Bakar je postao novo zlato moderne ekonomije. Metal koji je desetljećima bio gotovo nevidljiva infrastruktura industrijskog razvoja danas postaje jedan od ključnih resursa digitalnog i elektrificiranog svijeta. Od električnih mreža i automobila do podatkovnih centara koji pokreću umjetnu inteligenciju, gotovo svaka velika tehnološka i energetska promjena povećava potrebu za bakrom.To se najbolje vidi na tržištu koje u kolovozu prolazi kroz najveće poremećaje od 2021.
Cijena bakra na Londonskoj burzi metala, referentnom tržištu bakra, 25. kolovoza iznosila je 14.240 dolara po toni, čak 43,2 posto više od prošlogodišnjeg prosjeka. Prosječna cijena bakra ove godine kretala se oko 12.850 dolara po toni, što je 29 posto više nego lani, pokazuju podaci Međunarodnog monetarnog fonda.
No iza rekordnih cijena ne stoji samo rast potražnje. Bakar je teško nabaviti u obliku koncentrata potrebnog za preradu. Prema procjenama analitičara S&P Globala, ponuda koncentrata bit će ograničena još godinama, a do 2036. manjak bi mogao dosegnuti oko tri milijuna tona.
Aktualni tržišni “rat” za bakar između SAD-a i Kine dodatno su potaknula očekivanja da bi Trump mogao uvesti carine na uvoz bakra, zbog čega američki trgovci povećavaju ionako velike zalihe. I Kina je povećala uvoz jer se njezine talionice suočavaju s manjkom bakrenog koncentrata za preradu. Cijeni i dalje pogoduju manjak ponude izvan SAD-a i izgledi za opsežno stvaranje strateških zaliha, navode analitičari Goldman Sachsa.
Metal elektrifikacije
Bakar je prije svega metal elektrifikacije. Gotovo svugdje gdje treba proizvesti, prenijeti, pohraniti ili koristiti električnu energiju potreban je upravo on. Njegova visoka električna vodljivost i dobra toplinska svojstva čine ga nezamjenjivim materijalom u elektroenergetskim mrežama, električnim vozilima, obnovljivim izvorima energije i sve složenijoj digitalnoj infrastrukturi. Kako se gospodarstvo sve više oslanja na električnu energiju, raste i potreba za bakrom. Posebno je to vidljivo u automobilskoj industriji. Električni automobil u prosjeku zahtijeva oko 83 kilograma bakra, gotovo tri puta više od automobila s motorom s unutarnjim izgaranjem. Bakar se koristi u električnom motoru, bateriji, kabelima i drugim dijelovima vozila. Što se više prometa elektrificira, to raste i potražnja za ovim metalom.
Velike količine bakra potrebne su i za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Više od 90 posto novih globalnih proizvodnih kapaciteta električne energije u 2025. dolazilo je iz solarnih i vjetroelektrana, a obje tehnologije zahtijevaju znatne količine bakra za turbine, pretvarače i priključke na elektroenergetsku mrežu. Prema procjeni S&P Globala, samo bi elektroenergetska infrastruktura 2040. mogla zahtijevati 2,5 puta više bakra nego danas.
AI otvara novi front potražnje
Ako je elektrifikacija dosad bila glavni pokretač potražnje za bakrom, umjetna inteligencija otvara potpuno novi izvor potrošnje. Bakar ima ključnu ulogu u distribuciji električne energije unutar podatkovnih centara zbog velike gustoće i dobrih protupožarnih svojstava, a prelazak na tekućinsko hlađenje dodatno povećava količinu bakra potrebnu za izgradnju novih podatkovnih centara. Podatkovni centri su sve veći potrošači električne energije, a taj će se trend dodatno ubrzati s razvojem umjetne inteligencije.
Prema analizi S&P Global Market Intelligencea, u SAD-u bi podatkovni centri do 2030. mogli trošiti 14 posto ukupne potrošnje električne energije, u odnosu na pet posto u 2025. godini. U Irskoj bi njihov udio mogao dosegnuti čak 23 posto. Takav rast potrošnje ne znači samo potrebu za većim brojem podatkovnih centara nego i za novom elektroenergetskom infrastrukturom koja ih može opskrbiti. Dostupnost električne energije i priključaka na mrežu već postaje jedno od ograničenja daljnjeg širenja AI infrastrukture. Podatkovni centar može se izgraditi za 18 do 24 mjeseca, dok se na priključenje na elektroenergetsku mrežu između 2018. i 2023. u SAD-u u prosjeku čekalo četiri godine. Količina bakra potrebna za svaki megavat nove podatkovne infrastrukture ovisi o tehnologiji i dizajnu sustava, pa procjene variraju.
U podatkovnim centrima koji nisu povezani s kriptovalutama danas se u SAD-u koristi između 30 i 40 tona bakra po megavatu instaliranog kapaciteta, dok je intenzitet korištenja bakra u kineskim podatkovnim centrima za treniranje AI modela procijenjen na oko 47 tona po megavatu. Prema procjenama S&P Globala, potrošnja električne energije podatkovnih centara, potaknuta umjetnom inteligencijom i računalstvom u oblaku, mogla bi porasti sa 100 gigavata 2022. na čak 550 gigavata do 2040. Time podatkovni centri postaju još jedan veliki pokretač potražnje za bakrom.
