Generativnoj umjetnoj inteligenciji trebale su tri godine da dosegne 1,2 milijarde korisnika, dok su električnoj energiji za sličnu razinu masovnosti trebala više od dva desetljeća. U razgovoru s potpredsjednikom Microsofta za regiju Južna Europa (Europe South) Charlesom Calestroupatom, koji vodi poslovanje u 17 zemalja, dotaknuli smo se izazova, ali i prilika koje je nevjerojatnom brzinom donijela umjetna inteligencija.
Calestroupat je prethodnih sedam godina vodio poslovanje s javnim sektorom i komercijalnim poduzećima u Francuskoj, gdje je gradio raznolike timove te razvijao odnose s klijentima u složenim poslovnim okruženjima. Prije toga bio je član Upravnog odbora Microsofta Francuska te je u Ciscu vodio aktivnosti u javnom sektoru.
Njegova strast prema digitalnoj transformaciji započela je 2001. godine u Silicijskoj dolini, gdje je za europske klijente organizirao edukativne programe usmjerene na inovacije. Calestroupat je dužnost preuzeo u srpnju 2025. godine, a upravo je za Poslovni dnevnik odlučio dati svoj prvi intervju otkako je na funkciji.
Vodite Microsoftovu regiju Južna Europa, koja obuhvaća 17 vrlo različitih zemalja (uključujući Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Bugarsku, Hrvatsku, Cipar, Grčku, Izrael, Italiju, Kosovo, Maltu, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, Portugal, Srbiju, Sloveniju, Španjolsku i Tursku). Koje su odluke doista regionalne, a koje moraju ostati strogo nacionalne?
Vodim regiju Južna Europa sa 17 doista vrlo raznolikih zemalja. Imamo tri “cloud” Azure regije. Imamo dva inženjerska centra. Prošle smo godine najavili veliko ulaganje u AI kapacitete u Portugalu. Dakle, imamo dvije razine odlučivanja i operacija. Regionalna razina odnosi se na usklađenost poslovanja, sigurnosne standarde i inovacije. Tako poslujemo globalno, što znači da su standardi posvuda isti. Zatim imamo lokalne operacije, gdje uzimamo u obzir, primjerice, lokalnu regulativu kako bismo osigurali potpunu usklađenost. Gradimo i lokalni partnerski ekosustav. Imamo lokalne partnere, poput Infobipa, kao i partnerstva vezana uz lokalne jezike. Kroz projekt Lingua osiguravamo da AI modeli mogu kvalitetno raditi s različitim europskim jezicima s manjom digitalnom prisutnošću, kako bismo ostali relevantni i poboljšali performanse na tim specifičnim jezicima.
Iz Vaše perspektive, što je trenutačno najveće ograničenje rasta umjetne inteligencije u Južnoj Europi? Jesu li to računalni kapaciteti, potrošnja, odnosno dostupnost energije, spremnost podataka ili vještine radne snage?
Rekao bih da su dva glavna izazova. Prvi je pitanje rezidentnosti podataka, odnosno lokalnih servera naspram “clouda”, a drugi je razvoj digitalnih vještina. U ovim zemljama i dalje oko 60 posto podataka ostaje na lokalnim poslužiteljima umjesto da se sprema u oblaku. U usporedbi s isključivo lokalnom infrastrukturom, oblak može omogućiti višu razinu sigurnosti, otpornosti i kontinuiranih inovacija, uz jasnu podjelu odgovornosti između pružatelja usluge i korisnika. Hrvatska se u tome ne razlikuje mnogo od ostalih europskih zemalja, čak je malo iznad prosjeka, ali i dalje postoji tzv. jaz u vještinama. Kao i kod svake velike tehnološke transformacije, ključ je u ubrzanom razvoju digitalnih vještina. Microsoft ima globalne i lokalne inicijative. U Europi smo se obvezali osposobiti 2,9 milijuna ljudi za AI, tehnologiju “clouda” i sigurnost. Imamo partnerstvo, primjerice, s Algebrom, kako bismo pomogli tvrtkama i studentima razviti potrebne vještine. U sljedećih pet godina čak 70 posto potrebnih vještina bit će drukčije nego danas. To pokazuje koliko moramo ojačati “naviku učenja” u području umjetne inteligencije.
