Čini se da sam rođena kao liderica. Već od najranijeg djetinjstva preuzela sam ulogu organizatora svega onoga što je za jednu djevojčicu najvažnije na svijetu – najprije je to bila plesna grupa pa dramska sekcija pa, naravno, slijedi literalna grupa, sve redom i s lakoćom stvaranja i okupljanja. Samo me sportska dostignuća ni najmanje nisu privlačila, osim uličnog turnira u “graničaru”, ako se to računa kao sportska kategorija. U srednjoj školi prati me izrazit osjećaj za pravdu, britki jezik i odmjerenost u komunikaciji pa, kako to već biva, više me puta dopala i uloga predsjednice razreda. Reklo bi se – tipična priča jer danas, kada razgovaram sa svojim kolegicama, također uspješnim direktorica i lidericama, sve su one manje-više imale vrlo sličnu priču kao što je i ova moja.
Treće desetljeće iskustva
Fast Forward u sadašnjost: ja i dan-danas s jednakim veseljem uživam u stvaranju, okupljanju, uspjehu te tuđem i vlastitom rastu i razvoju.
I upravo se u tim riječima krije glavni razlog moje uspješne poslovne priče – to je užitak kreacije, strast kroz stvaranje i razvoj kroz izazove i razmjenu s drugima, gdje uspjeh poslovne priče ili poglavlja dolazi kao šećer na kraju ili šlag na torti koja je dovoljno slatka i bez tog završnog šlaga. Slatka je jer smo dok smo zajedno radili na nekom projektu ili zadatku bili gotovo pa lišeni straha od neuspjeha, putovali smo i rasli kroz faze ili kroz katove torte.
Ali, danas, nakon što sam odavno ušla u treće desetljeće liderskog iskustva, dajem si pravo reći kako je za moj poslovni uspjeh jedan sastojak posebno važan, a tu mislim na čarobnu snagu i moć vizualizacije krajnjeg cilja i zamišljanje osjećaja radosti i ushićenja koje dolazi nakon dobro obavljenog posla. Tako kreirana slika još mi pruža i povećava osjećaj samopouzdanja i vjerovanja kako je krajnji cilj moguć i ostvariv zato što sam ja “vidjela” finale i “osjetila” pobjedu! Možda je ta moja metoda premaštovita, ali zasigurno smanjuje barijeru i otpor od izazova, smanjuje mogućnost od odustajanja i gubitka motivacije, a ujedno i čudotvorno djeluje na kolege i timski duh. Naime, više se puta pokazalo kako, ako kolegama i timu uspješno komuniciram i prenesem svoju viziju i strast prema novom poslovnom zadatku, tim preuzima energiju, bolje razumije viziju i svi članovi tima razmišljaju u istom smjeru. Ovdje se vjerojatno nalazi drugi čarobni sastojak “moje” uspješne poslovne formule, a to je dobra, jasna i afirmativna komunikacija koja pokreće, kojoj se vjeruje i koja se slijedi.
Možda su te riječi već potrošene i toliko puta izgovorene, ali, isto tako, u ovih #višeodnekolikodesetljeća imala sam prilike susresti direktore i odgovorne osobe koji nisu bili i lideri, a trebali su i željeli su biti. Da bi čovjek mogao biti i lider, u prvom redu mora biti čovjek koji je svjestan da nasuprot njega stoji također – čovjek, a ne izvršitelj ili medij koji će provesti njegovu ideju u djelo. Zato što je neće provesti, neće se poistovjetiti ni povezati sa zadatkom, jednako kao što se ni taj lider nije povezao s tim čovjekom. To bi bio treći “tajni sastojak” moje poslovne priče – ostani čovjek koji razumije kako svatko od nas može imati loše dane, oscilacije u radnoj snazi i energiji te privatne okolnosti koje mogu i utječu na naš poslovni doprinos i prilagodi svoja očekivanja trenutačnim okolnostima. One će proći, a ostati će zahvalnost i još veća i toliko potrebna lojalnost prema timu i prema kompaniji.
Već sam spomenula lišenost od osjećaja straha ili osjećaja neuspjeha i to je vjerojatno još jedna bitna komponenta moje priče. Strah nije moja riječ i strah nije isto što i rizik. Rizik smo osvijestili i prihvatili ga, ali i dalje se krećemo prema prije vizualiziranom krajnjem cilju, pozitivni i uvjereni u uspjeh naše priče. I da, po putu nas čekaju izazovi, skretanje s planiranog puta ili zastoj, ali to nas ne plaši i ne zaustavlja na planiranom putu. Strah je neprijatelj i njega ne želimo.
Zašto je važan humor
Rizik prihvaćamo i s rizicima i izazovima se nosimo. I tako, sastojak po sastojak i došla sam do manje-više svih važnih sastojaka potrebnih za dobru poslovnu priču i liderski touch. Trebala bih pričati i o disciplini i konzistentnosti, ali kao i priča o “graničaru” i sportskim postignućima, ovo nije moje područje, ali svakako je preporuka za sve one koji se nalaze na liderskom putu.
Također, otkrila sam disciplinu mentoringa i coachinga, prekrasnu mogućnost koja nam danas baš svima stoji na raspolaganju i koja nam, ako odaberemo dobrog mentora, zaista značajno može pomoći na našem liderskom putu. Kako sam i sama certificirani mentor i business coach, danas sa sigurnošću mogu reći kako bi moj poslovni put bio bitno lakši ili manje trnovit da sam pored sebe imala iskusnog mentora koji je već imao slična poslovna iskustva i koji me mogao savjetovati ili uputiti na nove okolnosti ili potencijalne izazove. Bez mentora, sama sam istraživala, isprobavala, griješila i “plaćala” za svoje pogreške. Nekad skupo, a nekad još i skuplje.
Ovo me podsjeća na još jedan izrazito važan sastojak – možda neočekivano, ali mislim na humor. Svaka, ali baš svaka vrata otvaraju humor i topla riječ. Da završim misli o mentoringu – najiskrenije savjetujem svojim kolegama, bez obzira na njihove godine, uložite malo napora i nađite si dobrog mentora. Ne otkrivajte toplu vodu, odavno je otkrivena, po vama se topla voda sigurno neće zvati.
I još nešto, sasvim je legitimno reći “ne znam” ili, još bolje, “nemam pojma”. Ali, ovdje imamo i nastavak: “Nemam pojma, ali saznat ćemo.” To zaista oslobađa, ne stvara sliku lažnog heroja i poziva na akciju i nas same podsjeća da smo samo ljudi, nikakvi superjunaci, samo čovjek koji je, malo po rođenju, malo po spletu okolnosti i spletu odabira, postao lider – čovjek koji vjeruje i kojemu se vjeruje.
