Kalimera prvo, a onda – što je, dovraga, ovo? Već na prelasku granice iz Sjeverne Makedonije u Grčku, umorni i željni interneta i Europske unije, zaustavljate se odmah čim pokažete dokumente. Javni toalet, prvi na ulasku u Grčku, besplatan. Ulazite, a kad tamo nešto što u Hrvatskoj dugo nismo vidjeli – čučavci! Sad se postavlja pitanje zašto priču o Grčkoj početi baš s toaletom? Osim što je to prvo što ćete vidjeti i iskusiti, toaleti i pravila u njima pratit će putnika kroz cijeli boravak u zemlji.
Kada odete u Grčku dvije stvari moraju biti jasne, prva je – zaljubit ćete se. Druga – iz glave vam neće izlaziti jedna rečenica. Tamo postoji strogo pravilo kojeg se morate pridržavati: iskorišteni papir ne baca se u WC. Kakav god bio – u koš za smeće. Tako je svugdje, po restoranima, hotelima, kafićima… u cijeloj državi. Nije to napravljeno zbog nekog hira ili zaostalosti, dapače. Grci su bili jako napredni i razvili su jedan od najstarijih odvodnih sustava pa sada zbog uskih cijevi postoji opasnost da se začepi.
Putem prema jugu
I to je možda i jedina čudna stvar na koju ćete naići u ovoj zemlji. Naravno, začuditi se možete još samo njihovoj bujnoj mašti. Cijela povijest bazira se na gomili mitova, ljubavnih zapleta bogova kao iz modernih španjolskih sapunica.
Svatko bi barem jednom u životu trebao otići u Grčku ili, kako se službeno zove, Helensku Republiku. Jedna je od najstarijih država na svijetu, a kako se vozite kroz nju, shvatite da je uglavnom planinska (80 posto). Ovo je priča o kopnenom dijelu i prvo poglavlje počinje u Solunu…
Drugi najveći grčki grad i jedan od najstarijih gradova Europe osnovao je 315. godine pr. Kr. kralj Aleksandar. Ime mu je dao po supruzi, polusestri Aleksandra Velikog – Thessalonike. Solun je 1917. poharao požar, navodno su ga slučajno zapalili pijani francuski vojnici. Kako bi se barem malo iskupio, francuski urbanist i arhitekt napravio je potom novi plan grada. Danas je to grad s predivnom rivom s koje se pruža pogleda na veličanstveni Olimp, dom bogova u grčkoj mitologiji. Na morskoj šetnici je i poznata Bijela kula ili Toranj smrti. Dao ga je izgraditi turski sultan Sulejman Veličanstveni. Kula je dugo služila kao zatvor, a krajem 19. stoljeća obojena je u bijelo, navodno kako bi se sakrili tragovi mučenja i smaknuća. Osim kule, najpoznatija građevina je i crkva Hagios Demetrios, u čijim je katakombama i zatvorska ćelija sv. Dimitrija, zaštitnika Soluna. Od te crkve do obale paralelno se reda nekoliko glavnih ulica, na posljednjoj dionici je i Aristotelov spomenik i trg.
Na putu prema jugu i Ateni, u samom srcu Grčke, skriveno je mistično mjesto. Meteora će sa svojim lebdećim stijenama malo koga ostaviti ravnodušnim. Pravoslavni samostani na vrhovima litica savršeno spajaju prirodu i arhitekturu. Kao da su željeli pobjeći od svijeta, što bliže nebu, sakriveni u oblacima, zapravo su bili zaštita od osmanlijskih osvajanja. Na tim vapnenačkim stijenama visokim i do 500 metara, najveći su kompleksi pravoslavnih samostana na svijetu. Kroz povijest ih je izgrađeno čak 24, ali danas ih je na originalnoj lokaciji preostalo šest koje je UNESCO proglasio zaštićenom svjetskom baštinom. Do njih se može automobilom, ali ako želite u samu građevinu, prijeći ćete nekoliko stotina stepenica urezanih u stijene. I nećete zažaliti. Sjetite se samo da do 1920. toga nije bilo. Svećenici su do cilja dolazili uz pomoć ljestvi i užadi. Ondje bi se satima moglo meditirati, no u jeku turističke sezone mir i tišinu teško je postići.
