Poslovni vikend
Trnjak fest

Trodnevlje ljubuške kulture i renesansa trnjka

Trnjak je autohtona sorta grožđa koja povezuje Hercegovinu i Dalmaciju pa su se tako tri udruge vinara – Ljubuški, Vrgorac i Imotski – ujedinile u predstavljanju ovoga “umjetnika na vinskoj sceni”.

Autor: Zrinka Merčep
03. srpanj 2025. u 22:00
Foto: Trnjak Fest

Kraj lipnja, osim visokih temperatura i užegloga asfalta, gradu Ljubuškom donio je popriličan broj posjetitelja koji su došli uživati u kapljicama autohtone vinske sorte – trnjaka. Ljubuški se smjestio na lijevoj obali predivne rijeke Trebižat, a o njegovu nastanku postoji više priča – tako jedna kaže da je herceg Stjepan Vukčić Kosača, čija tvrđava krasi vrhove brda Butorovica iznad grada, počeo graditi Ljubuški u čast svoje žene Ljubuše. Prvi pisani trag s imenom grada datira u 15. stoljeće, točnije, 1435. godinu pod nazivom Lubussa. Danas je područje Zapadne Hercegovine još uvijek neotkrivena škrinja s blagom antičkih lokaliteta, bogate povijesti i kulture, puna netaknute, čiste prirode koja zove na otkrivanje priča i vilinskih staza, o kojima je najbolje porazgovarati uz pokoji uštipak i dobru kapljicu kakva domaćeg, autohtonog vina. Da se glas trnjka čuje izvan njegove regije pobrinuo se Organizacijski odbor Festivala: Zdenko Milas, Andrija i Tomislav Radić, Robert Alilović i Josip Nuić. Trnjak je autohtona sorta grožđa koja povezuje Hercegovinu i Dalmaciju pa su se tako tri udruge vinara – Ljubuški, Vrgorac i Imotski – ujedinile u predstavljanju ovoga “umjetnika na vinskoj sceni”. Treću godinu zaredom međunarodni festival vina, Trnjak Fest, okuplja vinare i vinogradare iz Hercegovine i Dalmacije kako bi svijetu kazali i pokazali što je trnjak te kakve su njegove mogućnosti i stilovi u čaši.

Trnjak je kao sorta posljednjih desetak godina doživio pravi procvat i na vinskoj sceni dobiva sve više prostora, iako su vinogradi zasađeni trnjkom još uvijek maleni, između 40 i 50 hektara. Organizatori Trnjak Festa ove su godine aktivnosti uoči Festivala rasporedili tijekom tri dana, a središnja manifestacija, na kojoj je svoja vina predstavilo 27 vinarija iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine i 15 gastro-izlagača, odvijala se u subotu u Gradskom parku u Ljubuškom. Grupa novinara, medija i vinskih blogera već je u četvrtak krenula tragom rimske baštine, u obilazak važnih arheoloških lokaliteta u Čapljini, Ljubuškom i Vidu. Sa Stanislavom Borovac, turističkom vodičicom, i Mirkom Rašićem, arheologom, proveli smo prvi dan našega boravka u Ljubuškom, a najzamjetnije od svega su strast i želja tih mladih ljudi da se bogati hercegovački identitet najprije prepozna i zaštiti, a potom ponudi svima koji žele upoznati ovaj kraj. Stanislavina energičnost, znanje i ljubav prema rodnom kraju razlijeva se poput slapova njezina Trebižata i slušatelju utiskuje želju da sazna još više o Mogorjelu, Ljubuškom, Trebižatu i Gračinama te da se, baš poput nje, zaljubi u svaku kamenu priču. Nakon Mogorjela opet smo se hranili kulturom, i to u Arheološkom muzeju Narona sagrađenom na lokalitetu antičkoga hrama posvećenog prvom rimskom caru Augustu. U Muzeju se nalazi jedinstvena kolekcija antičkih kipova (statua) nastalih u 1. st. pr. Kr. Narona je prvi “in situ” muzej u Hrvatskoj, što znači da je nastao na izvornome mjestu. Statute su, kao i cijeli Muzej, veličanstvene i izazivaju divljenje.

