U svakodnevnoj praksi sve češće susrećemo pacijente koji dolaze zbog osjećaja iscrpljenosti, nesanice, emocionalne ravnodušnosti i gubitka koncentracije. Riječ je o simptomima koji nisu uvijek lako prepoznatljivi, no vrlo često upućuju na ono što nazivamo “burnout”, odnosno sindrom sagorijevanja. “Burnout” je sve prisutniji među ljudima koji se svakodnevno suočavaju sa stresnim situacijama, a danas se definira kao stanje emocionalne, fizičke i psihičke iscrpljenosti, što je najčešće uzrokovano dugotrajnom izloženošću stresu s kojim se osoba sve teže nosi.
S obzirom na to da sve profesije nose izrazitu razinu odgovornosti, ključno je postaviti pitanje kako pravovremeno prepoznati i prevenirati simptome. Koje su sve profesije tome jače izložene ili zapravo ne postoji profesija koja ne uzrokuje stres? Ako postoji profesija s niskom razinom stresa koja ne bilježi sindrom sagorijevanja, onda bi bilo dobro navesti je kao primjer.
Osjeti ga trećina ljudi
Maslach i suradnici identificiraju tri ključne dimenzije sindroma sagorijevanja: emocionalnu iscrpljenost, osjećaj depersonalizacije i doživljaj vlastite neadekvatnosti. Te dimenzije često dovode do povećanog broja pogrešaka i smanjene učinkovitosti. Prema nekim istraživanjima, simptome “burnouta” iskusi i do trećina zaposlenih. Posebno zabrinjava činjenica da se među tim pacijentima sve češće nalaze upravo lideri, direktori, menadžeri, poduzetnici, ali i zdravstveni radnici. To su ljudi na koje se svi oslanjaju, od kojih se očekuje smirenost, odlučnost i otpornost.
No, iza te profesionalne fasade često se krije dugotrajna iscrpljenost koju nitko ne vidi, a koju ni sami sebi ne žele priznati. Sve češće susrećem pacijente koji mi priznaju da im je teško povući granicu između posla i privatnog života. Neki nikad nisu prestali raditi, čak ni na godišnjem. Emocionalna povezanost s timom, odgovornost prema poslu i stalna dostupnost dovode ih do točke pucanja. Ono što posebno zabrinjava je da oni najodgovorniji često najdulje ignoriraju vlastito stanje, upravo zato što se brinu o drugima.
S druge strane, sve češće viđamo mlade zaposlenike, nerijetko u dvadesetim godinama, koji dolaze s emocionalnim i psihosomatskim simptomima: probavne tegobe, nesanica, panika, osjećaj stalne nervoze. Na prvi pogled riječ je o osobama koje su tek zakoračile u profesionalni svijet, pune ambicije i potencijala, no upravo ih visoka očekivanja, kultura perfekcionizma, potreba za dokazivanjem i manjak mentorske podrške čine izrazito ranjivima.
Mladi najugroženiji
Sindrom sagorijevanja kod mladih često ostaje neprepoznat jer ga se pogrešno tumači kao loš dan ili početnički stres. No, podaci nas demantiraju. Prema istraživanju Gallupa, mladi do 35 godina iskazuju najvišu razinu emocionalne iscrpljenosti među svim dobnim skupinama. Upravo je zato potrebno raditi i s pojedincima i sa sustavima jer mladi ne mogu sami nositi teret strukturalnih problema, to mora biti odgovornost organizacije. Prema izvješću Global Talent Trendsa 2023. konzultantske kuće Mercer, više od 80 posto zaposlenika navodi povećan stres, dok ih 40 posto doživljava simptome “burnouta”.
Još je važniji podatak da 60 posto lidera prijavljuje osjećaj kronične preopterećenosti, a 35 posto otvoreno iskazuje znakove sagorijevanja. U organizacijama koje ne prepoznaju važnost mentalnog zdravlja to postaje začarani krug koji se prenosi od upravljačkih razina prema svim članovima tima. Što više ignoriramo te signale, to je teže zaustaviti posljedice kako za pojedinca, tako i za poslovanje. Sindrom sagorijevanja nije osobni neuspjeh, on je upozorenje da je sustav preopterećen.
To je stvaran, učestao i ozbiljan problem koji sve češće pogađa upravo one na čijim leđima počiva sustav. Lideri i mladi profesionalci postaju najranjivije skupine – svatko iz svojih razloga, ali s istim posljedicama: emocionalna iscrpljenost, nemogućnost regeneracije i gubitak profesionalne radosti. Duboko vjerujem da promjena mora doći s dvije strane: od pojedinca koji uči prepoznati i zaštititi vlastite granice, ali i od organizacije koja gradi kulturu otpornosti, otvorenosti i preventivne brige za mentalno zdravlje.
“Burnout” je postao jedan od ključnih izazova modernoga radnog okruženja, osobito zbog njegove podcijenjene prisutnosti i ozbiljnih posljedica na radnu učinkovitost i mentalno zdravlje. Potrebna je sveobuhvatna edukacija, ulaganje u preventivne programe i stvaranje radne kulture koja potiče brigu o dobrobiti zaposlenih.
Prevencija ‘burnouta’:
- Zdravlje nije luksuz -Zdravlje je osnova, temelj učinkovitosti i održivosti.
- Postavite granice – Isključite se nakon radnog vremena, naučite reći – dosta je.
- Prepoznajte vlastite stresore – Vodite dnevnik stresa i identificirajte uzorke.
- Jačajte emocionalnu otpornost – Vježbe disanja, vođenje dnevnika.
- Uvedite svakodnevne navike oporavka – Tjelesna aktivnost, san, prehrana.