Nakon još tri sata vožnje autom prema jugu – još jedno čudo na stijenama. Čuveni Delfi, mitsko sveto mjesto starih Grka, proročište na planini Parnas, bilo je posvećeno bogu Apolonu, nimfama i muzama. Danas je to turistička atrakcija sa simpatičnim naseljenim mjestima, skijalištima i najvećim maslinikom u državi. Bio je to i sezonski dom boga veselja i vina Dioniza, ali i mitskog krilatog konja Pegaza. Kao da će svakog trenutka izletjeti iza nekog zavoja… U Grčkoj ne možete izbjeći, a da barem na trenutak zalutate u taj čudesni antički svijet.
Tek dolaskom u Delfe shvaćate zašto je to mjesto koje su pohodili i Sokrat, Platon i Aleksandar Veliki, toliko posebno. Istina, možda zbog savjeta, ali i pogled i priroda imali su svog udjela. Iz ruševina se uzdiže zmijski stup, jedan od simbola lokaliteta. Kada je bog Apolon pronašao to mjesto za komunikaciju sa smrtnicima, bila je ondje zmija Piton koju je poslala boginja Hera kako se Apolon tu ne bi nastanio. No nije uspjela jer je uspostavio svoj hram i Pitiju imenovao kao – glasnogovornicu.
Ono što su tarot savjetnici s TV-a danas, u ono doba u Grčkoj bili su Delfi i Pitija. Mjesto je to na koje se dolazilo po savjete glasovitim proročicama Pitijama. Ta funkcija bila je velika čast za ženu onog doba. Velikani su dolazili s pitanjima, a one bi im davale dvosmislene odgovore na koje se na kraju nitko nije mogao žaliti. Pitijinim su riječima poput “ići ćeš vratiti se nećeš u ratu poginuti” vjerovali kraljevi i vojskovođe. Ishod je ovisio o tome gdje završi zarez.
Grčki hedonizam
’Čast’ davati takve odgovore imale su samo inteligentne žene koje su uz sve to bile i – drogirane. Naime, Pitija je proricala, odnosno izvodila šou za hodočasnike sjedeći na tronošcu iznad raspukline u stijeni iz koje su izlazile opojne pare zbog kojih je padala u trans. Kasnije je otkriveno da je plin koji je izlazio u većim količinama bio halucinogen. Dokaz je to da je biznis svijet oduvijek oduvijek. Usto, nije bila stvar samo u performansu. Svatko tko je došao u Delfe, morao je ondje odsjesti nekoliko dana, a Pitijini pomoćnici s njima bi se družili i ispipavali teren oko toga što žele pitati proročicu. Kada bi saznali dovoljno, prenijeli bi joj, a ona bi odlučila ima li smisla i koliko je riskantno koga primiti. Naravno, da bi se do nje došlo, moralo se dati i žrtvu bogovima, odnosno platiti i žrtvovati neku životinju kako bi se i Apolon udobrovoljio.
Zanimljiv je kamen na tom lokalitetu, u obliku stošca. Nazivaju ga i – pupak svijeta. Prema starim Grcima, Delfi su bili centar svijeta. Delfi su bili pravi biznis (i danas su, ulaznica je 20 eura) opasan bedemima, s teatrom, riznicom, vijećnicom, hramom, čak i stadionom… Dio tih ruševina i dalje je tamo, sve odiše mistikom, iz drevnog kamena raste mak, a pogled s obronaka oduzima dah. Hodajući Delfima zamišljamo koliki je građevinski pothvat bio napraviti takvo čudo na obronku planine, nekoliko tisuća godina prije Krista.
