Croccantino, artizanski brend sladoleda iz srca Pelješca, ove godine slavi 11 godina postojanja, a iza tog uspjeha stoje Marija Antunović i Ivan Borac, partneri u poslu i životu. Od sanjarenja na zidiću do suradnji s velikim lancima i izlaska na strana tržišta, Croccantino je izgradio identitet koji spaja ručnu izradu, lokalne sastojke i nepresušnu kreativnost.
U ovom intervjuu otkrivaju kako su strah pretvarali u pokretač, kako balansiraju obiteljski život i biznis, i zašto vjeruju da se rast ne mjeri veličinom pogona, nego snagom ideje i čistoćom namjere.
Croccantino slavi 11 godina uspješnog rada – prisutni ste na policama velikih lanaca i širite se izvan Hrvatske. Kad se osvrnete na one prve dane sanjarenja na otočkom zidiću, kako biste opisali to razdoblje? Biste li danas nešto napravili drukčije i što biste tadašnjoj verziji sebe poručili s ove distance?
Marija: Kad danas pogledam na tih jedanaest godina iza nas, imam osjećaj kao da smo tada bili djeca. I mislim da je baš u toj mladenačkoj neopterećenosti ležala naša najveća snaga. Bili smo svježi s fakulteta, puni entuzijazma, zaneseni idejom, a bez onih životnih iskustava koja često znaju spustiti letvicu snova. Imali smo sreću što su uz nas bili naši roditelji – njihovo iskustvo bilo je ono što nam je nedostajalo i pomagalo nam je ostati prizemljenima kad bismo odletjeli previsoko u oblake.
To su bili dani snažnih emocija i velikih preokreta – od hrabrog napuštanja sigurnih poslova, selidbe na rodni Pelješac, do učenja kako uskladiti obiteljske odnose kroz poslovnu svakodnevicu. Ne bih mijenjala ništa. Svaki izazov, svaka „borba“ koju smo prošli imala je svoju svrhu i danas sve to vidim kao neizostavne dijelove našeg puta. Tadašnjoj Mariji bih poručila da se ne boji straha – on je samo znak da rasteš. I da su pogreške dio puta, a ne dokaz da nisi spremna. Neka vjeruje svojoj intuiciji, neka nastavi slijediti ono što joj srce govori, jer vrata se zaista otvaraju kad su namjera i srce čisti. I kad je najteže, neka ide dan po dan. Sve će proći – i ono najljepše i ono najteže. Nije tvoje da držiš, tvoje je da pustiš i jednostavno se prepustiš svemu što život nosi.
Vaš prvi sladoled bio je sorbet od domaćeg limuna. Je li još uvijek dio ponude i ima li za vas neku posebnu emotivnu vrijednost kad ga netko naruči?
Marija: Sorbet od limuna i dalje je dio naše redovite ponude – i da, to je bio prvi sladoled koji smo ikada proizveli. Ne mogu reći da mi danas, u moru okusa, ima veću emotivnu vrijednost od drugih, ali svaki put kad ga se sjetim, na licu mi se pojavi osmijeh i srce mi se napuni onom posebnom toplinom. Jer me vrati točno tamo – među nas, djecu u panici. Bilo je to nekoliko mjeseci nakon edukacije. Strojevi su konačno bili postavljeni, a odluka je pala da naš prvi sladoled bude sorbet od domaćeg limuna. Sestra je jedina znala išta o sladoledu. Zamiješala je smjesu i ulila je u stroj.
Oko nje smo se okupili svi – mama, tata, Ivan, brat i ja – i s nestrpljenjem gledali kako se nešto događa iza stakla. Kad je nakon desetak minuta stroj signalizirao da je sladoled gotov, svi smo glasno navijali, a sestra je, sva u panici, vikala da nešto nije u redu – sladoled je bio pjenast, umjesto kremast. Nama je bio savršen. Njoj, kao perfekcionistici, to je bio znak da je nešto ozbiljno pogriješila. Kasnije smo saznali da je majstor, prilikom montaže, zamijenio faze – pa se miješalica okretala u krivom smjeru i umjesto kremaste teksture, sladoled je bio napuhan kao pjena.
Jedan od temelja vašeg rada je suradnja s lokalnim proizvođačima. Postoji li suradnja koja vam je ostala u posebno lijepom sjećanju – koja je možda dovela do neočekivanog, ali fantastičnog okusa?
