Robert Redford jedan je od onih glumaca čija bi životna priča mogla biti film sama za sebe. Vječni šarmer s velikog platna koji je prerastao u oskarovskog redatelja, čovjek čiji su filmovi pomagali Americi da bolje razumije samu sebe, a izvan reflektora neumorno je gradio ekološki pokret i nezavisnu filmsku scenu okupljenu oko Sundancea – preminuo je u utorak, 16. rujna, rano ujutro u svom domu u Utahu. Imao je 89 godina.
Vijest je potvrdila Cindi Berger, izvršna direktorica PR agencije Rogers & Cowan PMK, rekavši kako je Redford umro u snu, na mjestu koje je volio, okružen ljudima koje je volio. Redford je prezirao holivudsku površnost i komercijalnu logiku. Umjesto toga, inzistirao je na tome da njegovi filmovi imaju težinu – da govore o ozbiljnim temama poput gubitka i korupcije, i to na način koji će publiku pogoditi ravno u srce. Iza blistavog osmijeha i aure ljepotana, krila se karijera koja je često istraživala tamne i teške teme – baš kao i njegov privatni život, u kojem nije nedostajalo tragedija.
Iz Kalifornije u Europu
Charles Robert Redford Jr. rođen je 18. kolovoza 1936. u Santa Monici, Kalifornija, u obitelji računovođe Charlesa Redforda i njegove supruge Marthe. Njegovo podrijetlo je englesko, irsko i škotsko, a odrastanje u radničkoj obitelji oblikovalo je njegov kasniji stav – disciplinu, ali i bunt. Kao mladić isticao se u sportu, posebice u bejzbolu, no stipendiju na Sveučilištu Colorado izgubio je zbog problema s alkoholom. Volio se provoditi i zaviriti u čašicu. Rano mu je umrla i majka pa mladi Robert nakon toga putuje u Europu gdje živi u Francuskoj i Španjolskoj, upijajući umjetnost i kulturu, što će poslije snažno utjecati na njegov svjetonazor.
Redford se nakon Europe vratio u Sjedinjene Države i upisao glumu na American Academy of Dramatic Arts u New Yorku. Njegovi počeci bili su skromni – pojavljivao se u serijama poput “Perry Mason”. Filmski proboj dolazi 60-ih, a prva veća uloga bila je u filmu “Inside Daisy Clover” (1965.) s Natalie Wood – koju je znao još iz srednje škole.
Redford se 1958. oženio Lolom Van Wagenen. Upoznali su se kao studenti i njihov brak je trajao gotovo tri desetljeća, sve do 1985. godine. Zajedno su imali četvero djece: Scotta Anthonyja (1959.), Shaunu Jean (1960.), Davida Jamesa Jamieja (1962.) i Amy Hart (1970.). No, njihov najstariji sin Scott preminuo je svega nekoliko mjeseci nakon rođenja 1959. godine od sindroma iznenadne dojenačke smrti. Ta tragedija duboko je obilježila Redforda – često je govorio kako ga je taj gubitak učinio svjesnijim krhkosti života. Redford je dijelio i bol s bliskim prijateljem Paulom Newmanom – obojica su izgubila prvorođene sinove imena Scott. No Robert je proživio velike tragedije i s ostalom djecom – kći Shauna izgubila je partnera u ubojstvu, a poslije jedva preživjela tešku prometnu nesreću. Sin Jamie prošao je dvije transplantacije jetre, ali je preminuo od raka 2020. godine. Sve to učvrstilo je Redfordovu sklonost povučenosti i njegovo uvjerenje da život uvijek nosi i tamne strane.
Ostao je džentlmen
Nakon razvoda od Lole, Redford je bio u nekoliko diskretnih veza i ponovno se oženio 2009. godine, i to njemačkom umjetnicom Sibylle Szaggars, s kojom je bio u vezi još od 1996. Živjeli su povučeno, većinom na Redfordovu ranču u Utahu. Nikada nije u javnosti govorio o svom privatnom životu ni o ženama s kojima je hodao te je i na tom polju bio pravi džentlmen.
