Amerikanci žele Trumpa baš takvog kakav jest. Američka ekonomija još uvijek je dobra, generalni optimizam nije srušen, burze još uvijek imaju povjerenja u Trumpove izjave, još uvijek i potezi i retorika zadovoljavaju i ispunjavaju mnoge slojeve društva, tako da su predviđanja na 70 do 80 posto da će ostati predsjednik do kraja mandata. Ništa od opoziva, kao što ništa nije bilo ni prije, i to ne samo zato što je to proceduralno teško izvesti, a jest, nego narod ne vidi zašto bi ga mijenjao.
Tržišta i politika, kao i generalni ambijent na Trumpovoj su strani. Točno je da je rat s Iranom faktor rizika koji može narušiti koheziju njegove baze, ali to se još ne događa. Trump još ima prostora i vremena. Sad teku najavljena dva tjedna, u kojima bi Donald Trump trebao pokazati svoj talent za sklapanje dogovora. Već su posvuda potanko analizirane polazne točke za pregovore američke i iranske strane. Iransku stranu hendikepira – što ako isture nekog za pregovore, Izraelci će ga odmah skratiti za glavu. A što će Trump, kad je generalna procjena sa svih strana da on rat u Iranu zapravo gubi?
Trumpu je sad imperativ da izađe s verzijom, objašnjenjem koje će zadovoljiti ne samo njegovu biračku bazu, nego i širu američku javnost. U ovom momentu predviđanja da će Trump završiti mandat nesmetano, ako ostane živ i relativno zdrav, dosežu čak 75 posto.
Rezervoar benzina, tzv. pun, kolege novinara koji živi u Kaliforniji, gdje je benzin najskuplji, više od dva dolara skuplji od prosjeka, koštao je donedavno 50 dolara, sad je 70. Nije poskupljenje baš toliko da će se američka familija skršiti pod tim teretom. Psihološka granica je sto dolara, kad bude više od sto dolara za pun rezervoar, tada će se Donald Trump zabrinuti.
Čak i najranjivije skupine, na primjer, stari samci koji krstare Amerikom u kamionetima ili kamp kućicama i povremeno rade naporne fizičke poslove u skladištima Amazona za male nadnice, ali dobivaju besplatno brufene koliko im treba, još uvijek glasaju za Trumpa, izjavila je Jessica Bruder, autorica knjige o njihovu životu “Nomadland”. (Film istog naslova bio je neki dan na HRT-u). Dok nema velikih ljudskih američkih žrtava na bojnom polju i dok nema recesije u Americi, Donald Trump je siguran. Dok može prodati neku priču, dignuti bilo kakav trofej u zrak, priču koju narod jedva čeka da čuje, nije ugrožen pozivima na opoziv, vidi se iz anketa.
Da vladaju stvarnost i logika, trofej bi bio oduzimanje gotovo 500 kilograma, do 60 posto obogaćenog urana iz iranskih skladišta ili otvaranje Hormuškog tjesnaca. No, kako bi za to bilo nužno slanje američkih vojnika na neprijateljski teren, rizik takvog poteza velik je. Svejedno, podosta i američkih i europskih vojnih eksperata tu opciju ne isključuje.
Reorganizacija u Europi
Oko Hormuškog tjesnaca Trumpu se otvara cijela lepeza varijanti priče kojima može predstaviti pobjedu. Sve što treba izbjeći su američke žrtve, recesija i produljena zbrka i kaos na jednome mjestu. Zamislimo da se uspije postići makar i nepovoljni dogovor s Iranom. Trump bi se mogao povući ii udariti na Kubu, gdje je ratna pobjeda mnogo lakša. Dlanom o dlan, riješio sam.
U iduća dva tjedna, ako toliko i potraje, Trump će razmišljati u ekstremima. Slanje američke vojske na teren zagovara ministar obrane Pete Hegseth, koji je nedavno pokazao svoju tetovažu Deus vult. Deus vult, Božja volja, ili Bog želi, drevni je poklič iz Križarskih ratova. Povijesna ironija je da je s tim sloganom u davna doba prema Jeruzalemu krenuo vitez Godfrey, danas bismo rekli, Belgijanac, baš iz okolice Bruxellesa, i osvojio ga 1099. godine. Da to Hesgeth zna!