Dalje prema jugu, put kroz Grčku vodi kroz impresivne maslinike, romska naselja i neki pomalo hedonistički svijet, pun priča o pljačkašima. Zašto hedonistički? Grci znaju kako se opustiti i uživati, bilo da je u pitanju hrana, piće ili odmor, sve uz zvuke bouzoukija ili sirtaki. Grci obožavaju sir, masline, pite, jela s roštilja, umak tzatziki… Prije svakog obroka na meniju je rakija ouzo – piće s okusom anisa. Legendarnu Metaxu, pak, otkrio je 1888. godine Spyros Metaxa 1888. Bilo je to prvo alkoholno piće konzumirano u svemiru. Yiamas! (Živjeli)
Glavni grad Atena nevjerojatan je spoj multikulturalnosti s drevnim štihom. Grad je ogroman, s okolicom ima četiri milijuna stanovnika, a ulice su pomalo zapuštene. ‘Prsten’ oko centra prepun je neiskorištenih zgrada, stanova, ruševnih nekretnina u kojima nitko ne živi. Zgrade su išarane grafitima i sve je nekako tamno i hladno. No, svi stanovi moraju imati balkone. Drugo, nema visokih zgrada. Po pravilima, ništa visoko ne smije se graditi kako bi se svakog mjesta mogla vidjeti Akropola. Primjetno je i da su benzinske postaje jedna do druge. I tako pet njih za redom.
Centar je priča za sebe. Na prilazima Akropoli nalazi se ulica beskućnika i ovisnika. Tamo jedu, spavaju, leže na komadima kartona i žive neki svoj život kao da nisu dio ovog svijeta. Samo pet metara dalje stacioniran je policijski automobil, dva službenika jedu, pričaju kao da je sve to normalno. Postoji neki prešutni dogovor suživota, ali malo tko će ostati imun na te prizore. Nije to nešto na što se mora zažmiriti, kao ni na psa i mačke lutalice. To je jednostavno dio Grčke i tamošnjeg života. Atena je centar svega, jedan od najpoznatijih i najposjećenijih gradova svijeta. Pored arhitekture i povijesti, to je i najtopliji grad u Europi, s najviše sunčanih dana.
Ubojstva u toaletima
Hodajući Atenom, upoznat ćete tri glavna trga: Omoniju, glavni trg Sintagmu te Monastiraki. No, “zvijezda” putovanja ipak je Akropola, jedan od najboljih primjera grčke umjetnosti i arhitekture. Nastala je za Perikla čija se vladavina smatra zlatnim dobom Atene. Sam grad dobio je ime po božici. Naime, Atena i Posejdon borili su se tko će biti zaštitnik grada. Posejdon je ljudima stvorio slani izvor vode, dok im je Atena zasadila maslinu na vrhu Akropole. I to je bilo dovoljno da osvoji narod. U Akropoli je i dalje maslina, za one koji vjeruju – baš ona koju je zasadila Atena. Redovi za ulazak dugi su nekoliko desetaka metara, po nekoliko stotina ljudi na svakih sat vremena spušta se s vrha. Ulaznica je 30 eura. Do vrha vodi pet minuta hoda poprilično skliskim stepenicama. Ali kada se uspnete na to povijesno kamenje, nemoguće je ne osjetiti dašak povijesti, kao da ste baš u tom zlatnom dobu. Osim Partenona, ondje je i hram Nike, hram Erehtej…
Mjesta su to na kojima biste mogli satima promatrati preciznost i umijeće kojim je to sve rađeno u vrijeme kada moderne tehnologije nije bilo. Stupovi su rađeni od kolutova koji su poslagani na šipke, razmaci između njih pomno su izračunati kako bi zavarali oko kada gledate iz daljeg…
Činjenica je to zbog koje sve ovo postaje još fascinantnije. Po silasku s Akropole stiže se do šetnice s koje se vidi rimski forum, ali i Hefestov hram koji se smatra jednim od najbolje očuvanih grčkih hramova. Malo niže je i Hadrijanova knjižnica iz 132. godine, u samom centru Atene, nedaleko antičke agore. Samo nekoliko metara dalje je trg na kojemu su crkva, džamija te niz dućana. Tu su rođeni demokracija i brojni danas nam poznati pojmovi – pedagogija, ali i pedofilija.
