Bila je sredina proljeća 1992. godine. Za nas koji smo voljeli NBA košarku u njezino zlato doba, za neke od nas za koje je Straigh Outta Compton u izvedbi NWA bio jedan od hitova generacije, scene iz Los Angelesa djelovale su nadrealno. Iako smo tih dana imali većih muka, rat u Hrvatskoj i BiH bjesnio je već dovoljno da nam se smučio, a pred očima nam se rušila blistava slika Amerike koju smo još kao djeca gradili. Neredi u Los Angelesu izbili su 29. travnja 1992. godine, nakon što su četiri bijela policajca oslobođena snimljenog premlaćivanja crnog vozača Rodneyja Kinga. Bijes je doveo do višednevnih pljački i podmetanja požara, 54 smrtnih slučajeva i štete od milijardi dolara u gradu. U South Centralu u Los Angelesu proglašeno je izvanredno stanje.
Nakon nereda, policijska uprava Los Angelesa bila je prisiljena na promjene. Zrnata crno-bijela snimka Kingova premlaćivanja pružila je čvrste dokaze o onome na što se crnačka zajednica žalila desetljećima – policijskoj brutalnosti. Povjerenstvo, na čelu s budućim američkim državnim tajnikom Warrenom Christopherom, opisalo je LAPD kao službu izvan kontrole, s odmetnutim policajcima koji premlaćuju osumnjičenike i hvale se time preko komunikacijskih sustava patrolnih automobila.
Izvješće je objavilo specifične poruke kako bi ilustriralo da Kingovo premlaćivanje nije bio izolirani incident. Naglašava se da je policijska uprava Los Angelesa slušala te poruke, ali nije poduzela nikakve mjere u vezi sa zlostavljanjem. Iako je Rodney King možda bio katalizator koji je započeo nerede u Los Angelesu, ono što ih je zapravo pokrenulo bili su životni uvjeti u južnom Los Angelesu. Tim područjem dominirale su bande i nedostatak obrazovanja, poslova i životnih prilika. Crack je bio posvuda, a mladi ljudi često su smatrali da su pridruživanje bandama poput Bloodsa ili Cripsa njihovi najbolji izgledi za budućnost.
Taj se kvart otad prilično proimijenio. Stopa kriminala je pala. Područje se sada zove Južni Los Angeles i hvali se imenima svojih susjedstava, odbacujući toksični “South Central” i sve njegove konotacije geta i nasilja. Stanovništvo je sada većinom hispansko, a ne afroameričko. I tu slijedi “fastforward” na ono što možemo pratiti ovih dana, početkom lipnja 2025.
Upravo gledamo pobunu hispanoameričkog dijela stanovništva, ali koja u sebi sadrži mnoge druge elemenete koji, vidjet ćemo, polako razaraju američko društvo. U većim kalifornijskim gradovima već je ustaljena praksa da se radnici koji traže posao, od kojih su mnogi migranti bez američkih isprava, okupljaju ispred trgovina građevinskim materijalom, kao što je Home Depot. Poslodavci im nude različite poslove u građevini ili na sezonskim pozicijama. Tako je bilo i u Paramountu, predgrađu Los Angelesa s oko 82 posto latinoameričkog stanovništva, kad su se pojavile glasine o uhićenjima radnika bez dokumenata ispred jedne od trgovina, prenosi BBC.
Strah i panika
Stanovnici su BBC-ju rekli da su vidjeli vozila imigracijske policije, što je izazvalo trenutačni strah i paniku. Nakon izvješća o racijama počeli su prvi prosvjedi, koji su ubrzo postali nasilni i prerasli u nerede. Prosvjednici su bacali kamenje i molotovljeve koktele, a policija je koristila suzavac, gumene metke i dimne bombe. I to je postao okidač za ostale prosvjede diljem grada. Neredi su dosegli ogromne razmjere, a u subotu je američki predsjednik Donald Trump iskoristio svoj autoritet i pozvao Nacionalnu gardu, protivno željama guvernera Kalifornije Gavina Newsoma. Nekoliko dana poslije Trump će u Los Angeles uputiti i 500 pripadnika marinaca. Zasad nisu uspjeli smiriti situaciju.
Država Kalifornija posjeduje goleme resurse za suočavanje s gradskim nemirima, a Trump joj nije dao priliku da to pokuša. Zapravo, u nedjelju navečer Newsom je zatražio od Trumpa da povuče Nacionalnu gardu, nazivajući to “ozbiljnim kršenjem državnog suvereniteta”. Ako se pažljivo pogleda, međutim, retorika Trumpove administracije ne odgovara u potpunosti njezinim akcijama. Trump je rasporedio Nacionalnu gardu, ali nije pozvao na primjenu Zakona o pobuni, a to je vrlo važna pravna razlika.
