Vežemo se kraj otočića Galešnjaka. Da, to je taj – onaj koji izgleda kao srce i koji je 2008. Google Earth proglasio jednim od nekoliko prirodnih srcolikih fenomena. Prozvan Otok ljubavi ili Otok zaljubljenih postao je prava senzacija na društvenim mrežama. Možemo se kladiti da je većina turista koja je došla u Hrvatsku pitala za taj otočić. Osobito zato jer je i sama Beyonce tamo proslavila svoj 39. rođendan.
Naš kapetan i vlasnik broda, Igor Stančić, zna dobro koliko je Galešnjak bitan. Jer ne samo da je u obliku srca, već je oko njega i tirkizno plavo more, baš onako kao sa svih Instagram reelova i postova. Početak je svibnja, ali sunce prži, pa se cijela grupa baca u ne tako toplo more od 18 stupnjeva. Nema sad nazad da budeš kukavica i da ne skočiš. Osobito zato jer nam služe fantastične pina colade s tabascom da se ugrijemo. Nakon toga posada nas čeka s debelim, mekim ručnicima, kao i topli jacuzzi na gornjoj palubi, dok chef priprema neki od ribljih specijaliteta.
Eto, takav je samo dio dana na mini cruiseru “Swallow” koji je upravo otvorio sezonu i plovit će Jadranom sve do sredine listopada. Na brodu ima 18 kabina, svaka je luksuzno opremljena, a usluga je vrhunska. To su oni brodovi koje gledate u luci dok šećete rivom i pitate se: je li možda baš Beyonce njime plovila Hrvatskom?
Što su Jakopove kapice?
“Swallow” može ugostiti i nju i svakog drugog celebrityja jer ima sve što je potrebno za vrhunsku uslugu i luksuz. Ona je u privatnom vlasništvu obitelji Stančić, kao i još dva broda – “Lastavica” i “Nera”. Sva tri su dio Hrvatske udruge privatnih brodara, koja okuplja više od 260 brodova u privatnom vlasništvu koji su, prema podacima za 2023. godinu ostvarili godišnji promet od gotovo 319 milijuna eura, od čega 3 milijuna odlazi u državnu blagajnu zahvaljujući uplaćenim porezima i obveznim doprinosima.
Malo tko zna da svi u udruzi moraju zadovoljiti i stroge kriterije, jer mali hrvatski brodari jedinstveni su dio ponude hrvatskog nautičkog turizma. Svi oni plove pod hrvatskom zastavom, brodovlasnik je ujedno i brodar, profesionalna posada na brodovima zaposlena je na temelju ugovora o radu, u posadi su redovito zastupljeni članovi obitelji brodovlasnika i to je obiteljsko poduzetništvo.
Uza sve to je 100% hrvatski proizvod, od projektiranja, izgradnje i opremanja, a brodovi su i turistički i putnički, te istovremeno pružaju turističko ugostiteljske usluge i prijevoz putnika. Brodovlasnici su hrvatska trgovačka društva i obrti koji pune prihode proračuna, obveznih doprinosa i prihoda za druge javne potrebe. Ne isplaćuju dobit već istu reinvestiraju. Gomila je to regulativa, ali mali ih brodari poštuju i posluju po zakonu od početka do kraja. Uz to su i jedinstvena flota mini kruzera koja je postala omiljeni dio luksuznog i autentičnog turizma koji privlači gomilu stranaca. Jer gotovo 95 posto gostiju koji odmara na mini kruzerima dolaze izvan Hrvatske.
Na “Swallow” većinom dolaze Amerikanci. Njima zbog ljepote destinacija koje su u ponudi i popularnosti Hrvatske kao turističke destinacije, nije teško potegnuti preko Atlantika i letjeti desetine sati kako bi se našli na njenoj palubi. Jer brod je po mnogočemu poseban. Primjerice gastro ponuda je jedinstvena, jer vrhunski chef priprema jela koja većina nikad nije ni probala.
“Što je su to Jakobove kapice?”, pita Amerikanka Vicky koja sjedi do mene i proučava menu ručka koji se nudi za sutra. “Prava delicija”, kažem, “Trebaš probati”. Nikada nije probala ni hobotnicu, koju je chef Dejan iz Beograda uz pomoć svoje sous chefice Roseanne s Filipina spremio i ukomponirao s pireom od brokule i kukuruza.
