Europskoj uniji, na razini Vijeća, tj. država članica, počinje distanciranje od izraelske politike. To je vrlo značajan zaokret, jer makar je ranije bilo sličnih pokušaja, nikad nije došlo do ovog stupnja alarma koji bi trebao zvoniti u Izraelu.
U EU smo svjesni osjećaja mnogih Izraelaca, a to je da je Europa skoro posvuda bila njihovo stratište. Teško je Izraelcima posjetiti bilo koju zemlju i brojati tko je od koliko rođaka nestao u Holokaustu. To znači da taj korak zemalja članica nije impulzivan niti lagan. Osjećaj europske obaveze ostaje, ali tu obavezu treba proširiti.
Dehumanizacija
Ne mogu se više zatvarati oči pred tragedijom u Gazi, čak i ako je za nju kriv Hamas terorističkim napadima na Izrael, ubojstvom mladih ljudi na festivalu, i otmicom i ubojstvima talaca. To je sve neoprostivo, a hamasovci jesu radikalizirani ubojice trenirani iz Irana. Točno je i da mnogi stanovnici Gaze, iako ne svi, podržavaju Hamas, takva je ljudska priroda. Svejedno, niti to ne opravdava ono što čovjek vidi kad otvori oči i pogleda razinu destrukcije Gaze. Kog više briga za fizičke ruševine, radi se o unutrašnjem razaranju same ljudskosti, o tome da je Netanyahu dehumanizirao tamošnje Palestince, ali time ujedno dehumanizira i vlastiti narod. Vrhunac te praznine ljudskosti koja zjapi kao crna rupa u svemiru, Trumpovi su planovi o Gazi kao turističkom raju.
Distanciranje Europe jest u tome da se Netanyahuu prijeti suspenzijom za Izrael vrlo povoljnog ugovora o trgovini i suradnji s EU-om, Sporazuma o pridruženju, a iako nisu sve članice na istoj liniji, proces je započeo.
Revizija Sporazuma o pridruženju, koju podržava veliki broj zemalja članica trebala bi se sastojati u analizi člana 2 europsko-izraelskog sporazuma koji stipulira da se odnosi Izraela i EU “temelje na poštivanju ljudskih prava i demokratskih načela, da ta načela vode njihovu unutarnju i međunarodnu politiku te predstavljaju bitan element ovog sporazuma”.
Devet zemalja nedvosmisleno je podržalo ovu nizozemsku inicijativu, i to su Belgija, Finska, Francuska, Irska, Luksemburg, Portugal, Slovenija, Španjolska i Švedska. Članice Austrija, Danska, Estonija, Malta, Poljska, Rumunjska i Slovačka također su podržale reviziju Sporazuma, iako nisu izravno glasale za nju.
Hrvatska je glasala protiv. Protiv je i Njemačka, a također i Bugarska, Cipar, Češka, Grčka, Mađarska, Italija i Litva.
Njemačka ne dozvoljava niti razgovor o promjeni svojih pozicija. Prestanak podrške Izraelu za njemačku politiku još je tabu. Od Nijemaca se očekuje da povedu EU u ekonomski i politički oporavak, a Nijemci kao da kažu – pitajte nas sve, samo o Izraelu ne. Čak štoviše, ubrzo nakon federalnih izbora u veljači, Friedrich Merz rekao je da bi želio pozvati izraelskog premijera u Njemačku, i to unatoč međunarodnom uhidbenom nalogu koji je Međunarodni kazneni sud izdao prošle godine protiv Netanyahua, njegovog bivšeg ministra obrane Yoava Gallanta i nekoliko dužnosnika Hamasa.
Njemačka je velika i globalno važna, i time će napadi na nju da promijeni pozicije snažno odjekivati. Ona ne popušta oko Izraela upravo zato jer ima liderske ambicije u Europi i time signalizira da je svjesna svog povijesnog naslijeđa.
Hrvatska ne mijenja pozicije zbog Jasenovca, a kako je Hrvatska mala zemlja na marginama Unije, što god napravi, kako god da se postavi, bit će sumnjiva i svatko će je klepiti po glavi. Ako ustraje uz užasnu Netanyahuovu politiku, bit će etički na pogrešnoj strani i k tome optužena za islamofobiju. Ako kritizira Izrael, bit će optužena za antisemitizam i nastavak navodno inherentnog ustaškog identiteta. To je tim ozbiljnije jer je kontekst hrvatske politike takav da HDZ nikad i ne spominje antifašizam, a školski udžbenici ne podučavaju o hrvatskom otporu fašizmu u Drugom svjetskom ratu. Taj dio slavnog povijesnog naslijeđa sad je prepušten udrugama i interesnim skupinama. To dolazi na naplatu.
Blokiranje pomoći
Izlaz iz ove situacije, a kad je riječ o stavu Hrvatske u Vijeću, jest napraviti ono što je univerzalno i normativno. To je uvijek odgovor u dilemi koju je artikulirao Immanuel Kant, a preko Bare kauboji u crno-bijelim filmovima, koji nemaju veze s Trumpom, a koji bi savjetovali: Do the right thing.
Nezamislivo je podržati da Netanyahu već tri mjeseca blokira humanitarnu pomoć za Gazu. Konkretno, treba glasati za reviziju članka 2 Sporazuma o pridruživanju EU-a i Izraela. Treba sankcionirati Netanyahuovu vladu.
Prilika će biti, jer je švedska ministrica vanjskih poslova Stenergard nagovijestila da će ići dalje i “zalagati se za sankcije EU-a protiv pojedinih izraelskih ministara”.
Još jedan prijedlog za pojačavanje pritiska na Izrael uvođenjem daljnjih sankcija izraelskim doseljenicima odgovornim za nasilje na Zapadnoj obali podržalo je 26 od 27 država članica, ali ga je Mađarska odbila. Činjenica jest da mnoge zemlje neće napustiti svoje pozicije oko sankcija Izraelu.
Uostalom, EU je komplicirana. Kad se dovrši revizija članka 2, moguć je prijedlog o suspenziji Sporazuma, no za to bi bila potrebna jednoglasna odluka svih 27 članica. Dakle, to se neće dogoditi tako skoro.
I u ovome, kao i drugim odogovorima na krizne situacije, pogledajmo kratko kako se slojevito naziru mogućnosti i problemi Unije koja će izrasti nakon krize.
Francuska je iznimno kritična prema Izraelu, i to bi moglo poremetiti čvrsto partnerstvo Pariza i Berlina kojemu se svi nadaju. Velika Britanija stoji uz Nizozemsku u kritici Netanyahuove politike, iako su inače obje zemlje veliki saveznici Izraela, a inače, dok je UK bila članica EU-a, skoro uvijek su bile koordinirane. Velika Britanija je sa svoje strane suspendirala pregovore o slobodnoj trgovini s Izraelom i uvodi sankcije za izraelske doseljenike na Zapadnu obalu. Kanadski premijer Carney pridružio se Keiru Starmeru i Emmanuelu Macronu, i zajednički su upozorili Izraelce da će podnijeti konkretne akcije ako ne dopuste prolaz humanitarne pomoći za Gazu i zaustave vojnu ofenzivu.