Marija: Jedna od nama posebno dragih suradnji bila je upravo ona s Parkom prirode Lonjsko polje. Na inicijativu direktorice Turističke zajednice Općine Jasenovac i ravnatelja Parka, osmislili smo dva nova okusa sladoleda s jedinstvenim medom od metvice – biljke koja samoniklo raste na prostranim pašnjacima ovog očaravajućeg krajolika. Med dolazi s lokalnih OPG-ova koji djeluju unutar Parka i ponosno nose oznaku „Izvorno iz Lonjskog polja“. Njihov rad temelji se na održivim i ekološkim principima, što ovu suradnju čini još posebnijom. Neizmjerno sam zahvalna na prilici da kroz naš sladoled ispričamo priču o ovom posebnom kutku Hrvatske – o prirodi, tradiciji i ljudima koji vjeruju u spajanje lokalnog identiteta i inovacije.
“Jedna od nama posebno dragih suradnji bila je upravo ona s Parkom prirode Lonjsko polje. Neizmjerno sam zahvalna na prilici da kroz naš sladoled ispričamo priču o ovom posebnom kutku Hrvatske – o prirodi, tradiciji i ljudima koji vjeruju u spajanje lokalnog identiteta i inovacije.”
Danas kad je sve brzo i masovno, vi ste svjesno izabrali ručnu proizvodnju i usporeni, zanatski pristup. Kako danas balansirate rast potražnje s održavanjem kvalitete, i gdje povlačite granicu između rasta i kompromisa?
Ivan: Granica je za nas vrlo jasna od samih početaka. Ako bilo kakve (ne)prilike ili okolnosti budu zahtijevale od nas kompromis u kvaliteti sladoleda, ne gledamo to kao na opciju koju moramo prihvatiti, već kao izazov na koji trebamo odgovoriti na drugačiji način. Oko sebe često vidimo koliko je lako „zajahati“ val uspjeha koji te ponese da ga iskoristiš za brzo, naglo širenje – kao da ćeš nešto propustiti ako to ne učiniš odmah. Mi smo pobornici stabilnog razvoja, rasta koji je u skladu s našim obiteljskim životom, poduzetničke igre koja nam omogućuje osobni razvoj uz onaj poslovni.
Da bi posao zaista napredovao, poduzetnik mora rasti korak ispred samog poslovanja. Temelj kvalitetnog razvoja se nalazi u mindsetu poduzetnika. Želimo biti nositelji trendova, raditi pametnije umjesto na silu, brzinu ili na mišiće. Kapaciteti naše proizvodnje još uvijek dozvoljavaju kvalitetan odgovor na porast potražnje i pažljivo biramo partnere s kojima ćemo to ostvariti.
“Da bi posao zaista napredovao, poduzetnik mora rasti korak ispred samog poslovanja. Želimo biti nositelji trendova, raditi pametnije umjesto na silu, brzinu ili na mišiće.”
U fokusu ste širenja na slovensko tržište – kako je tekao taj proces i kakve reakcije stižu od tamošnjih kupaca?
Ivan: Započeli smo s izvozom u Sloveniju na proljeće 2023. godine i postepeno širimo asortiman. S obzirom na izvrsnu suradnju sa Sparom Hrvatska, odlučili smo se prvo javiti Sparu u Sloveniji. Sve je započelo jednim mailom, nastavilo se kroz sastanak i testiranje naših proizvoda, a onda je sladoled počeo pričati umjesto nas. Slovenci vrlo cijene Hrvatsku, mnogi poznaju Pelješac i često ga posjećuju, a imamo i vjernu bazu obožavatelja našeg sladoleda koji nam iz Slovenije redovito šalju fotografije svojih omiljenih okusa.
Kako izgleda vaš poslovni dan – između Pelješca i Zagreba, obiteljskog života i upravljanja rastućim brendom?
Marija: Svaki dan donosi nešto novo, često potpuno drukčije od onoga što smo planirali. Naše zadovoljstvo, kako u životu tako i u poslu, izvire iz slobode koju živimo i koju njegujemo u partnerskom i poslovnom odnosu. Ponekad imam osjećaj da je sve savršeno posloženo, a već sljedeći dan kao da se nalazim usred potpunog kaosa.
Ivan: Važno je prihvatiti obje opcije kao dio procesa balansiranja obiteljskog i poduzetničkog života. Svaki izazov nosi svoju priliku za rast, a svaka nepredvidivost podsjetnik je da smo jači nego što mislimo.
U ponudi imate okuse koji nisu svakodnevni – kadulja, orasnica, rogač, sol… Kakve su bile prve reakcije kupaca? Je li neki okus postao hit iznenađenja?