No, preskočimo tisuću godina, Deus vult! postao je signal radikalne američke desnice i Pete Hegseth svojim razgolićavanjem i tetovažom pokazuje svoju ideologiju. No, isto tako kao što je moguće da popusti Hesgethu, moguće je i da se Trump posve povuče i ostavi frendu i zetu, Witcoffu i Kushneru, da dogovaraju dosadne detalje svjetskog rata i mira. U Europi, pak, analize rata u Zaljevu koje objavljuju politički i ekonomski instituti i konzultantske kuće već sada idu do detalja. Jedna takva, njemačka, navodi da se njemački, francuski, austrijski i španjolski proizvođači boje prekida nabave za proizvodnju mašinerije strateški važnog poluvodiča volframa, koji je u tri tjedna poskupio 50 posto.
Svi su zabrinuti, dakako, zbog rasta cijena energije, svaki u svom sektoru. Primjerice, rast cijena energije dovodi do poskupljena i onog što se u Bruxellesu smatra imperativom kad je riječ o izvlačenju Europe iz kaosa, a to je digitalna transformacija. Poslovni planovi povezani s digitalnom transformacijom napravljeni su na pretpostavkama o cijenama energije prije zatvaranja Hormuškog tjesnaca, a Nizozemska je ovih dana signalizirala Europskoj komisiji da već sada treba računati da su cijene digitalnih inicijativa 30-ak posto više nego prije mjesec dana.
Zatim, u ratu s Amerikom, naravno da Iran u prvome redu cilja Ameriku, ali pogledajmo: Iranska revolucionarna garda izričito je navela Microsoft, Apple i Google među 18 američkih tehnoloških tvrtki koje može i hoće napasti u slučaju eskalacije, a to su platforme koje pokreću većinu proizvodnje u Europi.
Slijedi problem lanaca opskrbe. Europske analize navode da će Crveno more vjerojatno ostati zatvoreno cijelu ovu cijelu godinu, a to znači potpunu promjenu kontrole nad lancima opskrbe. Kontrola koju omogućuje umjetna inteligencija podrazumijeva praćenje robe u real-timeu i razne pogodnosti, na primjer, automatizirani iskrcaj i ukrcaj, smanjenje kašnjenja. Očekuju se golemi poremećaji. Ne samo to, nego će biti moguće i sabotaže, pretpostavlja se iranske i ruske, potaknute umjetnom inteligencijom, tipa zaustavljanje logističkih operacija ili pokretanje neke rasprodaje!
Uglavnom, veliki biznis u Europi duboko je zabrinut i detaljno se analizira perspektiva ekonomske štete Trumpovih akcija. Dodajmo da su i politika i biznis jako zabrinuti i zbog sudbine NATO-a i posljedične eskalacije u Ukrajini – i ne samo Ukrajini, nego i u nekoj zemlji EU-a. Ako se provjeri atmosfera u briselskim sektorskim udrugama i udrugama poslodavaca, vidi se da se ne namjeravaju predati, ali da su silno zabrinuti.
No, sve što će se poduzeti, jezivo košta. Drugim riječima, počinje reorganizacija u Europi. Ona se odvija u velikim biznisima i velikim, bogatim centrima koji imaju punu informaciju. Prevladavaju najave da će se raditi o duljem ratu, tj. da se radi o poremećaju koji drma cijeli sistem. Sve velike kompanije u Europi sada imaju pred sobom jedan cilj – izdržati, sačuvati lance opskrbe jer lanci opskrbe postali su neka vrsta bojnog polja. Tko izdrži i tko se prilagodi, taj je, bez obzira na to gdje se nalazi, pobjednik ovog rata.
Sigurno je da su te analize slične posvuda, ali razumiju ih samo oni koji su u toj igri, ili je s razumijevanjem promatraju. (Upitajmo se kad će odjeci takvih analiza doprijeti do hrvatskog Sabora, ima li ikoga tamo tko prati ekonomsko-političko-društvenu cjelinu ovoga golemoga geopolitičkog potresa.)
Nitko nije htio prljati ruke…
Postoji još jedan element u Americi bitan za prihvaćanje Donalda Trumpa takvog kakav jest, a to je ideologija.