Kako je primijetio Steven Vladeck, profesor prava na Sveučilištu Georgetown, u objavi na Substacku, Trump je umjesto toga naredio raspoređivanje garde u Los Angeles prema drugom zakonu koji predsjedniku dopušta da pozove gardu kada “postoji pobuna ili opasnost od pobune protiv vlasti vlade Sjedinjenih Američkih Država”. Nacionalna garda ne smije provoditi uhićenja i racije. Prema tom zakonu, vojnici imaju ovlasti “potisnuti pobunu”, ali nemaju široke policijske ovlasti koje bi imali da je predsjednik rasporedio trupe prema Zakonu o pobuni.
Ustavna kriza?
Vladeck je istaknuo: “Ništa što je predsjednik učinio u subotu navečer, primjerice, ne bi ovlastilo te federalne trupe Nacionalne garde da provode vlastite imigracijske racije ili da provode vlastita imigracijska uhićenja”. Umjesto toga, Trumpova naredba “federalizira 2000 pripadnika kalifornijske Nacionalne garde isključivo u svrhu zaštite relevantnog osoblja Ministarstva domovinske sigurnosti od napada”.
Preuranjeno je proglasiti ustavnu krizu, a u svakom slučaju rasprava o oznakama koje pridajemo svakom novom događaju može nas odvratiti od toga da se potpuno usredotočimo na sam događaj. Ali, svaki novi dan donosi nam svježe dokaze o duboko zabrinjavajućem trendu: Amerika više nije stabilna zemlja i svakim danom postaje sve nestabilnija, piše New York Times.
Uspostavljanje normalizacije u Americi čini se kao mukotrpan proces. To će biti mukotrpan proces zato što u ovom trenutku možemo govoriti o krateru, o zaista dvije gotovo nepomirljive Amerika. Većina Amerikanaca misli da im najveću prijetnju predstavljaju drugi Amerikanci. To pokazuje koliko one druge vide kao neprijatelje i prijetnju svom načinu života. To što zapravo oduvijek postoji u Americi, te razlike na vjerskoj, rasnoj i ideološkoj osnovi Trump je normalizirao, još u svom prvom mandatu. Za puno stvari koje su bile tabu rekao je da su u redu i to je izvuklo puno stvari na površinu koje postoje. Amerika je sve to.
Jedan od mojih “odmetnutih” prijatelja već više od 20 godina živi u jednom od najvažnijih gradova, Washington DC-u. Posljednjih nekoliko ljetnih susreta djelovalo je na mene poput crvene krpe. U Americi kuhaju tenzije na gotovo svim razinama, rekao mi je prijatelj, inače vrhunski tehnološki stručnjak koji realno nema nekih većih problema u životu. Nije slučajno da je baš prošle godine snimljen film “Građanski rat” u režiji Alexa Garlanda, koji koketira s idejom građanskog rata u Americi. Idejom koja više nije nadrealna.
a Trump joj nije dao priliku da to pokuša/Reuters
Gradovi utočišta
No, da se vratimo u stvarnost. U središtu sukoba koje ovih dana gledamo na ulicama kalifornijskih gradova nalazi se pitanje migranata te koncept tzv. gradova utočišta. Pojam “grad utočište” odnosi se na lokalne zajednice koje ograničavaju suradnju s federalnim imigracijskim vlastima (primjerice, s ICE-om – Američka imigracijska i carinska služba). Različite mjere “utočišta” obično zabranjuju lokalnoj policiji da prilikom rutinskih postupaka provjerava nečiji imigracijski status ili da aktivno pomaže u potrazi za osobama bez dokumenata, osim ako se radi o ozbiljnim kaznenim djelima.
Los Angeles, iako nije formalno uvijek nosio tu oznaku, godinama provodi politike koje suštinski štite nedokumentirane stanovnike. Primjer je “Special Order 40” iz 1979. koji zabranjuje policajcima da ispituju osobe o njihovu imigracijskom statusu. U praksi to znači da se osobe ne uhićuje isključivo zato što su bez papira, nego ih se tretira kao i sve druge građane. Godine 2024. Los Angeles je i službeno proglasio taj status, želeći pružiti određenu zaštitu obiteljima koje žive i rade u gradu bez formalnih dokumenata. Dakle, u američkim tzv. gradovima utočištima živi velik broj nedokumentiranih imigranata. Savezno ministarstvo domovinske sigurnosti procjenjuje da je početkom 2022. u SAD-u bilo oko 10,9 milijuna osoba bez reguliranog statusa, a Pew Research Center navodi da se 6,5 milijuna tih ljudi koncentrira u svega dvadesetak najvećih metropolitanskih područja, uključujući New York, Los Angeles, Houston i Dallas-Fort Worth.