Marija: Proizvodnja na Pelješcu je riznica novih, totalno kreativnih okusa. Iz te riznice, temeljem reakcija naših kupaca odabiremo okus koji ćemo predstaviti na nacionalnoj razini. Tada mu pristupamo kao zasebnom projektu, dovodimo do savršenstva i plasiramo ga na tržište. Radili smo gelato od pelina i meda; lavande, meda i limuna, sorbet od krušaka poširanih u Dingaču… Jedan dan sam bila u nabavci u trgovini i vidjela sam na polici grčki jogurt s bademom i pistacijom i sinula mi je ideja da kreiramo sladoled s grčkim jogurtom i umakom od pistacije i badema. Taj okus je odmah prvi dan postao hit. Radi zahtjevnosti proizvodnje sladoleda s jogurtom (u proizvodnji koristimo pravi grčki jogurt, a ne suhe i umjetne zamjene) još uvijek oklijevam ponuditi ga širem tržištu, ali pitanje je vremena kada će taj okus izaći izvan granica Pelješca.
Pripremate li ovog ljeta neki ekskluzivni ili sezonski okus koji će razveseliti ljubitelje Croccantina?
Marija: Naravno da smo osvježili i ovo ljeto novim okusom. Radi se o krem sladoledu s kikirikijem, slanom karamelom i hrskavom čokoladnom granolom po kojoj je i dobio ime – Nutola. Uz savršenu kombinaciju svilenkastog sladoleda, intenzivne karamele i hrskavih orašida i sjemenki, tajna ovako dobrog okusa ovog sladoleda krije se u suradnji tri žene poduzetnice, finalistice projekta Startaj Hrvatska. Uz nas, tu su Berna iz People 2 People s najboljim maslacem od kikirikija i Martina iz Nutri Kulti s najboljom čokoladnom granolom na tržištu. Ovo je prvi okus sladoleda s granolom na Hrvatskom tržištu, a malim tajnama velikih majstora uspjeli smo postići da granola i u sladoledu ostane hrskava.
“Naravno da smo osvježili i ovo ljeto novim okusom. Radi se o krem sladoledu s kikirikijem, slanom karamelom i hrskavom čokoladnom granolom po kojoj je i dobio ime – Nutola. Ovo je prvi okus sladoleda s granolom na Hrvatskom tržištu, a malim tajnama velikih majstora uspjeli smo postići da granola i u sladoledu ostane hrskava.”
Kako izgleda vaš kreativni proces kad razvijate nove okuse? Tko sve sudjeluje u testiranju – je li obitelj vaš neformalni žiri?
Marija: Nakon što se rodi ideja, kreativni proces zapravo počinje na papiru – ili bolje rečeno, u Excel tablici. Sladoled je zahtjevna slastica i mora zadovoljiti vrlo precizne uvjete kako bi imao pravu strukturu i kremoznost nakon smrzavanja, te ispunio kriterije za artizanski proizvod – od količine šećera i mliječnih masnoća, do udjela bezmasne suhe tvari mlijeka i ukupne suhe tvari. Dakle, sladoled prvo u potpunosti kreiram u glavi i na papiru, bez da ga probam, a onda slijede testiranja unutar zadanih okvira i fine tuning prema ukusima i dojmu. Naši zaposlenici, obitelj i prijatelji su glavni kušači sladoleda. Kako bismo osigurali nepristranost uvijek organiziramo slijepo testiranje okusa kako bismo dobili što objektivniju reakciju.
Tijekom ovih 11 godina, koji vam je bio najizazovniji trenutak u poslovanju – i što vam je tada dalo snagu da ne odustanete i da nastavite dalje?
Ivan: Definitivno mogu reći da je to razdoblje od 2020. do 2022. godine, kada smo neplanski morali napustiti postojeći pogon za proizvodnju i 90% veleprodajnog tržišta kojeg je obrt razvijao posljednjih 25 godina. U isto vrijeme, usred lockdowna zbog pandemije, pokrenuli smo novi pogon u sklopu obiteljske kuće. Snagu nam je pružila obitelj, posebno Marijini roditelji, koji su već prošli kroz niz teških poslovnih situacija i kriza. Mi smo dosta veliki obiteljski kolektiv, vrlo šarolik i postoji neka posebna snaga koju dajemo i izvlačimo jedni od drugih kada je teško. Kao da se još više povežemo i izgradimo jednu nepropusnu mrežu kojom držimo posao zajedno.
Mnogi mladi danas sanjaju o povratku prirodi i vlastitom biznisu izvan velikih gradova. Što biste poručili onima koji se dvoume između stabilnosti u korporaciji i života s idejom – poput vas?
Marija: Mladi imaju ispred sebe toliko vremena za „greške“ da bi zaista bila šteta da ne pokušaju i ne iskoriste ih kao svoje prilike. Kad me uhvati strah ili panika zbog neuspjeha ili promjene, uvijek se zapitam: što je najgore što se može dogoditi i postoji li način da izađem iz te situacije? Shvatila sam da je sigurnost često samo iluzija, a u korporativnom svijetu često je to samo privid stabilnosti. Zato je hrabrost i spremnost na rizik ključna ako želimo rasti i stvarati nešto svoje.
