Najava prisilnog pripajanja Grenlanda Sjedinjenim Državama, kao i prijašnji udar na Venecuelu, možda je rezultat prešutnog ili stvarnog dogovora Trumpa i Putina o podjeli interesnih sfera. Što god, ovo je povijesna prekretnica i momentalno fatalno slabljenje NATO saveza. Europa je slaba kao organizacija, a kako slabi organizacija, slabije su i članice. Trumpovim tweetovima o tome kako ostaje uz NATO vjeruje se minimalno i razmišlja koliko će nam to naplatiti. Pod ruku ide i neizvjesnost sudbine Ukrajine, što neposredno ugrožava sigurnost Europe.
Sve to postalo je očito na konferenciji grupe zemalja koje podržavaju Ukrajinu, tj. Koalicije voljnih u Parizu, na kojoj je sudjelovala i Hrvatska, a na kojoj se nametnulo nekoliko tema, a to su otimanje Grenlanda, slabljenje NATO-a, izgledi Ukrajine, posljedice za EU. Idemo redom:
Detalji s EU, ozbiljno s Putinom
Za Dansku i autonomnu oblast Grenland crvena crta je aneksija i vojna intervencija, a u tom slučaju tražili bi od europskih partnera solidarnost. No, na neku drugu varijantu, koju će Amerika predložiti, Grenland, Danska i EU morat će pristati. Grenland i Danska nastojat će sačuvati suverenost, makar na papiru. Je li nezamislivo da Trumpova administracija zatraži od Danske da nastavi plaćati za zdravstveno osiguranje stanovnika Grenlanda ili im omogućavati dosadašnja, europska, socijalna prava, kako bi tih 50-ak tisuća Grenlanđana bilo zadovoljno u nastupajućoj američkoj epohi. Sve je moguće. Ambicija europskih zemalja, maksimum koji možda mogu izvući je da se, ako mogu, ugrade u američki Grenland, bilo sigurnosno, čime bi dokazali da NATO još funkcionira, bilo, ako ne sad, onda jednom poslije, ekonomski. Poruka sedmorice europskih lidera Koalicije voljnih iz Pariza oko Grenlanda mogla bi se pročitati – čekajte, evo i nas, pustite nas da sjednemo s vama za stol, nemojte nas samo “poslužiti na stolu”.
Ako uspiju ugurati Europu u američki interes na Dalekom sjeveru, imat će argument da treba sačuvati nekakvo savezništvo, neku zajedničku obranu. Tako je, Europa, da bi se zaštitila od većeg zla, mogla bi čak biti voljna pomoći Americi u kontroli dijela teritorija koji joj Amerika otima. Cilj koji treba sačuvati je sam pojam, samu ideju zajedničke obrane, sačuvati NATO dok Europa minimalno ne ojača.
Nakon što je Amerika svojevoljno smanjila vojno prisustvo na Grenlandu s 15 baza i deset tisuća vojnika na jednu bazu i 200 vojnika, Danska, koja vodi vanjsku politiku autonomne oblasti Grenland, ponudila je novo veliko jačanje zajedničke obrane. No, Trump želi sam uzeti, udariti pečat – moje! Očekuje se da će Amerikanci ubuduće rasporediti proturaketnu obranu, sve što ima veze sa svemirskom tehnologijom, poslati dodatne podmornice pod led, a za potpunu kontrolu nad Sjeverom trebat će im avioni, brodovi, sve čega se vojska sjeti. Klimatske promjene, na koje se dugoročno računa, omogućit će ne samo promet od istoka prema zapadu i obratno, nego i poprijeko kroz Arktik. Svi znamo da su tamo cink, željezo, minerali – sve što je bilo potrebno i za reindustrijalizaciju Europe i na što se dugoročno računalo – a sada se ostaje bez toga. Ističe se i da je tamo deset posto svjetskih rezervi pitke vode.