Newsom kao šef oporbe
Gavin Newsom ponovno je u središtu oluje. “Ovo je iznimno važan trenutak”, rekao je guverner Kalifornije u intervjuu u ponedjeljak navečer dok su se prosvjednici okupljali na ulicama, a američki marinci se probijali do države po predsjednikovu nalogu. Važan je trenutak i za Newsoma, kojeg mnogi smatraju potencijalnim demokratskim predsjedničkim kandidatom, a koji se “bacio” u sukob kako bi se pozicionirao kao vođa oporbe.
“Sedamsto hrabrih muškaraca i žena koriste se kao pijuni u Trumpovu ratu protiv Ustava”, rekao je za The Wall Street Journal o raspoređivanju marinaca, govoreći iz centra za hitne operacije okruga Los Angeles gdje se skrivao pomažući u koordinaciji odgovora na prosvjede. “Naši Očevi osnivači nisu živjeli i umirali za ovo.”
Newsom je u nedjelju otputovao u Los Angeles kako bi pokušao ugušiti ponekad nasilne prosvjede, potaknute masovnim uhićenjima imigranata od strane Trumpove administracije. U ponedjeljak je predsjednik Trump rekao da Newsoma treba uhititi, nazvavši ga krajnje nesposobnim. Newsom je, pak, optužio Trumpa za “autoritarno prekoračenje” i inzistirao da je sama vladavina prava ugrožena. To je trenutak i prilike i političke opasnosti za dvogodišnjeg čelnika najmnogoljudnije savezne države, kojeg je Trump istaknuo kao krivca za nasilje i nerede za koje kaže da ih lokalni dužnosnici nisu uspjeli kontrolirati. Newsomov boksački odgovor na Trumpove provokacije razveselio je srca demokrata željnih križarskog ratnika. Ali u vrijeme kada Newsom pokušava ublažiti svoj imidž, igranje na demokratsku bazu riskira učvršćivanje njegovog profila kao lijevog progresivca i povezivanje sa slikama urbanih nemira.
Upitan o svojim predsjedničkim ambicijama, Newsom, koji će sljedeće godine napustiti dužnost, nije porekao da bi mogao tražiti višu dužnost. “Ne razmišljam o kandidaturi, ali to je put koji bih mogao vidjeti kako se odvija”, rekao je za Wall Street Journal. Taj 57-godišnjak je rekao da je prerano za donošenje odluke i da će pričekati da vidi hoće li se trenutak činiti pravim.
Trump je u ponedjeljak novinarima u Bijeloj kući rekao da “Gavin voli publicitet, ali mislim da bi bilo sjajno” da se Newsom uhiti. Na pitanje za koji bi zločin Newsom mogao biti uhićen, predsjednik je rekao: “Mislim da je njegov glavni zločin kandidatura za guvernera jer je tako loše obavio posao.” Newsom je odgovorio izazivajući Trumpa da ga uhiti.
“Idemo”, rekao je za Journal. “Treba ti skalp. Moraš pokazati da si žilav momak. Moraš pokazati svojoj bazi da ćeš posjedovati liberale. Zašto jednostavno ne završiš s tim? Uhiti me – ali prestani napadati ove ranjive ljude.”
Bijela kuća vjeruje da ima političku prednost zauzimanjem čvrstog stava protiv prosvjednika i maksimalnim provođenjem svog prepoznatljivog predizbornog obećanja o masovnim deportacijama migranata koji se ilegalno nalaze u zemlji. Mnogi demokrati također se osjećaju nelagodno što ih se doživljava kao branitelje kaosa i nereda. Newsom je osudio nasilje, pozivajući na “nultu toleranciju” prema “agitatorima” koji napadaju policiju – za razliku od bivše potpredsjednice Kamale Harris, čija je izjava ovog tjedna okrivila Trumpa za “poticanje straha” i branila demonstracije kao “pretežno mirne”.
’Romantična Amerika’
Postoji jedan faktor o kojem se malo govori. Kada govorimo o Americi, moramo uvijek uzeti u obzir da se to ne odnosi samo na Ameriku i amerikanizam, nego i na (zapadnu) Europu. Zapadna Europa od 1945., a u posljednjih 30-ak godina i istočna Europa, od Poljske, Rumunjske, Hrvatske itd., također se nalazi u američkoj sferi.