Hoće li korisnici s manjih tržišta poput Hrvatske moći ugovoriti zajamčeni kapacitet ili će dobivati standardnu alokaciju u ‘cloudu’?
Korisnici u Hrvatskoj mogu pristupiti istoj razini performansi i inovacija u oblaku. Primjer koji volim navesti je da bolnica u Zagrebu može imati istu razinu performansi i inovacija u oblaku kao banka u Frankfurtu. Imamo distribuiranu arhitekturu “cloud” regija i podatkovnih centara. U blizini su naše Azure regije u Italiji, Austriji, Poljskoj, Švicarskoj, Njemačkoj, a uskoro i u Grčkoj. Klijenti mogu graditi svoju infrastrukturu oslanjajući se na te regije te dobiti inovacije i sigurnosti koje traže.
Radna opterećenja za AI energetski su intenzivna. Kako pomažete korisnicima procijeniti kada umjetna inteligencija stvara stvarnu poslovnu vrijednost, a kada je jednostavno preskupa? Možete li navesti primjer u kojem je Microsoft savjetovao korisniku da ne implementira AI?
Najbolji savjet koji dajemo korisnicima je da AI primjenjuju ondje gdje donosi opipljive rezultate – mjerljivu poslovnu vrijednost u privatnom sektoru i bolje javne usluge u javnom sektoru. Istodobno radimo na optimizaciji održivosti oblaka. Naši podatkovni centri su svjetske klase. Oko 85 posto električne energije koja se koristi u podatkovnim centrima ide izravno u računalne procese, što znači minimalne gubitke. Razvili smo i vlastite čipove, primjerice, Maia 200, koji u području inferenciranja (učinkovitiji je i brži u izvršavanju AI zadataka – generiranje odgovora, obrada upita, predviđanja – uz bolju energetsku učinkovitost ili performanse u odnosu na konkurentska rješenja, op.a.) postižu bolje rezultate od konkurencije. Nudimo i različite modele – velike jezične modele i manje, specijalizirane modele. Na platformi koja se zove Azure Foundry dostupno je 11 tisuća modela, što omogućuje odabir modela optimiziranog za specifičan zadatak.
To također omogućuje optimizaciju. Dakle, tako optimiziramo održivost, snagu i učinkovitost našeg hardvera i softvera. Zatim je riječ o tome kako pomoći klijentima da se usmjere na opipljive rezultate. Usput rečeno, to je doista jednostavno jer je tehnika u tome da se usredotočite na svoje ključne, najkritičnije i najvažnije poslovne procese. Mogu navesti nekoliko primjera. U Španjolskoj, primjerice, pomažemo gradu Madridu s AI agentom. Madrid godišnje prima 11 milijuna turista. Razvijen je Visit Madrid GPT. Taj agent može pomagati turistima na 95 jezika. To je dobar primjer kako lokalni javni sektor može pomoći razvoju turizma u gradu.
Ako uzmem drugi primjer, u energetskom sektoru u Grčkoj imamo tvrtku Hellenic Energy. Oni koriste Copilot kako bi povećali produktivnost svojih zaposlenika. Također su razvili internu vrstu chatbot podrške za pitanja vezana uz ljudske resurse kako bi bili učinkovitiji. U Hrvatskoj djeluje Infobip, globalno prepoznat tehnološki “jednorog”, što smatram značajnim uspjehom za domaći inovacijski i tehnološki ekosustav. I mi smo vrlo ponosni na naše partnerstvo s Infobipom. Oni koriste Microsoftovu tehnologiju kako bi klijentima ponudili višekanalni komunikacijski sustav za angažmana korisnika, a to je vrsta inovacije koju omogućuje umjetna inteligencija, s konkretnim poslovnim učinkom.
Koji uvjeti određuju hoće li neki AI pilot-projekt postati produkcijski sustav?
Rekao bih da postoje tri glavna uvjeta. Prvi je potpora vodstva odozgo prema dolje. Drugi je, ponovno, osigurati da umjetnu inteligenciju koristimo u ključnim poslovnim procesima, a treći je ono što nazivam upravljanjem umjetnom inteligencijom.
