U vremenu brzih poruka i još bržih navika, cigara ostaje posljednji ritual koji se ne može požuriti. Ona nije samo dim, nego trenutak u kojem vrijeme usporava i pretvara se u iskustvo.
No, za onoga tko tek ulazi u taj svijet, svaka cigara počinje jednako i to rezom, plamenom i prvim povlačenjem. Upravo u tim detaljima krije se razlika između običnog dima i istinskog užitka.
1. Čist i kratak rez
Prvi korak u svakoj cigari jest rezanje. Cilj reza nije “odrezati” cigaru, nego otvoriti je. Glava cigare zatvorena je tankim slojem duhana koji čuva vlagu i aromu. Taj se vrh pažljivo odstrani posebnim “cigar cutterom” odnosno rezačem – jednostavnim, ali preciznim alatom. Postoji nekoliko vrsta rezova. Takozvani “straight cut”, klasični i najčišći, zatim “V-cut”, koji stvara oblik slova V i koncentrira aromu pri povlačenju te “punch cut”, kod kojeg se malim kružnim nožem probija otvor u središtu glave cigare. Svaki rez daje drukčiji doživljaj, neki otvaraju cigaru šire, drugi zadržavaju aromu gušćom i fokusiranijom. Rez treba biti čist i kratak, dovoljno dubok da omogući dobar protok zraka, ali ne toliko da se cigara raspadne odnosno odmota. Nakon toga slijedi paljenje.
2. Paljenje ili “tostiranje”
Cigare se ne pale kao cigarete, jer cigara nije stvorena za brzinu. Idealno je koristiti plamen bez mirisa, plinski upaljač ili drvene šibice bez sumpora. Važno je razumjeti i vrstu plamena. Plavi plamen iz butanskog upaljača snažniji je i precizniji, dok žuti plamen sa šibice daje mekše, sporije zagrijavanje i topliji ton okusa. Cigara se lagano prinosi plamenu, uz postepeno okretanje, dok se rub ne zažari ravnomjerno. Prvi dim nije za udisanje, već za provjeru ravnoteže gorenja. Iskusni pušači često “tostiraju” dno cigare, kao da je riječ o kuhanju, nježno, bez žurbe, dok ne postane savršeno spremna za prvo povlačenje.
3. Djevičanski dim i prva ljubav
Taj prvi povučeni dim poznat je kao djevičanski dim ili “virgin smoke”. To je trenutak u kojem se prvi put otkriva karakter cigare, bez ikakvih tragova pepela, topline ili promjene u aromi. U tom dimu krije se čistoća namjere torcedora, majstora koji ju je motao. Okus je najautentičniji, pun mirisa svježe zagrijanog duhana, ulja i prirodne slatkoće omotača. Taj dim traje kratko, ali upravo on daje smjer cijelom iskustvu koje slijedi. U trenutku kada cigara oživi, sve ostalo utihne. Dim postaje produžetak misli, a vrijeme se pretvara u tihu pratnju. Ne povlači se prečesto, otprilike svaku minutu do dvije, što je sasvim dovoljno za temperaturu i konzistentnost. Cigare su napravljene da traju, a brzina je njihov najveći neprijatelj.
Pravi užitak u cigari dolazi tek kada se razumije da nije riječ o konzumaciji, već o ritualu. U tom ritualu sve ima svoje mjesto, prostor, mir, piće, društvo. Cigara se ne puši zbog potrebe, nego zbog trenutka kojeg stvara. Onaj tko zapali svoju prvu cigaru i nauči je cijeniti, uči istodobno i nešto o sebi, a to je da još uvijek zna stati, udahnuti i prepustiti se jednostavnosti užitka.