Jedan faktor moramo naglasiti ako želimo spominjati promjene u SAD-u koje mogu imati loše posljedice za samu opstojnost Amerike i Europske unije. To je strani etnički neeuropski faktor. Američko društvo se temeljito izmijenilo u posljednjih 30 godina. Možemo koristiti riječ rasa koja je postala malo nekorektna u Americi, iako se ta riječ koristila u američkom školstvu do 1960-ih i 1970-ih. Oko 50 posto američke populacije nije europskog podrijetla. Oni su latino, afričkog, azijskog ili miješanog podrijetla.
Možemo napraviti paralelu s bivšom Jugoslavijom koja usprkos dva pokušaja (eksperimenta) nije uspjela sačuvati svoje jedinstvo i funkcionalnost jer se nije riješilo etničko pitanje. Tiče se to i nas jer nije isključeno da ćemo imati veliki problem u hrvatskim okvirima zbog masovnog dolaska stranih neeuropskih migranata.
Etnička slika u SAD-u prelijeva se i u pravnu i političku sliku Amerike. Trumpova MAGA politika (Make America Great Again) može i kod laika potaknuti pitanje koju to Ameriku želi Trump ponovo ostvariti? Je li to Amerika za vrijeme predsjednika L. B. Johnsona i Nixona 1960-ih i 1970-ih, ili je to Amerika westerna? Je li to Amerika neposredno nakon svršetka Američkoga građanskog rata?
To je “romantična Amerika” koju bi Trump htio ostvariti. U njoj bi većinu Amerikanaca činili ljudi europskog podrijetla, kao što je to nekada bilo. To je vrlo teško ostvariti osim ako se dogode neki izvanredni scenariji poput ratnog stanja, masovne deportacije desetaka milijuna ljudi. To je u ovim okolnostima praktički nemoguće.
Nemojmo zaboraviti 1980. godinu. Tada je Ameriku činilo 85 posto Amerikanaca europskog podrijetla – ljudi koji su došli iz Švedske, Grčke, Hrvatske, Poljske, Engleske, Škotske, itd. Danas to više nije slučaj. Na temelju empirijskih podataka to neće biti slučaj ni u budućnosti usprkos idejama Trumpa da se ta Amerika ponovo vrati. Teško je o tome govoriti. Ekonomski faktor ovdje nije toliko bitan. Prijatelj kojeg sam spomenuo još mi je prije nekoliko godina rekao kako su se ljudi počeli zatvarati među “svoje”. Opet se valja prisjetiti naših krajeva i što je tada uslijedilo…
Moramo voditi računa o tome da se etnički, odnosno rasni faktor, jako promijenio u Americi posljednjih desetljeća.
Na prostoru bivše Jugoslavije neovisno o kulturi i jeziku i Srbijanci, Bosanci i Hercegovci te Hrvati pripadali su jednom zajedničkom genomu. Tragičan rat imao je i više politički, ideološki značaj. U Americi je teško zamisliti da će, primjerice, 15 milijuna Afroamerikanaca krenuti u smjeru secesionizma.
Povratak američkog sna?
Problem je negdje drugdje. Nedavno provedena anketa pokazala je da većina Amerikanaca više ne vjeruje u američke vrijednosti. Anketa je pokazala da među Amerikancima postoje sve dublje političke podjele, a suočavaju se i sa sve većim gospodarskim problemima te gotovo polovica stanovništva nema povjerenja u poboljšanje životnog standarda u budućnosti.
Američki san je trajao otprilike četvrt stoljeća, do sredine 70-ih. Sedamdesete su bile godine preokreta i prvog utrnuća američkog sna: poraz u Vijetnamu (povlačenje 1973. i pad Sajgona 1975.), rastuća inflacija, financijski i naftni šokovi, ratovi na Bliskom istoku; čak četiri recesije dogodile su se od početka 70-ih do početka 80-ih. To je dekada s najviše kolebanja i kriza od završetka Drugog svjetskog rata do danas.
Donald Trump zaslužio je glasove uspješno artikuliravši dvije glavne ideje: prezir prema lijevo orijentiranim urbanim elitama (kojima je i sam pripadao) i melankoliju američkog sna koja rezonira kod velikog broja razočaranih za koje je taj san bio laž. Obećao je zaustavljanje imigracije, što bi trebalo smanjiti konkurenciju na tržištu rada i podići najniže nadnice, te reindustrijalizaciju – povratak američkog sna. Zasad se ne vidi da je na putu ostvarenja tih ciljeva. Upravo suprotno….
