Jedan od ključnih aspekata osobnog rasta je razumijevanje naših okidača – onih situacija, ponašanja i ljudi koji u nama pokreću određene reakcije, često nesvjesne, i zašto je to tako.
Neuroznanost ističe da većina izazova u odnosima i emocionalne patnje proizlaze iz nerazumijevanja implikacijskog značenja naših emocija, odnosno dubljeg smisla i poruka koje one sadrže. Propozicijsko značenje je jasno i logično, dok implikacijsko nosi dublji, emocionalni smisao, poput onog trenutka kada čitate pjesmu i pokušavate shvatiti što je pjesnik doista želio reći.
Na primjer, kad vam šef kaže da prezentacija nije dobra, vi možete nesvjesno interpretirati tu izjavu kao da niste sposobni ili dovoljno vrijedni, iako to nije bila njegova namjera. U konfliktima često ostanemo na razini propozicijskog razumijevanja svojih emocija, dok “negativne” emocije potiskujemo, ignoriramo ili zanemarujemo.
Time propuštamo priliku za dublje razumijevanje sebe i svojih reakcija. Slično je zaključio i Harvard Negotiation Project, institucija koja proučava konflikte i međuljudske odnose, te razvija tehnike koje pomažu u konstruktivnom rješavanju konflikata i pregovaranju.
Ono što su otkrili je da u svakom konfliktu osim sadržaja, odnosno faktografskih činjenica i povezanih emocija, postoji i implikacijsko značenje tih emocija – dublja uvjerenja koja imamo o sebi. Ta uvjerenja propituju naš identitet, pitajući nas: Jesam li dovoljno dobar? Jesam li sposoban? Vrijedim li ljubavi i poštovanja?
Identitet je temelj na kojem gradimo svoje ponašanje, emocije i odluke. Naša slika o sebi i način na koji se percipiramo u društvenom kontekstu oblikuju naše ponašanje. Kada osjetimo prijetnju našem identitetu, bilo kroz kritiku, odbacivanje ili neprihvaćanje, emocionalna reakcija može biti iznenađujuće snažna i neproporcionalna u odnosu na stvarnu situaciju. Osjećaj da naše postojanje ili uloga u životu drugih nisu prepoznati može izazvati nesigurnost u vlastitu vrijednost, što lako eskalira u konflikt. Naša reakcija tada nije samo na prijetnju društvenom prihvaćanju, nego i na samu prijetnju postojanju našeg identiteta.
Osim samog identiteta, na konflikt utječe i tzv. koncept “sjene”, koji je uveo Carl Jung. Riječ je o potisnutim osobinama i emocijama koje ne odgovaraju našem idealiziranom identitetu – slici koju smo stvorili kako bismo se uklopili u društvo. Ti potisnuti dijelovi postaju dio naše nesvjesne sjene, koja često ostaje neprihvaćena i ignorirana, ali i vrlo moćna u oblikovanju naših reakcija. Uvjerenja koja imamo o toj sjeni također prijete našem identitetu, jer smo skloni misliti da ako posjedujemo te osobine, nismo dovoljno dobri, vrijedni i da ne zaslužujemo poštovanje.
Mnoge negativne emocije, poput ljutnje, osjećaja inferiornosti ili agresije, potiskujemo jer se ne uklapaju u naš idealizirani obrazac ponašanja. No, te emocije ne nestaju – postaju nesvjesne i izlaze na površinu kroz projiciranje. Na primjer, možemo optužiti drugu osobu da je previše kontrolirajuća, dok mi sami nesvjesno imamo istaknutu potrebu za kontrolom, ali nismo spremni to priznati.
Kao lider, ključno je prepoznati ove često nesvjesne dinamike, ne samo u sebi, već i u svom timu i organizaciji. Kroz svoju karijeru i osobni razvoj, shvatila sam da mnogo toga što doživljavamo zapravo predstavlja projekciju nas samih. Ako reagiram emocionalno na drugu osobu, to najčešće govori više o meni nego o toj osobi. Jer, ako to nema nikakve veze sa mnom, zašto bih uopće imala emocionalnu reakciju?
Ako netko smatra da nisam sposobna, reagiram samo ako u toj misli prepoznam dio istine koji je u meni. Isto vrijedi i kada me nešto jako smeta kod druge osobe – ako imam snažnu emotivnu reakciju, to je pokazatelj da postoji dublje značenje koje mi izaziva tu reakciju. Osobni razvoj nam pomaže dublje osvijestiti naše obrasce i uvjerenja, omogućujući nam da počnemo osjećati i razumjeti neugodne emocije koje leže u pozadini naših reakcija.
Osjećanje je ključno za izlazak iz začaranog kruga, jer nas vodi prema prihvaćanju svega što jesmo, uključujući i ono što nam se čini neugodnim u drugim ljudima. Za to je najvažnije suosjećanje, ultimativna vještina liderstva. Suosjećanje ne samo da nas povezuje s drugima, nego nam daje osjećaj slobode – slobode da ne predajemo svoju moć kroz emocionalnu reaktivnost. Shvaćamo da istinska sloboda leži u nama i ne ovisi o vanjskim okolnostima.
Kada u potpuno prihvatimo naše projekcije i pripadajuća uvjerenja, mnogi konflikti razrješavaju se sami od sebe. Ono što ostaje je mudrost, iskustvo i duboko suosjećanje prema sebi i drugima.