“Shvatila sam da je sigurnost često samo iluzija, a u korporativnom svijetu često je to samo privid stabilnosti. Zato je hrabrost i spremnost na rizik ključna ako želimo rasti i stvarati nešto svoje.”
Ivan: Kada uložite sebe, svoj trud i energiju u neku ideju, rezultat ne može izostati. Možda neće biti točno onakav kakav ste zamislili, ali će vas sigurno odvesti prema smjeru u kojem trebate ići, otvarajući vrata novim mogućnostima i rastu.
Kako ste razvijali vizualni identitet brenda, što vam je bilo važno za komunikaciju s kupcima?
Marija: Željeli smo da bude prepoznatljiv, lako pamtljiv, poseban, da svojim izgledom komunicira ručnu izradu, a nazivom tradiciju iz koje smo iznikli i smjer kojim idemo. Tako je nastao Croccantino – ručno pisani logo, naziv koji u sebi uključuje tradicionalnu slasticu krokanat po kojoj je poznat moj otac i talijanski prizvuk koji označava glavnu okosnicu naše ponude – talijanski tip zanatskog sladoleda.
Sve su popularnije custom-made suradnje. Imate li neku posebno dragu suradnju koja vas je inspirirala ili otvorila neki novi smjer?
Marija: Uživamo u takvim suradnjama jer nas potiču na igru i otvaraju prostor za maštovite ideje. Posebno nas veseli kada možemo zajedno istraživati nove okuse i stvarati nešto jedinstveno. Početkom srpnja sudjelujemo u suradnji vezanoj uz izlazak francuskog modnog časopisa na hrvatsko tržište. Za tu priliku za uzvanike eventa pripremit ćemo sorbet od francuskog rosé vina, bresaka i jagoda – laganu i osvježavajuću kombinaciju koja nosi dah ljeta i elegancije. Također, tu je i kremasti sladoled od francuske čokolade s umakom od višanja, savršen spoj dubokih i profinjenih okusa. Ova suradnja za nas je više od posla – to je prilika da kroz sladoled ispričamo našu priču na poseban, drugačiji način, što nas uvijek iznova ispunjava i nadahnjuje.
Koji je vama osobno najdraži okus iz Croccantino kolekcije?
Marija: Ako bih morala birati između naših 14 okusa – izabrala bih Vaniliju kao najdraži okus, a uz nju čvrsto stoje krem sladoled Nutola i sorbet Mango&Marakuja.
Ivan: Ja biram Rogač&Čokoladu, Pistaciju i Vaniliju.
Vi ste i supružnici i poslovni partneri. Kako balansirate te uloge? Ima li “sladolednih” nesuglasica – i kako ih rješavate?
Marija: Ivan i ja dijelimo istu moralnu vertikalu života koji zajedno gradimo kao obitelj, ali srećom svijet oko sebe doživljavamo na različite načine. Naš pristup problemima i način na koji ih rješavamo, kao i reakcije na stresne situacije, često su različiti. Ja sam emotivna, intuitivna, dok je on više racionalan i analitičan. Upravo ta razlika, uz međusobno poštivanje i slobodu da budemo točno takvi kakvi jesmo, omogućila nam je da već 15 godina uspješno „plešemo“ u ovom ringišpilu života, Vjerujem da je temelj našeg odnosa i uspjeha u poslu – upravo iskrena komunikacija. Kako zajedno rastemo i kao ljudi i kao poslovni partneri, sve više shvaćamo koliko je važno otvoreno razgovarati o promjenama kroz koje prolazimo, o strahovima, ali i o novim idejama koje nas pokreću.
Ivan: Lako je ponekad izgubiti se u svakodnevnim obavezama, djeci i poslu, no upravo nam komunikacija pomaže da ostanemo povezani i da se bolje upoznajemo u novim fazama života i poslovanja. S godinama sve više shvaćamo, čujemo i poštujemo jedan drugoga i njegujemo odnos ispunjen podrškom i međusobnim povjerenjem.
Kako zamišljate Croccantino za sljedećih 10 godina? Vidite li ga kao globalni brend ili kao i dalje malu pelješku kuću s neobičnom ponudom najfinijih sladoleda?
Ivan&Marija: Croccantino za deset godina definitivno vidimo kao globalni brend i predvodnika trendova i inovativnosti na tržištu, ali i kao čuvara izvornosti i artizanskog duha zbog kojeg su nas ljudi zavoljeli. Vjerujemo da će Croccantino nastaviti povezivati ljude diljem svijeta kroz jedinstvene proizvode koji donose radost i pomiču granice očekivanog, stvarajući vrijednost koja nadilazi tržište i postavlja nove standarde kvalitete i kreativnosti.
* Sadržaj nastao u suradnji s brendom Croccantino