Prof. Jure Andrijašević i bračni par Kapsalis, Apollonas i Roberta, u Posjetiteljskom i arheološkom centru Gračine održali su predavanja o rimskoj vinskoj tradiciji i gastronomiji, a poslije smo imali priliku i kušati spomenuta jela. Ne znam jeste li znali, ali čini se da se Dioklecijan odlučio nastaniti u Splitu kako bi sadio kupus – kada su ga nasljednici zvali da se vrati na vlast, kažu da ih je odbio čuvenom rečenicom: “Dođite me posjetiti u Saloni i divite se mojem vrtu s kupusom koji sam obrađujem!” Profesor Jure ispričao nam je da su stari Grci vino miješali s vodom jer je samo Dioniz smio piti čisto vino te da je bila velika sramota za stare Grke ako bi se opili – u slučaju pijanstva bilo kojeg člana obitelji, cijela obitelj po mjesec dana ne bi izlazila iz kuće od sramote. Saznali smo da su stari Rimljani pili koktele, imali “vinske barove” te različite oblike amfora za različite stilove vina. Petak je bio intenzivan dan, granicu između BiH i Hrvatske prelazili smo nekoliko puta, ali veseloj družini uz pratnju Stanislave kojoj se pridružio Miro Barbarić, “dobri duh trnjka”, nisu smetale ni iznimno visoke temperature ni mrvicu dulje čekanje na granici. Dan je počeo posjetom Vinariji Matić iz Čapljine, maloj obiteljskoj vinariji čija se vina proizvode ekološkim pristupom uz minimalne intervencije s proizvodnjom od 35 tisuća butelja godišnje, a svaka boca, kako nam je rekao mladi enolog Antonio Matić, ima notnu, glazbenu markaciju pa ćete žilavku “sur lie” kušati mistično – “con spiritoso”, a trnjak “con animo” – s dušom, i to po mogućnosti uz neku Chopinovu skladbu, sevdah ili klapsku pjesmu. Vino i glazba ljube se oduvijek, svoju “putnu bocu” trnjka definitivno ću sljubiti uz klapsku pjesmu, a žilavka će sasvim lijepo pristajati omiljenom Chopinovu “Nocturnu”.

Redak hrane i pića pa redak kulture izmjenjivali su tijekom cijeloga petka pa nas doveli i do Vrgorca, rodnoga grada (i kuće) velikana hrvatske književnosti, Tina Ujevića. U restoranu Kula susreli smo se s vrgoračkim vinarima te se imali priliku upoznati i s nekim rjeđe viđenim autohtonim sortama poput medne. U Imotskom su nas dočekali mladi vinari Tomislav i Mate Jerković te nas uveli u vinsku priču obitelji Jerković koju je počeo njihov pokojni otac Ivan. Istraživanje i priču o trnjku toga dana na najljepši način zaključili smo večerom sljubljivanja trnjka i hrane u restoranu “Bezdan21” u Grudama. Subota, završni dan Festivala, bijaše također poučna i puna novih spoznaja. Stručni predavači, prof. dr. c. Bernard Kozina, dr. sc. Ana Mucalo, prof. dr. sc. Željko Andabaka i dr. sc. Marija Banožić u Kulturnom centru Ljubuški održali su stručna predavanja na temu trnjka i klonske selekcije trnjka, a posebno mi je za uho zapelo predavanje o cirkularnoj ekonomiji prilikom proizvodnje vina, odnosno iskorištavanju komine pa je tako dr. sc. Banožić spomenula i pokazala rižoto, kekse i sir (od komine).

Za kraj predavačkog dijela vinski edukator, DipWSET, WA, Daniel Čečavac održao je degustacijsku radionicu “Horizontalno kušanje Trnjka – berba 2023.” gdje smo kušali osam uzoraka, četiri hercegovačka i četiri hrvatska. Godina 2023. za vinare je bila iznimno teška zbog vremenskih nepogoda, ali trnjci u čašama iskazali su se, svaki svojom stilistikom i pristupom koji vinar njeguje. Na pitanja što je trnjak i kako ga ukrotiti ponuđeno je više odgovora i nijedan nije pogrešan. Trnjku se pridaju razni epiteti, tepaju mu da je karakterno, kompleksno vino, neki kažu da je ljubavno vino, ali kako ga god nazivali, trnjak je velika sorta čije vrijeme tek dolazi.

Autor: Zrinka Merčep
03. srpanj 2025. u 22:00
Podijeli članak —

New Report

Close