Bilo da je riječ o rutinskom sporazumijevanju, koordinaciji u kretanju ili umjetničkom stvaralaštvu, sluh je esencijalno ljudsko osjetilo kojeg većina nas uzima zdravo za gotovo. Zvuk, baš kao i miris ili slika, sadrži niz informacija koje ne samo da nam daju konkretna saznanja, već određene subliminalne poruke.
Mnoštvo takvih “tihih” signala skrivat će se u filmovima, reklamama te glazbi – a mi nećemo biti ni svjesni njihovih utjecaja na našu podsvijest i ponašanje. Upravo je to jedan od razloga zašto je u Minnesoti 1971. godine Steven J. Orfield osnovao Orfield Laboratories, multi-senzorni istraživački laboratoriji namijenjen savjetovanju u razvoju proizvoda. 1980-ih Orfield vrlo povoljno otkupljuje milijun dolara vrijednu gluhu komoru koju sačinjava šesterokutna kutija s dvostrukim čeličnim zidovima.
Najtiša prostorija na svijetu
No, zbog manjka prostora komora godinama biva u skladištu. 1995. godine Orfield kupuje prostorije glazbenog studija Sound 80 u kojem su snimali Bob Dylan i Prince. Tada objedinjuje svoj akustični laboratorij na 325 kvadratnih metara te u naredno vrijeme konzultira niz kompanija s ciljem unaprjeđenja zvuka proizvoda te utjecaja građevina na ljude – od Sleep Number madraca do Harley Davidson motocikala i Whirlpool perilica rublja.
Gluha komora u Minnesoti upija 99,99 posto zvuka i apsolutno nema nikakvog odjeka. Zapravo, razina tišine toliko je prisutna da možete čuti vlastiti otkucaj srca pa čak i rad pluća. Zastrašujuće, no soba je mali (ne)zvučni raj za znanstvenike i dizajnere proizvoda. Vaše se uši (slično kao i vid u mraku) u ovom slučaju adaptiraju tišini, a što je soba god tiša, to ćete i čuti više – u ovoj sobi vi postajete “zvuk”.
Kako bi uspjela apsorbirati što više zvukova, zidovi komore izrađeni su od 90 centimetara zvučno otpornih klinova od stakloplastike, čelika i betona, dok su podovi prekriveni djelomično propusnom mrežom, nalik na trampolin. Soba je toliko tiha da pozadinska buka iznosi nevjerojatnih minus 24.9 decibela. Primjera radi, uobičajena tiha soba ili šaptaj imat će 30 decibela, dok će se razina normalnog razgovora kretati između 50 i 65 decibela. Senzorni nedostatak zvuka u ovoj sobi na ljude će djelovati vrlo dezorijentirajuće, stoga čovjek rijetko može provesti više od 45 minuta unutar komore.
‘Boljim’ zvukom do uspješnije prodaje
Primarna namjena ove tihe sobe veže se uz testiranje glasnoće proizvoda pa su se ovdje našli proizvodi poput mobitela i tableta, srčanih i dišnih uređaja, perilica rublja i motocikala.
NASA je također koristila sobu za pripremu svojih astronauta pri kontroli stresa i kako bi se lakše mogli adaptirati u tišini svemira. Kada je Orfieldu pristupila tvrtka Whirlpool s informacijom da se njezini klijenti žale na zvuk ciklusa pranja i da žele da bude tiši, Orfield je istraživanjem u tihoj sobi ustanovio da proizvođač perilica rublja nije registrirao zvuk koji je njegove klijente smetao. Naime, radilo se o iritirajućem zvuku koji bi se pojavio prilikom tranzicije ciklusa pranja.
Nakon što je Whirlpool učinio te prijelazne cikluse gotovo nečujnim, druge kompanije perilica rublja su je počele kopirati. Harley Davidson također je pristupio Orfieldu kada je htio prilagoditi nivo buke svojih motocikala za sofisticiranije europsko tržište. Pored savjetovanja u zvuku proizvoda, Orfield asistira brojnim arhitektima u svrhu dizajniranja većeg kognitivnog komfora i senzornog užitka – poput osvjetljenja i akustike hokejaških dvorana u kojima zbog njegovog osvjetljenja hokejaški pak ima veći kontrast s ledom, time i veću vidljivost.
Orfield je razvio i standarde dizajna za objekte za osobe s posebnim potrebama, pretežito one koji pate od demencije i autizma. Orfield Laboratories komora službeno drži Guinnessov rekord za najtišu sobu na zemlji. Osim što je otvorena za grupne posjete koji iznose 200 dolara po osobi, što uključuje obilazak kompletnog laboratorija, soba se za 600 dolara po satu može privatno unajmiti za personalizirane sesije tišine i tame. Možda ćemo se iznenaditi koliko će tišina zapravo biti “glasna”.
