Globalno selo, kako već desetljećima prema kovanici Marshalla McLuhana zovemo informacijski umrežen svijet u kojem živimo, u posljednje vrijeme nije baš najboljeg ekonomskog zdravlja. Gospodarska prognoza također nije optimistična. Svjetska banka je poručila kako će globalna ekonomija do kraja ove godine postaviti žalostan rekord i ostvariti “pola desetljeća najsporijeg rasta BDP-a u posljednjih 30 godina”.

Globalni rast će treću godinu zaredom usporiti s lanjskih 2,6 posto na 2,4 posto. Bez promjene smjera siromaštvo ljudi u zemljama u razvoju i onima s niskom dohotkom neće se smanjivati, rast će se usporiti i u naprednim gospodarstvima na tek 1,2 posto, a dvadesete godine 21. stoljeća bit će, prema mišljenju glavnog ekonomista Svjetske banke, Indijca Indermita Gilla zabilježene kao “desetljeće propuštenih prilika”.

Nad takvu se ekonomiju kao najveći rizik nadvila geopolitička nestabilnost svijeta i preuzima primat u raspravama analitičara. Sigurnosno pitanje hoće li biti većeg rata, nekako je otelo svjetla pozornice ekonomskom pitanju hoće li biti većeg rasta.

Razbuktalim ratovima, rusko – ukrajinskom u Europi i izraelsko – palestinskom na Bliskom istoku pridružuju se oružani sukobi, posljednji između Irana i nuklearne sile Pakistana uz sveprisutno strahovanje od vojnog obračuna oko neovisnosti Tajvana između Sjedinjenih Država i Kine uz istovremenu nadu da se on neće dogoditi.

Gospodarska kretanja i budućnost proračunske potrošnje, poput subvencija i poticaja na kojima počiva postpandemijsko gospodarstvo Europske unije teško je predvidjeti dok se na globalnoj pozornici odigrava najveće testiranje demokracije kroz više od 70 nacionalnih, regionalnih i lokalnih izbora na kojima priliku za više ili manje slobodno glasanje ima oko četiri milijarde ljudi, polovica stanovnika svijeta.

Klimatske promjene

Izborni “rock & roll” pod snažnim je pritiskom klimatskih promjena čiji vremenski ekstremi nanose ozbiljnu štetu nizu industrija uključujući i proizvodnju hrane i energije, a komunikacijski se alati zasnovani na razvoju tehnologije promeću u sredstava moderne manipulacije širenjem dezinformacija.

Međunarodna trgovina opterećena je izvoznim zabranama, carinskim barijerama i logističkim problemima, a proizvodnja ponavljajućim nestašicama. Iako inflacija koja je posljednje dvije godine obarala rekorde postavljene 40 godina ranije sada jenjava Goran Šaravanja, glavni ekonomist Hrvatske gospodarske komore naglašava kako su sve važnije središnje banke svijeta znatno povisile referentne kamatne stope, a trgovački promet Crvenim morem i dalje je poremećen što dovodi u pitanje funkcionalnost lanaca opskrbe diljem svijeta.

“Izgledi za rast se kvare, a rizik inflatornih pritisaka raste što globalnu ekonomiju čini prilično ranjivom i bez geopolitičkih rizika”, kaže Šaravanja navodeći kako je i razdoblje brzog kineskog rasta koje je obilježilo nekoliko proteklih desetljeća sada stvar prošlosti.

Dragan Bagić, profesor Sociologije politike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu ističe bojazan da bi na mnogim važnim izborima mogli pobijediti politički akteri koji na svojoj agendi imaju revidiranje postojećih političkih, liberalno demokratskih poredaka u svojim zemljama, a neki uz to najavljuju i promjenu globalnog političko – ekonomskog poretka i odnosa moći.

Izborna kulminacija je predsjednička utrka u Sjedinjenim Državama koju je britanski Guardian nazvao “najvažnijim obračunom dvojice staraca u modernom vremenu”. Moguća pobjeda mlađega, 77. godišnjeg Donalda Trumpa nad 81. godišnjim Joeom Bidenom mogla bi odvesti Sjedinjene Države u izolacionizam i autokraciju početkom studenog, uoči 35. obljetnice pada Berlinskog zida nakon čega se SAD i prometnuo u najmoćnijeg globalnog policajca pa je teško zamisliti kako okreće leđa uključujući i vojnom NATO savezu.

U Mađarskoj i Poljskoj, dodat će Bagić, ozbiljnu podršku birača imaju politički lideri koji dovode u pitanje liberalno demokratske poretke u svojim zemljama.

