Pojava i konzumacija ružičastog vina nije novina – već se zapravo vežu uz prve stilove samog nastanka vina. Nekoliko je razloga za to, od kojih neki i dan danas rezoniraju kada je riječ o proizvodnji i konzumaciji roséa. Naime u doba drevnih civilizacija tijekom berbe i prerade grožđa nije se odvajalo bijelo grožđe od crnog. Cjelokupno grožđe se istovremeno bralo i prerađivalo gazeći nogama, stoga krajnje vino nije bilo potpuno bijelo niti potpuno crno – već ružičasto!
I ne samo to, bijelo vino bi ublažilo tijelo, spustilo jačinu alkohola i donekle ukrotilo trpkost crnog vina – što bi u konačnici rezultiralo pitkijim vinom. Drugi razlog ispijanja ružičastog vina veže se za drevnu Grčku u kojoj se smatralo civilizirano razvodniti crno vino s vodom. Zapravo, konzumacija čistog vina odnosila se na ubojice, silovatelje i pijanice. Uvaženo mišljenje bilo je da se od čistog vina poludi, što je i sam spartanski kralj Cleomenes I “opravdao” kao razlog njegovog pada. Vina u to vrijeme nisu bila balansirana, “lijepa” i tehnički ispravna kao današnja – no preferencija za laganijim, manje trpkim i svjetlijim vinima prožela se stoljećima.
Ružičasti sok odlagao se u amfore i bio je podvrgnut oksidaciji, dok je napravljeno vino najčešće bilo polusuho i tanično od potkožica, sjemenki i peteljki. Stoga često miješanje bijelog grožđa s crnim ili razvodnjavanje vina s vodom, rezultiralo bi više pitkijim vinom. Za vrijeme rimskog carstva, zbog učestale neispravnosti pitke vode, razvodnjavanje vina odnosilo se i na eliminaciju bakterija u vodi koje ne bi mogle preživjeti alkohol iz vina.
Rođenje mediteranskog roséa
U 6. stoljeću pr. Kr. velemajstori trgovine Feničani, donijeli su iz Grčke lozu na jug francuske, točnije u Massaliju (današnji, Marseille). Kao i prethodno, i ovdje su se vina radila takozvanim “field blend” principom odnosno miješajući crno i bijelo grožđe s istih parcela. Dobivena ružičasta vina zbog svoje svjetlije boje i laganijeg tijela uskoro su postala tema na Mediteranu. Dolaskom Rimljana u Provansu, svojim snažnim trgovačkim vezama, Rimljani su ružičasta vina popularizirali po cijelom Mediteranu – što je jedan od glavnih razloga zbog kojih je Provansa danas svjetsko žarište rosé vina.
Nekoliko stotina godine poslije, sredinom 19. stoljeća, francuska rivijera i Côte d’Azur postaju sve češća meta turista i otkrivanja mediteranskog lifestylea. Relaksacija, dugo kupanje u moru i igranje “pétanque” takozvana vrsta boćanja, često bi bilo popraćeno s časom ohlađenog roséa. Uskoro ružičasto vino iz Provanse postalo je simbolom mediteranskog lifestylea, odmora i glamura. No mnogima je rosé predstavljao (i danas danas) jednu vrstu neobaveznog vina za izgasiti žeđ ili “vin de soif” – često konzumiran kao aperitiv ili tijekom spremanja večere.
Čak bi u to vrijeme roditelji svojoj djeci dali malu količinu roséa kao “poslasticu”! Stoljećima već Provansa ima zaljubljenike u dobar život i ležeran način uživanja. Od prekrasnog krajolika iscrtanim poljima lavande, vinograda i maslina, do povijesnog gradića Avignon, čudesnih plaža i brdovitih sela, Provansa je jedna od rijetkih svjetskih regija koja je utkala svoje prirodne ljepote, bogatu povijest i uživanje u roséu na najbolji mogući način.
Konzistencija kvalitete, raspoložive količine i snažan brending
Topla mediteranska klima, adekvatna količina oborina i hladan maestral, stvorili su povoljne uvjete za uzgajanje vinove loze na vapnenačkom tlu dobro osunčanih i brdovitih lokacija. Zahvaljujući plemićima i redovnicima koji su istraživali vinogradarstvo, još od Srednjeg vijeka u Provansi započeli su nicati brojni posjedi i dvorci – od kojih neki i dan danas ovjekovječuju tradiciju proizvodnje roséa.
Posljednjih dvadesetak godina regija je doslovno postala svjetski sinonim za blijedi rosé koji podsjeća na boju lososa – stil kojeg su mnoge vinske regije svijeta započele kopirati. Provansalski rosé osim dobre kvalitete i količina ima vrlo jasan marketing koji osim ostalog snažno komunicira referencu s lifestyleom Provanse i francuske rivijere. Tu su glamuroznu sliku svakako pridonijeli neki od svjetski poznatih brendova kao što je Château Miraval kojeg su 2008. godine pokrenuli Hollywoodski par Brand Pitt i Angelina Jolie.