Naime, višeljublje je bilo sasvim normalno u drevnoj Grčkoj, mnogi muškarci glavešine imali su ženu, ali i dječaka kojeg bi učili i uvodili u odrasli život i za ‘nagradu’ su ga mogli silovati. Kada glavešine ne bi mogli na sastanke, s njihovim mladim štićenikom slao se rob s toljagom kako bi ga branio od ostatka posrnulih Grka koji bi ga napastovali. Tako je pak nastala riječ pedagog. Kruže tu i mnoge priče o ubojstvima u javnim toaletima koji su bili mjesto sastanaka, robovi su žrtve prepoznavali po stražnjici, pa ih povlačili kroz otvor i slično. Bio je to svijet koji sada ne možemo ni zamisliti i činjenica je da je povijest Grčke mnogo dublja od onoga što se uči u školi, jer neke priče su takve da nisu primjerene za djecu u školama…
Atenska je atrakcija i danas stadion Panathinaiko na kojem su 1896. održane prve moderne Olimpijske igre. Jedini je to stadion na svijetu u potpunosti izgrađen od bijelog mramora, a datira iz 330 godine pr. Kr.
Znamenite su i inspirativne gradske četvrtima, kao Plaka, jedna od najboljih za šoping, ili Psyrri, četvrt restorana, barova i tržnice koja vrvi proizvodima te ima intenzivan miris ribe koji nije za svačiji želudac. No, odat ćemo i jednu ‘tajnu’ lokaciju. Samo nekoliko metara od Akropole park je koji vodi na Filopappou. Uđete li unutra, lijevo ćete vidjeti Sokratov zatvor, a uspon kroz masline do vrha vodi i do jednog od najljepših pogleda u Ateni. Okrenite se oko sebe i imat ćete cijeli grad i metropolitsko područje na dlanu, a ispred vas bit će i Akropola. Na savršenom mjestu, blizu, u miru i daleko od gomile turista.
Čarobni Sounion
Više vas može oduševiti samo kazalište Epidaurus na Peloponezu. Ondje je očuvano antičko kazalište, sagrađeno je krajem 4. stoljeća pr. Krista, a posebno je po arhitektonskoj simetriji i izvrsnoj akustici. Uz malo tišine, i u zadnjem redu čut će se kad netko u centru kazališta baci novčić ili nešto šapuće. Nalazi se u blizini drevnog svetišta Asklepiosa, poznatog centra za liječenje klasičnog svijeta.
Na Peloponez se stiže preko Korintskog kanala, a zatim svi putevi vode potom u Mikenu. Prema legendi i Homeru, sjedište je to kralja Agamemnona koji je vodio grčku vojsku u ratu s Trojom. Ako iz Mikene pogledate na planinski lanac preko puta grada, legenda kaže da se vidi Agamemnon kako leži i čeka bolje dane za svoj grad.
Kraj grčke avanture valja ostaviti za najjužniju točku kopnenog dijela zemlje. To je Rt Sounion. Na samoj litici izgrađen je hram posvećen bogu mora Posejdonu. Prema predaji, to je mjesto s kojeg se Egej bacio u more misleći da mu je sin Tezej mrtav. Po njemu je Egejsko more i dobilo ime. Stupovi hrama i dalje su tamo, oko njih prašina, cvijeće i kristalno čisto more koje krije legendarne priče. A pogled? Pogled je toliko očaravajuć da su ondje po inspiraciju dolazili mnogi pjesnici. Na jednom od stupova svoje je ime ugravirao i Lord Byron.