“Liberalne demokracije su se pokazale optimalnim modelom političkog sustava. Njihovo daljnje slabljenje, a posebno relativizacija ideala na kojima se temelje opasno je za ljudska prava, osobne slobode, ekonomski prosperitet i relativno ravnomjeran rast životnog standarda” kaže Bagić. Profesor tumači kako svako preslagivanje globalnog međunarodnog poretka dovodi do ogromnog porasta rizika od oružanih sukoba regionalnih i znatno ozbiljnijih te podsjeća da su posljednja dva svjetska rata uzrokovali upravo pokušaji preslagivanja odnosa moći.

“Tek kada se ponovo učvrsti politički i društveni poredak na Zapadu, možemo očekivati smanjivanje nacionalnih, regionalnih i globalnih političkih rizika. Za taj proces su ipak najvažniji američki izbori i ono što će se događati tamo poslije njih.” kaže Bagić.

Šaravanja ne očekuje izolacionizam od SAD-a kakav poznajemo iz prve polovice 20. stoljeća, ali američke izbore smatra izvorom dodatne neizvjesnosti i upozorava da već sada svjedočimo kočenju u isporuci pomoći Ukrajini iz SAD-a.

“Europa svakako mora imati rezervni plan ako SAD ne nastavi podržavati Ukrajinu kao do sada. Ta neizvjesnost ne ide u prilog ubrzanju gospodarskog rasta u Europi, pogotovo kako upućuje potreba promjene prioriteta u javnim rashodima.” kaže Šaravanja.

Početak lipnja donosi izbore za Europski parlament na kojima je izlaznost u pravilu slaba, no osim njih na nacionalne izbore izlaze redom građani Portugala, Belgije, Hrvatske, Rumunjske i Austrije, a u Njemačkoj koja proživljava gospodarsku recesiju i uspon radikalne političke desnice održavaju se regionalni izbori u tri savezne države.

Što želi desnica?

Političke stranke krajnje desnice ciljaju na što veću zastupljenost u Europskom parlamentu, a agencija Reuters ističe kako im je cilj zaoštravanje migracijske politike i ublažavanje zelenih reformi. Pod predsjedanjem Belgije, jedne od svojih izvornih osnivačica EU se ususret izborima okreće politikama štednje koju ponajviše zagovaraju Njemačka, Švedska, Danska, Austrija i Nizozemska, dok mađarski predsjednik Viktor Orban odlučno koči usuglašavane oko financijske pomoći Ukrajini teške 50 milijardi eura.

Dok u SAD-u biraju između autokracije i demokracije, Europljani biraju budući stupanj vlastite integracije. Zajedničko i jednima i drugima je odlučivanje o sustavu liberalne demokracije, a unutar njega i ekonomskom poretku kakav poznajemo.

Profesor Bagić smatra kako je slabljenju liberalne demokracije uvelike doprinijela ekstremna demokratizacija javne sfere zahvaljujući novim komunikacijskim tehnologijama i kanalima.

“To je paradoksalno. Društvene mreže i internet su omogućili da svaki građanin izađe u javnost i bude dio javne sfere što je inače stari demokratski ideal, no sada vidimo da to može dovesti do suprotnih efekata jer brojne skupine birača olako prihvaćaju stavove i dezinformacije koji su problematični iz demokratske perspektive”, tumači Bagić zaključujući kako je liberalna demokracija bolje funkcionirala kada je pristup javnoj sferi bio donekle ograničen tako da je onaj tko je s margina htio ući u javni prostor ipak morao imati nešto bitno za reći. Gubitak poretka vrijednosti u kojem se znalo što je relevantno, a što nije, što je istinito, a što nije ne pogoduje liberalnoj demokraciji. Kao posljedicu gledamo razvoj događaja u kojem, kako tumači Bagić meka moć Zapada slabi već posljednjih 10 do 15 godina, a to znači da stanovnici većine svijeta više ne gledaju na Zapad i zapadni politički i vrijednosni sustav te životni stil kao nešto što im je neupitno poželjno i idealno. “Izazivači “zapadno dominirane globalizacije” Kina, Indija, Rusija, Iran i još niz manjih zemalja Azije i Afrike ojačali su zahvaljujući globalizaciji i šire svoj utjecaj i interese” zaključuje Bagić.

Kako bi se promijenio ekonomski nepovoljan globalni smjer Svjetska banka za zemlje u razvoju promovira svoj uobičajeni recept u koji ubraja discipliniranje državne potrošnje, fleksibilne tečajne režime i izbjegavanje ograničenja u kretanju međunarodnog kapitala kako bi ostvarile 2,4 bilijuna dolara investicija godišnje potrebnih za ispunjenje globalnih razvojnih ciljeva do 2030. godine i uhvatile se u koštac s klimatskim promjenama. Potrebna ulaganja opisuju kao “zastrašujuće povećanje”, govore o potrebi proširenja prekogranične trgovine i financijskih tokova, poboljšanju investicijske klime i jačanju institucija. Sve je to, smatraju nužno za ublažavanje predviđenog usporavanja potencijalnog rasta u ostatku ovog desetljeća.