U razgovoru s Amerikancima koji ne simpatiziraju Donalda Trumpa čujemo da je razlog zbog kojeg će on ostati predsjednik do kraja mandata činjenica da obavlja posao kojim dosad nitko nije htio prljati ruke, ali većina prešutno odobrava.
Ti koji prešutno odobravaju nisu samo iz njegove biračke MAGA jezgre, nego čak i dio demokrata. Točno je da u anketama demokrati izražavaju protivljenje Trumpovu napadu na Iran, točno je da birači koji se kolebaju između dvije partije signaliziraju nezadovoljstvo, ali sugovornici misle da je to još uvijek samo javno, dok privatno, još mogu trpjeti Trumpa.
Poglavito, kažu da se radi o rješavanje pitanja imigracije. Trump je oko akcija ICE-a plesao po rubu, nasilje je šokiralo, ali i fasciniralo, crta je prijeđena likvidacijom dvoje civila na ulici, što je planetarno odjeknulo. Kristi Noem je nogirana pa je ispalo da je primljeno na znanje što se ne tolerira. Ali, narod i dalje podržava deportacije, oštru kontrolu na aerodromima, čak i za strane državljane prve klase kao što su Nizozemci, Nijemci, Englezi, Australci, ako se to carinskom policajcu svidi. Podržava se podizanje fizičkih prepreka za imigrante iz Meksika. Podržavaju, ankete kažu, da agenti ICE-a hodaju ulicama maskirani i naoružani.
Obnova osjećaja važnosti
Podržavaju prijetnje kartelima i podržavaju nultu toleranciju za krijumčare ljudi i droge, što se u praksi pretvara u nasilje. Smatraju to teškim, ali nužnim.
Također, Amerikanci su zadovoljni i trgovinskom politikom i carinama, iako je ta politika uzrok sukoba s Kinom, Indijom, Kanadom i Europom, uz napomenu da Kinu i Indiju uvažavaju. Zatim, uglavnom podržavaju deregulaciju oko fosilnih goriva, što bi trebalo stvoriti radna mjesta. (U stvarnosti, prema analizama, radna mjesta jesu narasla, ali ne u sektorima koja bi ovisila o fosilnim govorima.) Da bi simbolički naglasio ovaj smjer, Trump se povukao iz Pariškog sporazuma, koji je trebao amortizirati štetne posljedice klimatskih promjena.
Čak i ona dva ubojstva u Minnesoti, a sad čak i napad na Iran, pa i izjavu da će uništiti iransku civilizaciju, mnogi Amerikanci promatraju u kontekstu šire slike, toga da je konačno na vlasti netko tko je spreman preuzeti na sebe odgovornost za teške poteze koje se drugi nisu usudili poduzeti.
Mnogi vide Trumpa kao konačno nekog na vrhu, a da nije birokrat i slabić, možda čak i kao nekog tko se, silinom svog angažmana i protiv struje, žrtvuje za njih, pa su ga, ne jednom, nego više puta, usporedili s Isusom, što je on prihvatio.
Svejedno, za sada, kud god da krenemo, zapinje na Iranu. Očigledno je da prava američko-izraelska pobjeda nije na dnevnom redu. Prava pobjeda značila bi odustajanje Irana od nuklearnog programa, nešto što nakon ovog napada ne dolazi u obzir, odustajanje Irana od planova da uništi Izrael, smjena Revolucionarne garde i u svemu dugotrajni mir koji zadovoljava sve strane i koji je potvrđen mirovnim sporazumima i ugovorima. Ne, Trumpu će biti dovoljno nešto na čemu će temeljiti izjave o pobjedi, recimo: “zaustavio sam nuklearni napad na Ameriku”, “zaustavio sam Treći svjetski rat”, “onemogućio sam iranski nuklearni program”, “prisilio sam ih na pregovore”, “postigao sam da na vlast dođe bolja garnitura s kojom možemo razgovarati”, “zaustavio sam energetsku krizu globalnih razmjera”… Razne su varijante moguće. Dovoljno je da se Amerika izvuče i da se u dogledno vrijeme Hormuz pod nekim uvjetima otvori, makar ti uvjeti bili gori od onih prije napada na Iran. U temelju toga je poruka, ja, Trump, borio sam se protiv jakog neprijatelja i pobijedio. Amerika je najjača, prva i najjača, a ja sam to omogućio.