Svakako jedan od glavnih pokretača i “arhitekata” provansalskog roséa je Sacha Lichine. Nakon što je prodao obiteljsko imanje u bordoškom Margauxu, dolaskom u Provansu Lichine započinje kreaciju najpoznatijeg svjetskog roséa Whispering Angel. Lichine je dramatičnim okvirima pridonio postavljanju standarda proizvodnje provansalskog roséa s naglaskom na svjetliju boju, svježinu i zavodljive voćne arome. Provansa je također dom jednog od najskupljeg roséa na svijetu, Lichineov Chateau d’Esclans Garrus čija cijena po butelji premašuje 120 eura. Proizvođači roséa u Provansi jako dobro razumiju brendiranje, dizajn etikete, odabir atraktivne ambalaže i pozicioniranje. Neki od njih imaju boce koje su toliko šarmantne da izgledaju kao dekanteri ili najelegantnije vaze za cvijeće. Često će boce krasiti određeni reljefi i vrlo prozirno staklo kako bi se što upečatljivije komunicirala boja roséa.
Od 20.000 hektara pod apelacijom Côtes de Provence, preko 90 posto proizvedenog vina odnosi se na rosé, što potvrđuje važnost brendinga i prepoznatljivosti na tržištu. Prošle godine se proizvelo oko 134 milijuna boca od kojih je čak 55 milijuna izvezeno u Ameriku dok se više od polovice zadržava na domaćem tržištu. Ukupno gledajući provansalski rose predstavlja 45 posto domaće i 5 posto svjetske proizvodnje roséa. S dvostruko više organskih vinograda od prosjeka Francuske, Provansa je danas vrlo dobar primjer održive vinske proizvodnje. No kada je riječ o poslovnom modelu vinskog biznisa i dugoročnoj marketinškoj kampanji – Provansa je u samom vrhu piramide.
Kako se proizvodi provansalski rosé?
Današnji rosé iz Provanse definiran je kao suho vino, blijedo ružičaste ili losos boje s naglašenim voćnim aromama koštunjavog i egzotičnog voća te mineralnim završetkom. U početku provansalski rosé nekoć se radio “saignée” metodom (fran. krvariti) koja uključuje otakanje dijela mošta iz tanka u proizvodnji crvenog vina, a kako bi dobili laganije vino svjetlije boje te ujedno koncentrirali crveno vino u tanku. Danas se za proizvodnju provansalskog roséa grožđe uzgaja i bere isključivo za tu svrhu.
Najčešće se koriste crne sorte grenache noir i cinsault, no mogu se još naći i druge poput mourvèdra, syraha i tibourena. Grenache noir pridonosi strukturi, aromama šumskih jagoda i začinskim notama, dok će sorta cinsault dati svježinu te arome breskvi, nektarina i malina. U pravilu grožđe za rosé bere se ranije od onog za proizvodnju crnog vina kako bi se zadržale veće kiseline – ključne za svježinu i lepršavost roséa. Nakon što se grožđe ubere te izmulja, sok će se ostaviti nekoliko sati u kontaktu s kožicama kako bi se nježno ekstrahirala boja, arome, okusi i tanini.
Također za proizvodnju provansalskog roséa dozvoljeno je koristiti do 15 posto bijelog grožđa, a najčešće će to biti sorta rolle. Razlog dodatka bijele sorte osim pridonošenja dodatne svježine i citrusnih aroma, veže se s kontrolom boje konačnog roséa – koja u ovom slučaju teži svjetlijim i bljeđim nijansama. Naime, premda crne sorte grenache noir i cinsault ne obiluju s mnoštvom bojila to jest antocijana, ako se grožđe ubere previše zrelo, sama ekstrakcija boje odvit će se prebrzo. Iz istog razloga grožđe se hladi dok se fermentacija odvija na nižim temperaturama. Sve to proizvodnju roséa čini tehnički vrlo zahtjevom pa čak i među najizazovnijom od svih stilova vina. Rosé je svojevrsni hibrid proizvodnje vina u kojoj se na vješt i precizan način kombinira vinifikacija bijelog i crnog vina.
Mediteranska pozivnica za druženje
Provansalski rosé smatra se jednim od najuzbudljivijih vina uopće. I to nije slučajno. Nježna svijetla losos boja, zavodljive note nektarina, malina i bijelog cvijeća te lagano i kremozno tijelo osvojit će vas vrlo graciozno. Provansalski rosé je delikatan i nenametljiv ali istovremeno kompleksan u svojoj prirodi elegancije. Bez obzira radi li se o njegovu uživanju na plaži, restoranu, noćnom klubu ili skijalištu – rosé je mediteranska pozivnica za druženje. Jako je važno poslužiti ga dobro ohlađenog na 7 do 10 °C u uskoj tulipanskoj čaši. Čašu valja ne prepuniti kako bi se ostavilo prostora za delikatne arome i kako bi se umanjio efekt grijanja vina. Neki će roséi moći i odležavati, no svakako najbolje ih je konzumirati u godini izlaska na tržište. Pozornost također treba obratiti na prostor u kojem čuvate rosé vina jer s obzirom na to da se gotovi svi roséi pune u prozirne boce, vino neće biti zaštićeno od UV zraka.
Zbog svog suhog profila, hrskave svježine i mineralnosti, uz šampanjac i aperol spritz – provansalski rosé kralj je aperitiva. Premda se može konzumirati tijekom cijele godine, ljeto će ipak biti najbolja pozornica. Osim aperitivnog uživanja, tu se isprepleću ljetna jela poput niçoise salate, zatim svježih kamenica, burrate, jela od povrća kao što je francuski klasik ratatouille ili domaći sataraš, tuna tartar ili tjestenina od kozica. Provansalski rosé pokriva širok dijapazon ljetnih namirnica i zato je omiljeno vino mnogih. I dok ljeto ovih dana doživljava svoj vrhunac, čaša provansalskog poljupca bit će savršen odabir za pravo osvježenje.
