U emisiji Zeleno gospodarstvo s Ivanom Belić, voditeljicom strateških komunikacija Regionalne energetsko – klimatske agencije (REGEA) razgovarao je Ivan Güttler, klimatolog i zamjenik glave ravnateljice DHMZ koji je još jednom potvrdio – klimatske promjene se i te kako događaju, ali nema smisla dizati paniku. Vrijeme je akciju.

Možda smo mi klimatolozi građanima već dosadni. Stalno govorimo – zemlja se zagrijava i dijelovi Hrvatske se zagrijavaju i zagrijavat će se i dalje. Brzina tog zagrijavanja je 0,3 do 0,5 stupnja svakih deset godina. Kada se gleda cijeli svijet, i kopno i more, tada je ovo razdoblje toplije za 1,2 stupnja nego krajem 19. stoljeća. Taj broj sam po sebi nije velik i većina svijeta, osim onih naj-najsiromašnijih bi se čak i mogla prilagoditi. Kad bismo do sutra stali na temperaturi od 1,2 stupnja većina gradova povećala bi obranu od recimo poplave, suše, od toplih valova. Ono što je trenutačna putanja je 3 stupnja do kraja stoljeća. Tih tri stupnja je sad već malo ozbiljniji broj. On malo i skriva. Skriva razlike u prostoru. Skriva da je Arktik topliji 5 do 6 stupnjeva, da je Sredozemlje toplije 4 do 5 stupnjeva. Skriva općenito da je kopno, toplije nego područja iznad mora.

Usporedio je ovo s prošlim ljeto te istaknuo da su ljeta slična po visokim temperaturama, ali i različita u količini oborina. Tako je prošlo ljeto obilježeno sušama, a ovo poplavama. Odgovorio je i na skepsu građana i traženje usporedbi s prethodnim jednako toplim razdobljima ili sličnim vremenskim nepogodama poput poplava.

Bilo je razdoblja, mjeseci i dana, u Hrvatskoj i svijetu kada su temperature bile 40, 45 stupnjeva. Ono gdje je potpis klimatskih promjena je u učestalosti takvih pojava. Prije bismo imali jedan, dva toplinska vala tijekom ljeta, sada ih imamo četiri, pet. Ono što se mijenja je statistika, učestalost, ponekad i intenzitet. Da, možete naći stare novinske isječke – u tom i tom dijelu Hrvatske zabilježene izrazito visoke temperature ili neki drugi vremenski ekstrem poput poplava, ali ono što gdje je potpis klimatskih promjena je učestalost i intenzitet.

Atmosfera toplija jedan stupanj može sadržavati 7% više vodene pare što znači i 7% više dnevne oborina. Kada se gledaju neki ekstremniji događaji taj učinak klimatskih promjena je izraženiji. Može biti i do 15% intenzivniji oborinski događaj samo zato što je temperatura atmosfere veća za jedan stupanj. Tako da ponekad vremenski ekstremi nisu uzrokovani klimatskim promjenama nego su pojačani. Kao da idemo u teretanu i dodatno uzimamo steroide. 1 stupanj viša temperatura, 15% ekstremnih količina oborine ponovno je iznos na koji se možemo prilagoditi. Međutim, ako govorimo o 3 stupnja, 21% više vodene pare, sada već idemo na više od 40% intenzivnije ekstremne oborinske događaja i tu leži najveći izvor brige.

DHMZ u suradnji s Ravnateljstvom civilne zaštite MUP-a obavještava ljude o vremenskim nepogodama u kojima valja biti oprezan i pridržavati se određenih pravila. Tako je primjerice žuto upozorenje znak za potencijalno opasne vremenske pojave. Ne diže se panika već se upozorava. Kada DHMZ izda narančasto („Vrijeme je opasno”) ili crveno („Vrijeme je izuzetno opasno”) upozorenje tu informaciju primi Ravnateljstvo civilne zaštite i ono daje poveznicu na svoje upute na što obratiti posebnu pažnju.

Ako dignemo crveno upozorenje gotovo sigurno će se dogoditi nepovoljan vremenski događaj na tom dijelu županije, ali možda će baš izbjeći vaš grad ili kvart i onda ćete vi smatrati da ne radimo dobro svoj posao. U idealnom svemiru mi bismo za svakih 100 metara imali prognozu vremena koja bi bila savršeno točna. Znanost nije još na toj razini.

DHMZ ima i Službu za agrometeorologiju u kojoj su 2021. publicirali Agroklimatski atlas. Izuzetno koristan atlas za sve poljoprivrednike koji se mogu informirati u kojem dijelu Hrvatske imamo prikladne uvjete za uzgoj određene kulturu. DHMZ razvija i cijeli niz podloga za turizam, tako zvani Climate Index for Tourism gdje se za različite tipove aktivnosti pokušava procijeniti i tijekom dana i tijekom godine koja su optimalna razdoblja. Osim trenutnih mjerenja moguće je utvrditi kakav je i budući razvoj.

Područje Sredozemlja se u prosijeku zagrijava 25% brže nego globalni srednjak uz smanjenje količine oborine. Možemo očekivati i do 20% manje količine oborine. To podiže pritisak i na opskrbu vodom, ali i povećava rizik od požara. U Hrvatskoj konkretno i na pritisak proizvodnje električne energije iz hidroelektrana.

Nisam sklon dizanju panike, ali ljudi moraju biti svjesni da temperatura raste. Ona ne raste kao ravna crta. Razina mora globalno raste svake godine kontinuirano. 3 do 4 mm svake godine naraste Jadran što je gotovo pola metra do kraja stoljeća ovim tempom. Najniže delte, najniži dijelovi Jadrana su zasigurno riskantne zone.

Protiv prirode se ne možemo boriti, ali joj se svako trebamo prilagoditi. Prilagodba je uglavnom drugo najvažnije pitanje. Ublažavanje je uvijek nekako najvažnije. Puno se ulaže u obnovljive izvore energije, nove načine transporta. To je ublažavanje gdje se adresira izvor klimatskih promjena. To su prvenstveno, 90%, staklenički plinovi. Nekako ta prilagodba uvijek dođe pred kraj sastanka, konferencije, razgovora. Možda zato jer je toliko raznolika. Prilagodba uključuje aktivnosti u dijelu obrane od poplava, u dijelu obrane od požara, u dijelu sustava za rano upozoravanje, sve sektore – od turizma preko poljoprivrede i šumarstva do naravno individualnih akcija i promjena u ponašanjima svakoga od nas.

Nadam se da s dekarbonizacijom nećemo stati i da ćemo nastaviti smanjenje troškova i povećanje dostupnosti.