Prvi je prilično jasan. Sve se svodi na to da osiguramo kako ono što radimo u pogledu usvajanja umjetne inteligencije bude provedeno u velikom opsegu, da to bude strategija tvrtke, a ne lokalna inicijativa. Zato inzistiramo na tome da donositelji odluka sami koriste umjetnu inteligenciju, da razumiju što ona može, a što ne može, da imaju osobno iskustvo s njom, kako bi mogli osmisliti pravu strategiju usvajanja za svoju tvrtku.
Drugi uvjet je sljedeći. Ako se usredotočite na ključne poslovne procese, morate izgraditi osnovne pokazatelje uspješnosti (KPI-jeve) za mjerenje učinka umjetne inteligencije i osigurati da vidite rezultat, da ga možete izmjeriti. Tvrtke koje to rade nazivamo “frontier” tvrtkama. Ono što vidimo je da one imaju između sedam i osam temeljnih poslovnih procesa koji se sada odvijaju uz pomoć umjetne inteligencije. Ako pogledamo povrat ulaganja (ROI) u umjetnu inteligenciju kod tih tvrtki, on iznosi 2,8 puta. Za svaki dolar koji ulože u umjetnu inteligenciju u ključne poslovne procese, dobivaju 2,8 dolara zauzvrat. Dakle, ondje doista možemo pokazati i izmjeriti opipljive rezultate.
Treći uvjet je ono što nazivam upravljanjem umjetnom inteligencijom. To znači uzeti u obzir osposobljavanje, privatnost podataka, etiku i upravljanje promjenama. Opet, to mora biti strategija tvrtke ili organizacije – ako je riječ o javnom sektoru, tada strategija javne institucije. Mora biti organizirano i mora postojati upravljački okvir na svakoj razini organizacije. Umjetnoj inteligenciji moramo pristupiti holistički, iz svih tih perspektiva jer nije moguće uvoditi AI, a da se pritom ne bavimo sigurnošću, privatnošću i etikom.
U razdobljima geopolitičkih turbulencija, kako Microsoft usklađuje globalnu razinu djelovanja s lokalnom stabilnošću, osobito na manjim tržištima koja ovise o predvidljivim cijenama i dugoročnim ugovorima?
Dakle, možda je prva stvar koju ovdje treba reći, kako bismo odgovorili na pitanje, to da smo mi u Microsoftu prepoznali relevantnost i važnost suvereniteta i geopolitičkog konteksta, posebno u Europi. To je dio mnogih razgovora koje vodimo s (raznim) organizacijama. O tome se mnogo razgovaralo i u Davosu. Ono što radimo, ono što poručujemo, je da želimo graditi digitalnu stabilnost u kontekstu geopolitičke nestabilnosti. To se prevodi u pet Microsoftovih obveza za digitalnu stabilnost u Europi. Prva se odnosi na izgradnju infrastrukture i ekosustava. Riječ je o svim ulaganjima koja provodimo u Azure regije i podatkovne centre u Europi. Imamo 200 podatkovnih centara u 16 zemalja. To je, dakle, golem opseg.
Ondje imamo stvarnu prisutnost. Druga stvar odnosi se na digitalnu otpornost. Preuzimamo obveze u pogledu onoga što bismo učinili kako bismo zaštitili i obranili svoje klijente u slučaju da neka država zatraži od Microsofta da prekine pružanje usluge određenom klijentu. Obvezujemo se, ako je potrebno, čak i ići na sud kako bismo osporili takvu vrstu zahtjeva. To je ono što nazivamo digitalnom otpornošću. Zatim je tu sigurnost. Puno ulažemo u sigurnost, globalni smo lider u tom području. Svakodnevno obrađujemo 100 bilijuna signala.
Teško je i zamisliti takvu brojku…
Ta brojka je stvarna brojka, koju je teško zamisliti. No, ona znači mnogo kada je riječ o tome da možemo zaštititi svoje klijente. To je također ono o čemu se radi kada govorimo o privatnosti. Nadalje, spajamo tehničke značajke i pravne obveze kako bismo osigurali da podaci naših korisnika ostanu podaci naših korisnika, kako bismo ih zaštitili, kako bi poslovni model i ugovorni uvjeti bili potpuno jasni u pogledu zaštite vlasništva i zaštite podataka naših klijenata sa sigurnosnog stajališta. Peta i posljednja stvar, rekao bih, mogla bi se nazvati konkurentnošću. Riječ je o tome kako osiguravamo da organizacije u Europi, u svim zemljama, mogu usvojiti umjetnu inteligenciju.