Trump i njegova administracija smatraju da s europskom stranom trebaju dogovoriti samo detalje predaje Grenlanda, a o situaciji Dalekog sjevera pregovara i dogovara se s Putinom. Rusija je također mnogo uložila u Sjever, izgradila ledolomce i podmornice. Amerika i Rusija tamo će u budućnosti postići neku vrstu strateške ravnoteže. Dogovor Trumpa i Putina odnosi se na Daleki sjever i podjelu utjecaja. Trump je velikodušan i nudi Rusima da, koliko je god moguće, odgrizu od Ukrajine i Europe. Zauzvrat, kako su i najavili, zapadnu hemisferu od krajnjeg sjevera do krajnjeg juga – a čije se granice na moru protežu od prilike do prilike – smatra posve svojom. Incident s ruskim tankerima koji su u pratnji podmornice prevozili venecuelansku naftu to je pokazao. U drugim okolnostima od tog bi se incidenta politički oporavljalo mjesecima, a sada je tek epizoda poslije Venecuele, prije Grenlanda, paralelno s fatalnim nokautom NATO-u, u kojoj jedna sila upozorava drugu gdje je granica. Trump i Putin to će vjerojatno riješiti jednim telefonskim razgovorom, ali sada Rusija zna što Trump podrazumijeva pod potpunom kontrolom svoje zemaljske polutke. Sudjelovanje Britanaca u zaustavljanju jednog ruskog broda, pak, pokazuje kako bi članice NATO-a mogle biti korisne Americi.
Što se tiče Kineza, odnos još nije definiran, naslućuje se njihovim tjeranjem iz Južne Amerike, ali nije jasna trgovina. Tko zna, možda jednom Trump kaže Xiju: hoćete Rusiju? Poslužite se. Tajvan? Ok, samo da prije pokupim ili uništim što ima od industrije poluvodiča pa navalite. Slično tome, zauzimanje Grenlanda sviđa se i MAGA pokretu, ali i drugoj skupini bliskoj Trumpu za koju je Grenland predio ostvarenja poduzetničkog i tehnokratskog sna. Taj san, fantaziju artikulira u svojim porukama influencer Curtis Yarvin, a u djelo ga nastoje provesti Peter Thiel i, malo drukčije, Elon Musk koji se, aktiviranjem pitanja Grenlanda, ponovno vraća u američku politiku. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Muskov djed po majci, Joshua Hadelman, osnovao je Tehnokratski pokret. Djed Haldeman zagovarao je da se umjesto United State of America, stvori Technate of America, koja bi se protezala od Kanade do Kolumbije i uključivala Grenland.
Borba za ‘rezervne dijelove’
To je jedna komponenta fantazije, a druga je “network state”, internetska država. To je pak političko-tehnološki koncept koji je formulirao poduzetnik Balaji Srinivasan, poslije opisao Quinn Slobodian, a o tome je jasno pisao i američko-srpski ekonomist Branko Milanović. Ideja je da se grupa ljudi koji su se upoznali na internetu ekonomski poveže, a onda nađu teritorij koji bi bio njihova država.
Eto, sam Peter Thiel, kako piše Financial Times, uložio je u startup koji želi takvu državu i koncentrirao se na Grenland. Trumpov veleposlanik u Danskoj, Ken Howery, bio je suosnivač PayPala s Thielom i Elonom Muskom. Grenland je visoko na njihovoj listi interesa, a za razliku od Marsa, piše FT, okupacija Grenlanda je izvediva.
Bivši Trumpov bliski suradnik, a sada kritičar, John Bolton, siguran je da bi vojna intervencija protiv članice NATO-a bila suviše kontroverzna i za Kongres i za američku vojsku. Ni Trumpu to, smatra on, nije na pameti, nego će se tražiti mekša rješenja. Mnogi vjeruju da će Amerika ostaviti na papiru suverenitet Grenlanda. Da se Danska i autonomija Grenlanda usprotive ovom neprijateljskom preuzimanju, Amerika bi se najprije osvećivala carinama Danskoj pa cijeloj EU, zatim bi Trump uskratio obavještajne podatke Ukrajini, bez kojih je ona obrambeno izgubljena, a potom zaprijetio da će maknuti štit nad Europom. Je li baš nemoguće zamisliti da Trump tweeta, da bi mogao, ako poželi, iz baze Rammstein poslati kaznenu ekspediciju na Dansku ili izravno na Grenland, ako se uvrijedi zbog odbijenice?