Sve su namirnice lokalne, pomidori mirišu kao pomidori, vino je domaće, kao i lokalno domaće maslinovo ulje. Deserti na brodu su rapsodija za sebe. Tart od borovnice, pjenasti kolač od jagoda sa šlagom, sočna pita od jabuka – svi mi gosti svaki dan jedva čekamo da vidimo što su novo smislili za nas. Veselimo se tom slatkom iza ručka još od jutra! O kilogramima ćemo misliti kasnije.
Derbi u kafiću
Svaki dan smo u drugoj luci. Krenuli smo iz Šibenika, pa idemo za Vodice, Zadar, Mali Lošinj, Krk, Rab, Park prirode Telašćica… U Zadru su nam organizirali i turu gradom, Amerikanci su saznali da postoji rakija od višanja maraschino i nisu vjerovali da grad stvarno postoji od 9. stoljeća prije Krista. Kod Lošinja su nas ispratili delfini, a kod Raba čekala delicija – rapska torta.
“Vaša je zemlja prekrasna, predivna, nešto najbolje što sam vidio”, kaže mi Bill, bivši marinac, koji je već nekoliko puta bio u Hrvatskoj. S njim gledam i utakmicu Dinamo – Hajduk u Vodicama na rivi u kafiću. I njemu je strašno uzbudljivo što su svi u bijelom i atmosfera je uzavrela. Kažem mu da je ovo najbitnija utakmica godine. Upozoravam ga da moramo biti tihi, jer navijamo za – plave. Bill šapatom pita nakon pobjede Dinama: a kako ćeš sad uspjeti sakriti oduševljenje? Nemam mu srca reći da baš i nisam tako veliki navijač.
Kako dani odmiču, Amerikanci – a i ja skupa s njima – nekako ne želim više otići. Iako nas je nakon dva dana stigla kiša i nevera i stisli smo se u svoje jakne, apsolutno nam ništa ne fali. Čak štoviše, paze nas i maze više nego prije. Jer “Swallow” je fantastično nauljena mašina koja radi besprijekorno u svim uvjetima. Što god da se dogodi – gosti neće osjetiti ništa.
Iza svega stoji vlasnik Igor Stančić, čovjek s mora Kvarnera, koji cijeli život živi i osjeća brodove, plovi i stvara. Zaplovio je s ocem i prije no što je prohodao, a onda preuzeo obiteljski brod.
“Moj otac je isto bio čovjek od mora. Brački ribar koji se preselio u Kraljevicu. Potom je krenuo u turizam, prevozio je goste iz Uvale Scott i ja sam kao njegov sin trebao raditi s njim. Prenio mi je sve znanje o moru koje je imao, a kroz to i ljubav,” kaže Igor, koji je kasnije završio pomorsku školu u Bakru i Pomorski fakultet u Rijeci.
Počelo je sa škampama
More ga je kasnije povuklo k ribarenju, pa je škampario i lovio škampe u bračkom kanalu. Tu je napravio neki prvi ozbiljniji posao i rodila se ideja da kupi pravi brod za turizam. Uz njega je cijelo vrijeme bila njegova supruga Irena.
Kako je tada s njim lovila škampe, tako je i sada uz njega kao podrška oko svega u vezi njihovih brodova, dok je njihov sin Filip i sam morski kapetan na brodu “Lastavica”. Upravo je tim imenom Igor davno započeo brodsku priču, kupivši prvi brod tog imena. Bio je drven i prevozio je turiste na jednodnevne izlete, te postao svojevrsna legenda i brend s obzirom koliko su ga turisti voljeli. Kad ga je prodavao, nije htio prepustiti i ime, jer je bio emotivno vezan uz njega – jer Lastavica, to je njegova obitelj.
“Ovo je od početka obiteljski posao, i to nam je danas najjači adut. I naša posada je kao naša obitelj, zajedno smo više od šest mjeseci godišnje, moji Filipinci spavaju kod mene kad treba. Želimo da se osjete da ovdje ne zarađuju samo plaću, nego im je ovo i drugi dom”, priča Igor dodajući kako većinu posade ipak čine domaći ljudi, a neki od njih su s njima 10 godina i više.