Kamatne stope

Koliko su ekonomija i ekonomisti u postpandemijskoj ekonomiji u nezavidnom položaju svjedoči i posljednji istup Christine Lagarde, predsjednice Europske središnje banke u Davosu na Svjetskom ekonomskom forumu ovog siječnja. Osim što je gotovo ubila nadu da će ESB već na proljeće početi sa snižavanjem kamatnih stopa unatoč smirivanju globalne inflacije pravnica po struci Legarde je ekonomiste prozvala “plemenskom klikom” čiji modeli uvelike odbacuju mogućnost vanjskih šokova na ekonomiju poput pandemije, klimatskih promjena, vremenskih nepogoda ili nestašica u opskrbi. “Suradnja s epidemiolozima i geolozima učinila bi vas boljim ekonomistima” poručila je Legarde iz Davosa gdje su najmoćniji ljudi svijeta raspravljali o njegovoj budućnosti u kojoj je važno mjesto bila rasprava o spremnosti svijeta na razvoj umjetne inteligencije.

Domaći znanstvenici s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu raspravi o aktualnim ekonomskim izazovima i geopolitičkim rizicima dodaju i pitanje ekonomske nejednakosti konačnosti resursa. Sociolog Branko Ančić, viši znanstveni suradnik koji se bavi sociologijom održivog razvoja i politolog Nikola Baketa znanstveni suradnik posvećen istraživanjima obrazovanja i građanske kompetencije mladih oboje ističu činjenicu da živimo u nesigurnom vremenu i krećemo se prema nesigurnim scenarijima.

“Doći će do produbljivanja polarizacija koje u društvu već postoje, a riječ je prvenstveno o pukotinama izazvanim ekonomskom nejednakošću i ideološkim razlozima” kaže Ančić. Baketa poremećenim međunarodnim odnosima kao veliki problem dodaje porast siromaštva u svijetu, ali i to da mladi ljudi prema relevantnim istraživanjima sebe uopće ne vide kao dio postojećeg političkog poretka.

“Mladi su usmjereni na ekološka pitanja, ona su im uz zelenu energiju u prvom planu, ali ne vide da im se nudi prilika niti u kreiranju ideja niti u odlučivanju i zato su nezainteresirani, apatični, ne uključuju se i izloženi su dezinformacijama” tumači Baketa.

Ančić ne vjeruje da je povratak na globalne stope ekonomskog rasta kakve smo imali u proteklim desetljećima uopće moguć. Tumači kako suvremena znanost već 20 godina govori o izrazitom raspadu eko sustava, o izumiranju vrsta, o nestašicama minerala iz tla, zagrijavanju planeta, rastu broja virusa i bolesti koje prelaze sa životinja na čovjeka.

Ekonomija bez rasta

“Postojeći ekonomski kapitalistički model zasnovan je na ideji beskonačnog rasta, a iz fizike znamo da je on nemoguć uz ograničene resurse. Suvremenu tehnologiju razvijamo na ograničenim resursima i krećemo se prema ekonomiji bez rasta, onome što na hrvatskom jeziku zovemo odrast” kaže Ančić koji je skeptičan i prema načinu na koji su se korporacije postavile prema postizanju klimatske neutralnosti.

Riječ je, kaže o otimanju zelenih politika. “Emisije štetnih plinova u EU se smanjuju tako da se proizvodnja seli izvan EU pa onda na drugom kraju svijeta te emisije rastu i nismo postigli ništa” kaže Ančić naglašavajući kako je danas u svijetu milijardu ljudi gladno, a potrebno je samo 0,02 posto hrane koja se u svijetu proizvede da ih se nahrani. Baketa naglašava kako se u takvom svijetu problem Europske unije svodi na to što se godinama za sigurnost oslanja na SAD, a za energente na Rusiju i sada je sada pred njom izazov definiranja svoje pozicije u Globalnom selu u kojem se preslaguju odnosi moći.

Nova kovanica ‘multipolarni svijet’ koju u raspravama o novom globalnom poretku preferiraju Rusija i Kina sve glasnije odzvanja dok aktualni sastav zapadnih saveznika radije govori o “međunarodnom poretku temeljenom na pravilima” upozoravajući da se pod multipolarnošću kriju autokratske tendencije. Indijski ministar vanjskih poslova Subrahmanyam Jaishankar spojio je oboje u “multilateralni međunarodni poredak utemeljen na pravilima”. O ekonomskom položaju Hrvatske u vrtlogu međunarodnih promjena Šaravanja bez lažnog optimizma kaže tek “Hrvatska je mala otvorena ekonomija, što je inozemni gospodarski okvir slabiji, lošiji su izgledi za domaće gospodarstvo.”