Da Danska i Grenland preko Danske inzistiraju na obrani teritorija i zazovu član pet Povelje Saveza, neke bi europske zemlje stale uz njih, a druge ne, dakle, Europska unija, ionako pod udarom Trumpa i Putina, bila bi stiješnjena, lomila bi se i dodatno slabila. Ovako se kupuje vrijeme.
Danci i Amerikanci će sljedeći tjedan pregovarati o Grenlandu i tada će se vjerojatno izaći s nekom idejom. Kakvo god bilo to rješenje, na neko vrijeme sačuvat će NATO. Izvjesno je da Trump nudi Putinu ne samo Ukrajinu, nego i Europu, da si ovaj uzme koliko može, ali svejedno, dok postoji američki NATO, dok postoji američka komanda nad NATO-m i dok Europa izbjegava sukob s Trumpom, obveze će se ispunjavati, tj. servisirat će se skupo plaćeni američki avioni, oklopna vozila, radari i druga oprema. Povjerenja s europske strane više nema, ali lideri će se nastaviti pretvarati – zato što moraju. Europa se obvezuje potrošiti legendarnih pet posto na obranu, kupiti skupu američku robu i sad si ne može priuštiti da ostane bez “rezervnih dijelova”.
Kao što je John Bolton komentirao u intervjuu francuskoj televiziji nakon pariškog sastanka Koalicije voljnih, Trumpu i njegovoj administraciji “potpuno je svejedno hoće li NATO nestati, štoviše, to bi željeli, pa na uzimanje Grenlanda i razbijanje NATO-a gledaju kao na dvije muhe jednim udarcem”. Zato se to treba izbjeći.
Što je predmet trgovine?
Na nedavnoj izvrsnoj sigurnosnoj konferenciji, Zagreb Security Forum, iz razgovora s danskim vojnim ekspertima saznali smo da su u potpunosti prekrižili bivše odnose i da europsku obranu vide kao prelazak s transatlantskog na tzv. europski NATO.
Ta ideja o autonomnoj Europi originalno je francuska, zapravo De Gaulleova, no u novije vrijeme prvi ju je evocirao Nicolas Sarkozy, a zatim su je ponavljali u ovom ili onom obliku svi francuski predsjednici. Sada je prihvaća i kancelar Merz. U biti, još je Angela Merkel bila svjesna da se transatlantsko savezništvo raspada i pozvala na jaču stratešku autonomiju. Sad je pitanje kako izvesti tranziciju, tj. kako obrambeno i strateški ojačati Europu.
S tom konstatacijom privatno se slažu mnogi – ne svi – ali u javnosti zagovaraju suradnju s Amerikancima. Moraju. Fokus je na tome kako spasiti dostupnost dragocjenih i nezamjenjivih američkih obavještajnih podataka i štit nad Europom. Cijena će biti iznimno visoka.
Ne znamo koliko su sudbine Ukrajine i Grenlanda povezane, odnosno, što je predmet trgovine. Pretpostavlja se da američki predsjednik obećava ruskom posve otvorene ruke na ovom dijelu, samo dijelu, Zemljine polulopte, a nadamo se da ne misli baš tako. Pojma nemamo.
Najgori scenarij za Europu bio bi poraz Ukrajine. Rusija sama nema tu snagu, obratno, iscrpljena je i ekonomski gotova. No, ako bi joj pomogle Amerika i Kina, Vladimir Putin, nakon što bi instalirao svog čovjeka u Kijevu, oporavio bi se, a stekao kontrolu nad dvije iznimno jake, uvježbane vojske, ruskom i ukrajinskom, koje bi mogao okrenuti protiv Europe. Ili ne bi morao, dovoljno bi bilo da prijetnja postoji. Najbolji scenarij za Europu je pravedan mir za Ukrajinu i planiranje europske buduće zajedničke obrane s Ukrajinom.
Dogodilo se da od prvog siječnja rotirajuće šestomjesečno predsjedavanje nad EU-om od Danske preuzima Cipar, a na konferenciji tom je prigodom bio pozvan i Volodimir Zelenski. U svom govoru izrazio je solidarnost s Danskom, tj. rekao da se nijedna odluka ne bi trebala donositi mimo Danske. Malo drsko, ali naglasio je suverenitet i, eto, to je skica buduće obrane Europe.
