnologija transformira svijet rada, generacija Z i milenijalci proširuju svoje znanje i prihvaćaju nove alate, poput umjetne inteligencije. Aktivno se služe generativnom umjetnom inteligencijom i biraju edukacije kojima će poboljšati svoje vještine. Više od pola ispitanika već se služi AI-jem u svakodnevnim zadacima za analize, kreaciju sadržaja, menadžment i strategije, dok se 29 posto pripadnika generacije Z i 30 posto milenijalaca njome služi gotovo uvijek ili većinu svojega radnog vremena. Iako su optimistični, AI im ne daje samo pomoć, već i brigu. Zabrinuti su zbog utjecaja umjetne inteligencije na radnu snagu. Više od 60 posto ispitanika misli da će zbog nje nestati neka radna mjesta. To ih dovodi nekim novim radnim trendovima pa smatraju da su meke vještine poput komunikacije, empatije, kritičkog promišljanja i liderstva ključne za profesionalni napredak.
Traže cjeloviti paket
Ono što se još može iščitati iz istraživanja je činjenica da 48 posto generacije Z i 46 posto milenijalaca tvrdi da se ne osjećaju financijski sigurno, što je porast u odnosu na prošlogodišnje ispitivanje (tada ih je bilo oko 30 posto). Ekonomija im je vodeći izvor stresa. Visoki troškovi života, inflacija i osjećaj neadekvatnih plaća vode ih do osjećaja nesigurnosti.
Ove generacije imaju drukčije vrijednosti i pogled na svijet pa otprilike devet od deset pripadnika generacije Z i milenijalaca smatra da je pronalaženje svrhe u poslu važno da bi bili zadovoljni i mentalno zdravi. Više od 90 posto ispitanika navodi da je osjećaj svrhe ključan za zadovoljstvo i blagostanje. Posao koji ima društveni doprinos i koji je u skladu s osobnim vrijednostima povećava im sreću.
No, tržište rada je takvo kakvo jest, u njemu pokušavaju uspješno žonglirati i poslodavci i milenijalci i Gen Z. Neka istraživanja pokazuju da troje od četvero menadžera i poslovnih lidera kaže da je Gen Z najizazovnija generacija za rad zbog percipiranog nedostatka tehničkih vještina, motivacije i truda, stekli su reputaciju generacije koja se ne trudi na poslu.
S druge strane, Deloitteovo istraživanje jasno pokazuje da su Gen Z i milenijalci pokretači promjena, oni žele svrhu, autentičnost i pravednost – i od sebe i od okruženja. Poslodavci stoga, ako žele privući tu radnu snagu i zadržati mlade talente, moraju omogućiti kontinuirano učenje, pravednu financijsku naknadu, fleksibilan rad, mentalnu podršku i – svrhu samog posla. Osim toga, važno je napomenuti da su ovim generacijama hibridni modeli rada i mogućnost rada na daljinu postali ključni faktori pri izboru poslodavca. Oni jednostavno traže cjeloviti paket, a ne samo plaću.