Takva Trumpova poruka Amerikancima vraća samopouzdanje, poljuljano još od napada al-Qaide 11. rujna 2001. na Svjetski trgovinski centar. Ne zaboravimo, tada je poginulo čak tri tisuće građana, i ta trauma, to ranjavanje u samo srce Amerike, ostalo je do danas nezacijeljeno, a fenomen Trump jedan je od pokušaja u tom kolektivnom naporu da se ta rana zatvori. Uostalom, slično je postupio i Vladimir Putin napadom na Ukrajinu, u budućnosti možda napadom na Balte i vjerojatno na Moldaviju. Poanta je u obnovi osjećaja važnosti, obnovi samopouzdanja nakon gubljenja važnosti imperija. Primjerice, Xiju to ne treba u tolikoj mjeri jer Kina raste i jača i moguće je da će posve mirno, iduće godine, preuzeti Tajvan.
Dakako, postoji mogućnost da se rat u Iranu pretvori u kaljužu i da posljedice više neće moći kontrolirati ničiji, pa ni Trumpov nastup i narativ. U tom slučaju korektiv će se nametnuti na izborima sredine mandata u studenome, rezultirati promjenom omjera snaga u Kongresu i nekom vrstom obuzdavanja trumpizma. No, i nadalje, samo ekstreman, ali uistinu ekstreman politički šok može dovesti do njegova opoziva, a to rat u Zaljevu nije.
Kad govorimo o onome što se nas u Europi tiče, a to je najava demontaže NATO-a i otvoreno nastojanje za demontažom Europske unije, Amerikancima je to, doduše, daleko, ali i dalje odobravaju. Oni vide se da se ruše savezništva, ali plješću i govore si, konačno, evo Trump nas oslobađa od parazita koji imaju besplatno zdravstveno i obranu, što smo im mi omogućili. Neki dan tekst u Wall Street Journalu sugerirao je da se “Saveznici boje da su vezani uz čudnu i nestabilnu Ameriku”, a komentari pod tekst bili su puni bijesa: neka vrate što smo im 60 godina davali, potrošili smo na njih 35 bilijuna dolara, koji nam sad trebaju. Sada im Trump pokazuje da nitko neće od nas raditi budale”.
Dakle, u tim reakcijama vidimo ogorčenje, želju za nekom vrstom osvete, ravnodušnost koja proizlazi iz međusobnog prekooceanskog nepoznavanja. Mi više ne poznajemo Ameriku jer je američki “soft power” oslabio do te mjere da ne dopire preko oceana do naših obala, niti njih zanima itko osim njih samih, a pogotovo ih ne zanima Europa.
Također, dio koji manje komentiramo kad je riječ o Americi odnosi se na duboku antipatiju narodnih masa prema prevelikim pravima manjina, koje vide kao ismijavanje svoje tradicije kojoj se sve više okreću u nekim, ne svim, saveznim državama.
Trumpovi poklonici već su ukinuli sve što su prepoznavali kao “woke”” na sveučilištima, u medijima i generalno javnom prostoru. Ruku na srce, kad su trumpovci stali na kraj pretjerivanja i, kolokvijalno rečeno, ludostima, na primjer, u visokom školstvu, golemoj većini to se svidjelo.
Još im treba
No, sad je klatno očigledno suviše odbacilo udesno i inicijative prelaze u otvorenu i mnogima neprihvatljivu diskriminaciju prema ženama i Afroamerikancima. Svejedno, podrška za sada ne pada i dugo će proći dok se klatno ne vrati u normalu.
Kad Trump psuje ili gubi kontrolu, to se pozdravlja jer se doživljava kao autentičnost. Da nije baš na Uskrs obećao uništenje cijele jedne civilizacije – o kojoj ni on niti njegov tetovirani ministar obrane nemaju blagog pojma – negativne reakcije bile bi slabije. Problem je bio što je poruka bila baš na Uskrs! Kad se nastoji sprijateljiti s Putinom, jedino što im smeta je što se Putin drži na distanci, ne uzvraća ljubav, a to da bi Kremlj udario po Europi i naučio nas gdje nam je mjesto, to im se sviđa.
Riječju, još im treba Trump, još se nisu naužili, a pitanje je samo hoće li će i nakon Trumpa željeti Trumpa.
