Život menadžera nije lagan. Sazdan je od uspjeha i poraza, od odluka koje nose težinu i odgovornost. Često ga uspoređujem sa santom leda koja pluta morem. Vidljiv je samo njezin vrh – dobar automobil, uredno odijelo, stabilna primanja, možda i nešto viši životni standard. To je slika koju promatrač vidi. No, prava priča skriva se ispod površine.
Tamo su neprospavane noći, svakodnevni stres, brojni padovi i problemi, stalne borbe s tržištem, regulativom, troškovima, rokovima, očekivanjima. Ako želiš uspjeti u onome što radiš, ako želiš biti dobar i uspješan menadžer, prije svega moraš voljeti svoj posao, a onda moraš biti fokusiran stalno, bez prekida. To je način života. Vrijeme za sebe i za bližnje često je ograničeno. To je naša realnost, naša odgovornost, naša, kako volim reći, karma. Ako nisi spreman na odricanja, teško je uspjeti u ovom pozivu.
Što me ispunjava izvan posla
Obitelj – oslonac, balans, radost
Prije svega ispunjava moja obitelj, moje tri gracije: supruga i dvije prekrasne kćeri. One su moj oslonac, moj balans, moja radost. Moj dan s njima počinje i s njima završava. Postoji i jedan mali, osobni ritual koji mi daje onih sat vremena samo za moje misli. Nekima je to dobra knjiga, film ili glazba. Meni je to dobra cigara. Ne želim promovirati pušenje – ono, nota bene, nije zdravo. No, za mene cigara nije navika, nego ritual. Od pažljive pripreme, do prvog reza i paljenja pa sve do koncentracije na aromu dima uz čašu dobrog vina to je moj mali trenutak svjesnog hedonizma. Vrijeme kada usporim, kada misli posložim i kada ponovno pronađem ravnotežu.
MOJ ‘HIDDEN GEM’
Verunić na Dugom otoku
Postoji jedan kutak svijeta koji ima posebno mjesto u mom srcu – Verunić na Dugom otoku. To je malo ribarsko mjesto u kojem sam proveo djetinjstvo i kojem se vraćam svakoga ljeta. Zapravo, ondje počinje svako naše ljeto. To nije destinacija luksuza u klasičnom smislu riječi. Nema glamura, nema buke, ali ima ono što je danas rijetkost – tišinu, mir, prostor za misao. Miris borova i mora, zvuk cvrčaka i osjećaj da vrijeme teče sporije.
Posebno mjesto zauzima uvala Uvala Pantera. Svaki nautičar koji je ikada plovio uz zapadnu obalu Dugog otoka zna o kakvoj se idili radi. Zalazak sunca u Panteri nije samo vizualni doživljaj, to je trenutak potpunog mira. Sunce polako tone u horizont, brodovi se lagano ljuljaju na sidru. U tim trenucima sve se usporava. Misli se smiruju. Prioriteti se poslože. Svatko tko ima priliku posjetiti Dugi otok, preporučio bih da barem jednu večer provede upravo ondje u tišini uvale Pantera, promatrajući kako dan nestaje iza pučine. To nije samo preporuka mjesta, nego preporuka doživljaja.
Moja preporuka…
Sport – moj oblik aktivne meditacije
Sport je za mene neizostavan dio života. Nije to samo fizička aktivnost, to je moj ispušni ventil, način da se odmaknem od svakodnevnog pritiska odluka, rokova i odgovornosti. U sportu pronalazim mentalni mir, ali ne kroz pasivnost, nego kroz napor. Kroz znoj i ritam disanja misli se pročiste. Tijelo radi, glava se rastereti. To je moj oblik aktivne meditacije.
Biciklizam, veslanje, intenzivni cardio treninzi – to su discipline koje me posebno raduju. Privlače me sportovi u kojima postoji ritam, kontinuitet i izazov. Volim osjećaj podizanja limita, pomicanja granica, onaj trenutak kada um kaže “dosta”, a karakter odgovori “još malo”. Sport me naučio nositi se s izazovima i padovima. Naučio me disciplini, upornosti i dosljednosti. Naučio me da rezultat ne dolazi preko noći, nego kroz kontinuitet i rad. U tom smislu, sport nije bijeg on je oblik osobnog razvoja. On me podsjeća na to da su granice često samo mentalne konstrukcije, a svako novo postignuće, makar i malo, potvrda je da se letvica uvijek može podignuti više.
MOJ MOTO Osobna filozofija vođenja/života/rada
Ustrajnost, a ne u odustajanje
Život je satkan od uspona i padova. To nije iznimka – to je pravilo. Upravo zato vjerujem u ustrajnost, a ne u odustajanje. I naravno – nema uspjeha bez znoja. Bez rada, discipline i odricanja nema trajne vrijednosti. Talent može otvoriti vata, ali samo upornost i kontinuiran rad donose dugoročne rezultate.
NEOČEKIVANI PUT
Daleko od mora i brodova
Dolazim iz pomorske obitelji. Koliko god daleko seže naše obiteljsko stablo, gotovo svi su bili pomorci. U takvom okruženju put se čini unaprijed određenim. Što bi dijete poželjelo postati, ako ne ono što su bili njegov otac, djed i pradjed? Zato sam upisao Pomorsku školu u Zadru, a potom i Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, smjer brodostrojarstvo. Sve je vodilo prema moru, prema brodu, prema životu koji sam zamišljao još kao dječak. No, život rijetko slijedi dječje snove. Okolnosti nas oblikuju više nego što mislimo. Mene su odvele daleko od mora i brodova – najprije u nuklearnu industriju, a potom u svijet proizvodnje i inženjeringa izgradnje farmaceutskih pogona. Na prvi pogled, potpuno drukčiji svijet. Taj neočekivani zaokret naučio me jednoj važnoj stvari: put nije uvijek ono što planiramo, ali može biti upravo ono što trebamo.