To uključuje osposobljavanje, alate poput Copilot Chata, koji je besplatna verzija Copilota, kako bi se organizacijama pomoglo da brže i lakše usvoje umjetnu inteligenciju. To je također pitanje partnerskog ekosustava. Radi se o pomaganju startupima. Na primjer, doista vjerujemo da se ta transformacija ne događa izolirano unutar pojedinih organizacija. To je i pitanje ekosustava. Ljudi dijele svoje najbolje prakse. Sve tvrtke uspoređuju ono što drugi rade u zdravstvu, sigurnosti, industriji. Doista vjerujemo da je pomaganje tim ekosustavima u usvajanju umjetne inteligencije nešto ključno, a ono što je u pitanju je konkurentnost – za kompanije i za države.
Radili ste u Silicijskoj dolini, vodili poslove u javnom sektoru u Francuskoj, a sada nadzirete Južnu Europu. Kakva je današnja trgovinska neizvjesnost u usporedbi s prijašnjim razdobljima tehnološke globalizacije kojima ste svjedočili?
Karijeru sam započeo 2001., u razdoblju kada se internet u Sjedinjenim Državama ubrzano širio, dok je Europa tek počinjala iskorištavati njegove mogućnosti. Radio sam u konzultantskoj tvrtki u SAD-u, u Silicon Valley, gdje sam pomagao europskim i francuskim klijentima razumjeti utjecaj interneta i prilagoditi se velikim tehnološkim promjenama. Imam osjećaj da i danas radim sličan posao – pomažem organizacijama shvatiti i iskoristiti transformaciju koju donose nove tehnologije.
Hrvatska nema lokalnu Microsoftovu ‘cloud’ regiju. U praksi, gdje se najčešće izvršavaju hrvatska radna opterećenja i kako se ta odluka donosi? Koje kompromise u pogledu latencije, usklađenosti i otpornosti hrvatski glavni direktori za informacijske tehnologije (CIO) trebaju razumjeti?
Prema razgovorima koje sam vodio, hrvatski CIO-ovi više se fokusiraju na latenciju, povjerenje i performanse nego na rezidentnost podataka. Najčešće koriste podatkovne centre u Italiji, Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj. Uobičajena praksa je imati primarnu regiju te sekundarnu za oporavak u slučaju katastrofe. Vrlo često vidimo tu vrstu redundancije.
Kada biste morali napraviti jednu stratešku procjenu za regiju Južnu Europu u 2026. godini, što biste rekli, gdje će se Microsoft suočiti s najvećim izazovom? Je li riječ o pritisku na cijene, regulaciji, konkurenciji ili povjerenju? Što ćete učiniti drukčije u 2026. u odnosu na 2025. kako biste odgovorili na taj rizik?
Smatram da je glavni zadatak za 2026. da se mi u Microsoftu transformiramo tako da pomognemo našim klijentima i partnerima da postanu vodeće organizacije. Sve se vrti oko usvajanja AI-ja. Ponovno, ključ je u razvoju digitalnih vještina, tj. u tome kako ćemo osigurati da naučimo implementirati AI. To je područje u kojemu ćemo nastaviti investirati i pomagati lokalnim i globalnim ekosustavima. Stoga razvijamo različite programe i omogućujemo pristup edukaciji, primjerice, kroz besplatne sadržaje na LinkedInu i Microsoft Learnu, a kako bi što više ljudi moglo učiti online. Neki od njih mogu rezultirati dobivanjem certifikata o usvojenim tehnikama. Postoje tu dvije stvari. Jedno su tehničke vještine, važno je shvatiti kako AI radi i što može učiniti, a drugo praktične vještine primjene. Primjerice, pogledajmo inženjering promptova. Ja sam morao naučiti kao pisati promptove, kako dati kontekst, kako objasniti na koji način želim da odgovor bude uokviren, kako će biti strukturiran i kako će raditi s izvorima, kako bih bio siguran da se mogu pouzdati u odgovor.