Na pariškoj konferenciji Koalicije voljnih dogovoreno je da će, dođe li do mirovnog sporazuma, Francuska i Britanija poslati svoju vojsku kao dio mirovnih snaga u Ukrajinu. Oko mirovnog sporazuma sada se dogovara pitanje koliko se teritorija otpisuje Rusima te sudbina nuklearke u Zaporožju. Rusi žele i smjenu Zelenskog, Trump nema ništa protiv. No, u vezi s tim vjerojatno je vrijedno poslušati odlične intervjue bivših i sadašnjih visokih službenika britanskih vojnih obavještajnih službi, koji naglašavaju da će “osoba koja će doći nakon smjene Zelenskog, bilo kako da se predstavlja i bilo kako da se opisuje, biti ruski čovjek”.
Kakva će biti priroda europskih mirovnih trupa u Ukrajini, kad i ako dođe do mirovnog sporazuma, tek će se dogovarati.
Vjerojatno će to biti misija nenaoružanih promatrača, prema UN-ovu modelu koji je, možda se neki sjećaju, postojao i u Hrvatskoj za vrijeme rata. Te UN-ove promatrače zvali smo – zato što su bili potpuno bezopasni i odjeveni u bijele uniforme – “sladoledari”. No, Vladimir Putin nekoliko je puta naglasio da neće tolerirati snage NATO zemalja u Ukrajini pa, dakle, ni “sladoledare”. Uglavnom, osim ruskog satelita Viktora Orbana i nekoliko tiših i neodlučnih, Europa stoji uz Ukrajinu.
‘Željezni’ dio EU-a
Nervozu izaziva i neizvjesnost o tome bi li Trump uopće dopustio da EU potpiše sa zemljama Mercosura ugovor o trgovini, koji bi i za njih, a pogotovo za nas u EU bio spas i sigurna luka od američkih carina. Ali, nedoumica: ako Amerikanci uistinu uspiju potjerati Kineze iz Južne Amerike i ako misle tamo provoditi diktat, zašto bi dopustili da Europska unija, koju žele oslabjeti do irelevantnosti, zaradi i jača na trgovini? Mercosur zemlje, tj. Argentina, Brazil, Paragvaj i Urugvaj, nisu na Trumpovoj listi za odstrel, ali među pridruženim članovima je i Kolumbija, koja bi mogla biti. Također, članovi Mercosura očekivali su jaču, principijelniju reakciju iz EU-a nakon američke intervencije u Venecueli i razočarani su njezinim izostankom. Ovaj trgovinski ugovor životno je važan Europskoj uniji.
Što se tiče sigurnosti, najsolidniji, “željezni” dio EU-a kao organizacije čine Skandinavci, Balti i Poljaci. Oni su zbili redove i funkcioniraju kao neka vrsta štita EU-a ne samo kao organizacije, nego i ideje. Primjerice, antisistemski, u biti, proruski narativ, što i kod nas cvjeta, posve izostaje u Skandinaviji i među Baltima i Poljacima.
Ta skupina zemalja nema posebno ime, no čvrsto stoje uz Ukrajinu i vrlo ozbiljno gledaju na potrebu europske obrane. Da je Danska zaigrala hazarderski prema Americi i da su Danci, najveći donatori pomoći za Ukrajinu u EU, to tražili od svojih partnera, vjerojatno bi, makar uz velike muke – jer i oni ovise o Americi – stali uz njih u pitanju Grenlanda. Srećom, neće biti izloženi toj dilemi.
Klasična jezgra Unije, najveći, najbogatiji i geografski tako smješteni su velike nacije, Nijemci i Francuzi. Francuzi i Nijemci postaju sve bliži, do mjere da kancelar Merz razgovara s predsjednikom Macronom o mogućnosti da francuski nuklearni program čuva i Njemačku. Ne možemo naglasiti koliko je to značajan pomak prema zajedništvu. Uz to, Britanija se maksimalno približila Europskoj uniji i opet je značajna kad se donose odluke o budućnosti Europe. To je također velika promjena.
Vidimo da, obratno od prevladavajućeg narativa, Europska unija postaje sve bliža – za one koji to žele.