Kuhar Mateo iz Ogulina s Lastavica cruisingom radi od 19. godine. Tijekom desetgodišnjeg staža upravo je u brodskoj ‘kužini’ svoj zanat razvio do savršenstva. Također, kapetan Toni je karijeru započeo kao mornar. Danas je ugledni i pouzdani kapetan i stalni član Lastavica cruising obitelji. Tonijevim stopama prije dvije godine s Lastavicom krenuo je i mornar Ante za kojeg je kapetan Igor siguran da će vrlo skoro i sam postati zapovjednik jednog od brodova u Lastavičinoj floti.
Filipinac Jemarkpoe radi kao konobar, Evelyn Filipinka kao sobarica i maserka i Hrvatska im predstavlja novi početak i šansu za bolji život. Svi oni članovi su posade Lastavica cruisinga, i to im je najbolji poslodavac kojeg su do sada imali. I to ne samo na rodnim Filipinima, već i na drugim kontinentima.
“Imala sam priliku raditi neko vrijeme i na Bliskom Istoku. Moram priznati da mi je puno ljepše i ugodnije raditi u Hrvatskoj. Ovdje su ljudi jako ljubazni”, kaže Evelyn čiji suprug Kris Patrick također radi na brodu. Oni imaju i dvoje djece koje trenutačno na Filipinima čuva Krisova majka.
“Bilo je jako teško ostaviti djecu, ali znamo da radimo za njihovu budućnost. Hrvatska je sigurna zemlja, što je, uz činjenicu da je većinski katolička, također bio važan faktor pri donošenju odluke”, rekla je ona. Njih dvoje planiraju djecu uskoro dovesti u Hrvatsku, te aplicirati za državljanstvo, jer je to zemlja gdje ih žele odgajati.
Kažu i da su ih poslodavci prihvatili kao članove obitelji od samog početka. Igor kaže kako su mu Filipinci fenomenalna posada, jer su toliko topli i ljubazni, te nikada nema nikakvih problema oko dogovora. Tu su i Srbi, konobarica Irina i chef Dejan, koji se isto tako fenomenalno slažu s njima i sve teče glatko. Ono što, međutim, ne teče glatko i kamen je spoticanja u lijepoj priči koja promovira hrvatski turizam i izdvaja se po ponudi je – hrvatska birokracija.
“U ovom trenu more nije naše, nego more birokracije”, kratko je rekao naš capo di tutti capi, Igor. Konkretno to znači da su birokratske zavrzlame tolike da prijete da gosti ovog ljeta možda ni ne osjete sve čari i toplinu primjerice Otoka ljubavi, jer se kraj njega neće smjeti usidriti. Naime, jahtama i brodovima nedorečeni pravilnik osporava privez uz obalu na način da su od obale udaljeni ukupno više od 50 metara. Iako je naš “Swallow” dugačak nešto manje od 50 metara, s konopcima potrebnim za privez premašuje spomenutu udaljenost, pa nas iz VTS-a, sustava pomorskog prometa, opominju da se moramo pod hitno maknuti. Gosti koji su se bezbrižno praćakali, naravno nisu znali što se događa. Iako nema nikoga uokolo na kilometre, neki nas birokrata upozorava da smo u prekršaju. I samim time – bum!
Pročišćavanje otpadnih voda
Uništava mogućnost da na desetine tisuća gostiju uskoče u Jadran kraj nekih od otoka i prenesu priču o tome koliko je to fenomenalan osjećaj. I na taj način pospješe hrvatsku ekonomiju i plaću tih birokrata. Jer, turizam je jedna od najvažnijih gospodarskih grana naše zemlje. Uz to, Hrvatska sa svojom jedinstvenom flotom mini-kruzera, postaje sve prepoznatljivija kao destinacija luksuznog i autentičnog turizma.
Ovi brodovi, koji kombiniraju intimnost, vrhunsku uslugu i pristup skrivenim jadranskim draguljima, privlače sve više turista. No, dok potencijal segmenta raste, hrvatski brodari suočavaju se s nizom izazova koji otežavaju njihovu svakodnevnu operativu i dugoročno planiranje. Potencijal segmenta raste, gosti su oduševljeni, a hrvatski brodari muku muče i suočavaju se s nizom izazova koji otežavaju njihovu svakodnevnu operativu i dugoročno planiranje.