Mnoge Microsoftove usluge oslanjaju se na globalno nabavljene komponente: poslužitelje, mrežnu opremu i poluvodiče. Koliko su ti opskrbni lanci osjetljivi na iznenadne odluke trgovinske politike?
Kao prvo, imamo strategiju dobavljača za ključne komponente. Drugo, imamo visoku razinu usklađenosti sa sigurnosnim standardima kako bismo zaštitili naše dobavne lance. Također, partnerski radimo s vladama kako bismo osigurali kontinuitet dobavnog lanca.
Svaka regija podijeljena je u nekoliko zona dostupnosti, a svaka zona ima više podatkovnih centara. Unutar Europe, primjerice, postoje različite zone dostupnosti, što nam omogućuje da jamčimo otpornost i zaštitimo poslovanje.
Hrvatska mala i srednja poduzeća te javne institucije često posluju s ograničenim proračunima za IT. U inflacijskom okruženju potaknutom carinama očekujete li da će se ulaganja u tehnologiju odgađati, smanjivati ili restrukturirati, umjesto da budu potpuno napuštena?
Ono što je važno je konkurentnost kompanija i one to savršeno dobro shvaćaju. Ne vidimo smanjenje ulaganja zbog ekonomskih ograničenja. Naprotiv, čak i među malim tvrtkama primjećujemo rast interesa za umjetnu inteligenciju kao alatu za povećanje produktivnosti i ubrzanje inovacija, tvrtke sve više koriste tu tehnologiju kao polugu za poslovni napredak. Tko ne usvaja dovoljno brzo kao njegovi konkurentni u zemlji ili inozemstvu, gubi komparativnu prednost. Sve je više tvrtki koje pokušavaju shvatiti kako učiniti pravu stvar, kako dobiti opipljive rezultate od AI-ja, kako se fokusirati na prave teme i ubrzati se -jer znaju da se radi o utrci s konkurentnima.
Hrvatska je mala, otvorena ekonomija, snažno integrirana u tržište Europske unije, ali uvelike ovisna o uvoznoj tehnologiji. Iz Vaše regionalne perspektive, je li Hrvatska u takvom scenariju ranjivija ili otpornija od većih ekonomija EU-a? Imate li kakav savjet?
Hrvatska ima sve preduvjete za agilnost. Ne vidim niti jedan razlog da ova zemlja ne iskoristi prednosti dostupne tehnologije partnera poput Microsofta, a ključ je razvoj vještina i usvajanje AI-ja u malim i srednjim poduzećima.
Ono što hoću reći je da postoje programi kojima pomažemo, imamo alate i podršku. Stoga smatram da u ovoj zemlji imamo sve što je potrebno kako bi se osiguralo da se iskoristi komparativna prednosti koju pruža AI. Vidim energiju i zrelost u razgovorima s donositeljima odluka i uvjeren sam u uspjeh. Zaista sam uvjeren da će ova zemlja biti uspješna.
Kada razgovarate s hrvatskim kreatorima javnih politika ili poslovnim liderima, koja je najčešća zabluda o carinama i tehnološkim tržištima koju osjećate potrebu ispraviti?
Ne radi se o ispravljanju, nego o tome da moramo slušati i razgovarati o tome kako da strah ne postane pokretač. Kao prvo, smatramo da postoje snažni odnosi između zemalja NATO-a, EU-a i SAD-a. Ako se pogleda na nekoliko brojki, može se vidjeti kako, primjerice, 70 posto stranih ulaganja u SAD-u dolazi iz zemalja NATO-a. S druge strane, 40 posto američkog izvoza ide u druge zemlje NATO-a. Prema tome, odnosi su jako snažni i uravnoteženi. Ponovno, ono što smatramo da je ključno, a o tome je i govorio Satya (Nadella, generalni direktor Microsofta, op.a.) u Davosu, je konkurentnost europskih kompanija. Bit će uspješni oni koji će na svojim tržištima proizvoditi i nuditi rješenja koja imaju performanse te su stoga konkurentna. Kada govorimo o bilo kojoj velikoj tehnološkoj evoluciji ili revoluciji, pobjednici će biti oni koji se budu brzo prilagođavali. To je ono što mi u Microsoftu ističemo – presudno je da se europske zemlje, kompanije i organizacije prilagode, i to brzo, kako bi osigurale konkurentnost.