Procjenjuje se da će globalna potražnja za bakrom do 2040. biti upola veća nego prošle godine. S 28,3 milijuna tona u 2025. mogla bi porasti na 42,4 milijuna tona. No proizvodnja ne prati taj tempo. Očekuje se da će proizvodnja bakra iz rudnika dosegnuti vrhunac od 25,8 milijuna tona 2030., a potom pasti na 22 milijuna tona do 2040. Prema analitičarima S&P Globala, reciklirani bakar za 14 godina pokrivat će samo oko 31 posto ukupne potražnje. Problem nije samo u tome što će svijetu trebati više bakra. Problem je što rudnici ne mogu povećavati proizvodnju istim tempom.
U nekoliko zemalja
Svjetska rudarska proizvodnja bakra u 2025. iznosila je približno 23 milijuna tona. Gotovo polovina rudarske proizvodnje koncentrirana je u tri vodeće zemlje, Čileu, Kongu i Peru. Najveći je Čile s udjelom od 23 posto svjetske proizvodnje. U Kini se proizvede oko osam posto, u Rusiji šest, Sjedinjenim Državama oko četiri posto, a u EU tek 3,2 posto, pri čemu je proizvodnja unutar EU-a koncentrirana u nekoliko zemalja. U EU-u je najveća rudarska proizvodnja bakra koncentrirana u Poljskoj, Bugarskoj, Švedskoj, Španjolskoj, Portugalu i Finskoj, prema podacima Međunarodne skupine za bakar (ICSG).
Ograničena ponuda bakra postaje i pitanje gospodarske sigurnosti, a ne samo tržišta sirovina. Sve veća koncentracija proizvodnje i ograničene mogućnosti brzog otvaranja novih rudnika potiču države diljem svijeta da aktivnije osiguravaju vlastitu opskrbu, a SAD, EU, Kanada i Australija proglasili su bakar kritičnim mineralom.
Paradoks tržišta dodatno se vidi u kretanju zaliha. Na burzama ih ima relativno mnogo, ali nisu ravnomjerno raspoređene. Svjetske ekonomski isplative rezerve bakra iznose oko 980 milijuna tona, prema najnovijim procjenama američkog geološkog zavoda USGS. Najveće rezerve ima Čile, s približno 180 milijuna tona, odnosno 18,4 posto ukupnih svjetskih zaliha. Australija s sto tona drži 10,2 posto. Peru, Kongo i Rusija imaju svaka po oko osam posto zaliha, dok SAD i Kina u ukupnim svjetskim zalihama sudjeluju s 4,8 posto, odnosno 4,2 posto. Najveće europske zalihe nalaze su u Poljskoj koja u svjetskim zalihama sudjeluje s 3,4 posto.
Zbog naglog rasta razlike između cijene bakra za neposrednu i tromjesečnu isporuku, pozornost se sada okreće Kini i pitanju hoće li na tržište pustiti dio svojih zaliha. Dok SAD i Kina nastoje osigurati što bolji pristup bakru, Europska unija ostaje snažno ovisna o uvozu. Bruxelles želi smanjiti ovisnost o Kini, koja čvrsto kontrolira tržište brojnih kritičnih sirovina i time ugrožava ključne europske industrije. No EU se i dalje teško nosi s diversifikacijom uvoza ključnih sirovina i povećanjem domaće proizvodnje.
U Aktu o kritičnim sirovinama, koji je stupio na snagu tek 2024., EU je naveo kako do 2030. želi iz vlastitih izvora osiguravati 10 posto potreba za svakom od strateških sirovina, 40 posto potreba za njihovom preradom te 25 posto potreba kroz recikliranje. Jedan od ciljeva Unije je i da se ne oslanja ni na jednu pojedinačnu zemlju izvan svojih granica za više od 65 posto potreba za bilo kojom strateškom sirovinom.
“Još je dug put do ostvarenja tih ciljeva”, upozorio je Europski revizorski sud (ECA) u veljači ove godine, analizirajući napore EU-a da osigura dovoljne količine kritičnih sirovina koje je naveo u Akta o kritičnim sirovinama. U trenutku donošenja zakona domaći rudarski kapaciteti za strateške sirovine pokrivali su oko osam posto godišnje potrošnje EU-a, prerada unutar EU-a 24 posto potreba, a europski kapaciteti za recikliranje samo 12 posto, navodi ECA.
Zakašnjelo suočavanje
Europsko zakašnjelo suočavanje s tom činjenicom skupo ju je stajalo.
“Regulacija kritičnih sirovina uvedena je 25 godina nakon što su druge regije svijeta već počele snažno ulagati u ležišta. Europa je bila previše pasivna”, upozorila je Dorota Włoch, glavna izvršna direktorica tvrtke Eneris Surowce, na Europskom ekonomskom forumu koji se u travnju ove godine održao u Katowicama u Poljskoj.
Bruxelles se usredotočio na diversifikaciju uvoza sklapanjem strateških partnerstava u području sirovina. No, unatoč 14 sklopljenih partnerstava, Europski revizorski sud utvrdio je da je između 2020. i 2024. uvoz otprilike polovice analiziranih sirovina zapravo pao.
“Danas opasno ovisimo o nekolicini zemalja izvan EU-a kada je riječ o opskrbi tim materijalima. Zato je ključno da EU pojača napore i smanji svoju ranjivost u ovom području”, rekla je Keit Pentus-Rosimannus iz Europskog revizorskog suda.
Za Europu je zato pitanje bakra šire od same opskrbe industrije. Ako želi provesti elektrifikaciju, razvijati obnovljive izvore i širiti elektroenergetske mreže, morat će osigurati pristup metalu o kojem sve više ovisi njezina industrijska i energetska transformacija. Tko kontrolira rudnike, preradu, zalihe i opskrbne lance bakra, imat će veći utjecaj na cijenu i dostupnost jednog od najvažnijih metala 21. stoljeća.