Jedan od najvećih problema je nedostatak jasnih informacija o budućim infrastrukturnim projektima u ključnim lukama poput Splita. Ne samo to, nego se mali kruzeri više ni ne smiju vezati jedan uz drugog – dok su im istovremeno vezovi smanjeni na minimum. Gdje da stanu – ne smiju u luku, ne smiju u uvalu. Stvorili su tržište, proizvod koji je jedinstven i atraktivan stranim gostima, plaćaju ogromne poreze i doprinose, ali – olakšica nema.
Koliko su Hrvatska i Lastavica cruising flota popularna, svjedoči i činjenica da je većina gostiju na brodu bila iz turističkog sektora SAD-a. Agenti koji bukiraju krstarenja diljem svijeta i promoviraju Hrvatsku – sletjeli su upravo na palubu “Swallowa” kako bi što bolje pogledali ponudu i ponudili je svojim klijentima. Suzanne Schreiner, vlasnica i stručnjakinja za putovanja iz američke agencije Azure Blue Vacations, koja je specijalizirana za luksuzna putovanja i krstarenja, ističe da je Hrvatska jedinstvena u svijetu upravo zbog svoje mini-kruzer flote.
“U Americi ove brodove doživljavamo kao luksuzne jahte. Oni pružaju ekskluzivno iskustvo koje nije dostupno u susjednim zemljama poput Grčke i Turske. Hrvatska ima jedinstvenu poziciju i potencijal da postane globalni lider u ovom segmentu”, objasnila je Suzanne, dodajući kako je Hrvatska jedina zemlja na Sredozemlju koja u ponudi ima brodove ove veličine, zbog čega nerijetko na njenu adresu stižu upiti može li se brodove iz Hrvatske naći primjerice na obalama Grčke.
“Kad bi Italija i Grčka imali dijete – to bi bila Hrvatska, jer je uzela najbolje od oboje”, kaže Suzanne i dodaje kako Lastavica ima ključnu ulogu u promociji Hrvatske kao vrhunske destinacije jer oni nisu samo operateri brodova, već i pravi ambasadori Hrvatske. “Njihova posvećenost detaljima i gostoljubivost čine ih pravim primjerom kvalitete u ovom sektoru”, kaže Suzanne i dodaje kako mini kruzeri omogućavaju turistima da dožive autentičnost hrvatske obale – od predivne arhitekture povijesnih gradova do jedinstvene lokalne gastronomije i vrhunskih vina – a sve uz priliku za istraživanje manjih i manje poznatih luka. To ih čini idealnim izborom za putnike koji žele pobjeći od masovnog turizma, a njih je sve više.
“Swallow” će uskoro imati i filter za pročišćavanje otpadnih voda – kao rijedak primjer, jer hrvatska birokracija i tu je vrlo nejasna. Gdje ih otpuštaju jedrilice, a gdje mini kruzeri? Nitko sa sigurnošću ne zna. Stoga je tu Hrvatska udruga privatnih brodara koja kao najveća i najstarija udruga turističkih brodara na Jadranu pokušava zaštiti interese svojih članova. Ali sve je i dalje u rukama birokracije koja će – bude li tako spora i nelogična – samo zagorčati turističku sezonu za ljude koji Hrvatskoj žele boljitak.
Dok se Bill, Vicky i ja zajedno s ostalom veselom ekipom upravo vežemo u Rabu, jedemo svježu jadransku tunu i svanulo nam je napokon sunce, za nas problemi ne postoje. Ali posada i kapetan Igor u pozadini rješavaju sve te neriješene pravilnike, nejasne zakone i neodgovorene mailove pazeći na našu sigurnost. Jer more ne čeka, sezona ne oprašta, a konkurencija ne spava.
Stoga, ako Hrvatska želi ostati dragulj Jadrana i zadržati tu jedinstvenu prednost u segmentu mini kruzera – mora konačno jasno odlučiti: hoće li najveći potencijal tretirati kao ‘maćeha’ ili kao jedinstvenu priliku.
