Doći do najpoznatije vinske regije u Kini nije nimalo jednostavno. Putujući iz Singapura mislio sam da će biti lako, bez puno razmišljanja. Ispostavilo se da će mi viza biti odbijena dva puta i presjedanje trajati 12 sati. No, u trenutku kad sam kročio u Ningxiju, sve je dobilo smisao.
U Ningxiji vino nije samo posao, nego i potraga za identitetom. Ova regija, smještena na sjeverozapadu Kine, između pustinje Gobi i planine Helan, ima gotovo 40 tisuća hektara pod vinovom lozom i proizvodi više od 120 milijuna boca godišnje. Vinska industrija ovdje je krenula početkom 90-ih, ali pravi zamah doživljava tek posljednjih 15 godina kada su država i lokalne vlasti prepoznale potencijal teroara. Visoka nadmorska visina, suha klima, puno sunca i hladne noći stvaraju uvjete slične onima u argentinskoj Mendozi i španjolskom Prioratu. U početku su lokalni vinogradari grožđe prodavali u Shandong regiji jer domaća potrošnja nije postojala, a danas, paradoksalno, Xinjiang vinska regija prodaje grožđe Shandongu jer je Ningxia postala preskupa i prestižna. Više od 200 vinarija djeluje unutar takozvane Helan Mountain East Appellationa – prve službene vinske podregije Kine. Ulice Yinchuna danas su pune barova, galerija i arhitekture koja pokušava spojiti tradiciju i modernizam, što daje osjećaj da cijela regija diše novim ritmom.
Idealna klima, no brutalne zime
Za razliku od Shandonga, gdje vlažna obalna klima često uzrokuje bolesti vinove loze i potrebu za čestim prskanjem, Ningxia uživa u suhoj kontinentalnoj klimi s više od 3000 sunčanih sati godišnje. To znači manje bolesti, čvršće pokožice i izraženiji tanini, što daje vinima strukturu i ozbiljnost. Xinjiang, s druge strane, ima još više sunca, ali i ekstremnije temperature pa njihovo grožđe često završava kao sirovina za mješavine, dok Ningxia gradi reputaciju kroz buteljirana, teroarski orijentirana vina. Yunnan na jugu nudi egzotičnu alternativu – vinograde na 2000 metara nadmorske visine, ali i nestabilne klimatske uvjete koji otežavaju svaku berbu. Zime u Ningxiji su brutalne – temperature padaju ispod minus 25 stupnjeva Celzijevih, pa vinogradari svake jeseni savijaju lozu prema zemlji i prekrivaju je slojem pijeska ili zemlje. Taj ručni rad, koji se ponavlja svake godine, doslovno spašava trsove od smrzavanja.
Stilsko koketiranje s internacionalnim regijama
Na proljeće vinogradari sve ponovno otkopavaju, što čini vinogradarstvo u Ningxiji fizički napornim i skupim, ali i pokazuje njihovu predanost.
Ta regija sada definira što znači kinesko vino. Ovdje imitacija više ne postoji jer vinari sada poznaju svoj teroar. Prave čista, strukturirana vina, najčešće od crnih sorti poput cabernet sauvignona, marselana i merlota, uz rastući interes za bijele sorte kao što su chardonnay i viognier. Ovdje su se vina često uspoređivala s onima iz Bordeauxa. Međutim, dok Bordeaux teži eleganciji i slojevitosti, Ningxia još uvijek razvija svoj stil – čvršći, direktniji, s izraženijim taninima i toplijim alkoholom. U čaši Ningxia često nudi tamno voće poput crnog ribizla, šljive i borovnice, uz zemljane tonove i diskretan dodir cedrovine ili duhana. Tanini su čvrsti, ali se s godinama smekšavaju, dok visoka kiselina održava svježinu čak i kod punijih vina. Marselan i cabernet sauvignon trenutačno su najuspješnije sorte, a bijela vina i pjenušci tek počinju pokazivati koliko regija zapravo može biti raznolika. Emma Gao iz Silver Heights vinarije bila je među prvima koja je Kinu stavila na vinsku kartu. Njezini rani pokušaji bili su kaotični. Vinogradi su bili “crni” ili “bijeli”, bez obzira na sortu – ali na sreću, dosta je pozornosti bilo posvećeno da se prepoznaju potencijalni pobjednici u vinogradu. Danas vinarija Silver Heights služi kao inspiracija mnogim mlađim vinarijama. No, Ningxia nije samo regija velikih imena. Posjetio sam i Iana Daiu iz Xiao Pu vinarije, vinara koji vjeruje da se vino u Kini mora prilagoditi ekstremnim temperaturama i nepredvidivosti. Dai ne voli cabernet sauvignon ni chardonnay. On radije eksperimentira s marselanom i crnim pinotom te inzistira na “prirodnoj” higijeni u vinariji i poštenom radu s uzgajivačima – rijetkost na tržištu koje još uvijek traži svoje temelje.
Petit Mont, koji proizvodi deset tisuća boca godišnje i proda sve čim buteljira, igra na teksturu i tijelo, dobivajući crni pinot i chardonnay kakav se rijetko viđa u svijetu. Vinarija Shepherd Vineyard ide još dalje. Ne žele se uspoređivati ni s kim, praveći vina kao što je blanc de noir od sorti malbec i cabernet sauvignon, koji ima samo 13 posto alkohola.
Sve veći interes vodećih tržišta
Kineska vina još uvijek su na marginama globalnog tržišta, iako zemlja ima više površina pod vinovom lozom nego Francuska. Problem je percepcija – mnogi još misle da Kina proizvodi samo generička vina za mase, dok premium segment poput Ningxije tek probija led. No, sve više vinskih kritičara i tržišta u Aziji, SAD-u i Europi počinju prepoznavati njihovu ozbiljnost i ulaganja u kvalitetu. Ako Kina ima vinsku regiju koja će ostaviti trag u svijetu, to će zasigurno biti Ningxia. Ima tlo, ima klimu, ima ljude koji su spremni ručno zakopavati svaki trs ako treba – i sve više svijesti da kvaliteta počinje u vinogradu, a ne u marketingu.
U sljedećih deset godina očekujem eksploziju individualnih vinarskih identiteta, minimalan broj Bordeaux kopija i više vina koja mirisom i okusom govore samo jedno – ovo može nastati samo ovdje.