Njegove najveće uloge ostale su legendarne: Sundance Kid u filmu “Butch Cassidy and the Sundance Kid” iz 1969. godine, Bob Woodward u “All the President’s Men” (1976.), introvertirani analitičar CIA-e u “Three Days of the Condor” (1975.), i šarmantni prevarant u “The Sting” (1973.), filmu koji mu je donio i jedinu glumačku nominaciju za Oscara. Publika ga je obožavala u romantičnim parovima s glumačkim divama – Jane Fondom, Barbrom Streisand, Meryl Streep – a kritičarka Pauline Kael zapisala je da nikad nije bio toliko glamurozan kao kroz oči zaljubljene Streisand.
U 40-ima se okušao i iza kamere – i odmah briljirao. Za redateljski debi “Obični ljudi” (1980.) osvojio je Oscara, a film je pobrao još tri. Bio je to duboko osoban rad, prožet temama obiteljske šutnje i potisnute tuge, koje je i sam nosio nakon majčine smrti u mladosti. Bio je jedan od rijetkih holivudskih glumaca koji su istodobno osvojili i Oscara za režiju, rame uz rame s imenima poput Clinta Eastwooda, Kevina Costnera i Mela Gibsona. Nastavio je režirati filmove poput “A River Runs Through It (1992.)” i “Quiz Show” (1994.), uvijek birajući zahtjevnije priče umjesto komercijalnih sigurnih formula. Iako je cijeli svijet obožavao gledati njega na ekranu, Redford nije uživao u vlastitim filmovima. Jedini film kojim je bio potpuno zadovoljan bio je “The Sting”. Tijekom karijere bio je u igri i za neke od najvažnijih uloga – uključujući Michaela Corleonea u “Kumu” (1972.) – no one su ipak pripale drugima. Redford je odbijao i mnoge velike projekte, među kojima “Diplomca” (1967.), “Rosemaryno dijete” (1968.) i “Ljubavnu priču” (1970.).
No, njegov šarm i talent brzo su ga lansirali na Broadway, a potom i u Hollywood gdje je dobio puno prilika. Kritičari su ga ponekad napadali zbog “prevelike ljepote” – u “Velikom Gatsbyju” (1974.) zamjerali su mu “pretjeranu samodopadnost”. Međutim, publika ga je obožavala, a filmovi s Paulom Newmanom donijeli su box-office rekorde. U karijeri dugoj gotovo sedam desetljeća prošao je sve – od statusa seks-simbola do angažiranog umjetnika. Njegovi filmovi, od “Jeremiah Johnsona” (1972.) do “The Natural” (1984.) i “Indecent Proposal” (1993.), odražavali su i njegovu sklonost riziku i želju da publiku tjera na razmišljanje.
Njegova izvedba u “Svi predsjednikovi ljudi” (1976.), u kojoj je tumačio novinara Boba Woodwarda, uvrštena je među najveće junake američkog filma, baš kao i Sundance Kid. Radio je s legendarnim redateljem Sydneyjem Pollackom na čak sedam filmova, a prijateljstvo s njim trajalo je cijeli život. Tijekom snimanja filma “All Is Los”t (2013.) izgubio je čak 60 posto sluha na jedno uho zbog infekcije uzrokovane snimanjem scena s vodom, no i dalje je nastavio raditi. Bio je poznat i kao izrazito fer suradnik. Tako je često izvodio vlastite kaskaderske scene, ali nikada nije dopustio da to ugrozi posao kaskaderima – inzistirao je da budu plaćeni, iako ih on nije koristio.
Od 500 dolara do…
Bio je odlikovan najvišim civilnim priznanjem u SAD-u – Predsjedničkom medaljom slobode koju mu je 2016. dodijelio Barack Obama. Primio je i francusko odličje Ordre des Arts et des Lettres, a 2005. postao je laureat Kennedy Center of Honors. Godine 1995. časopis Empire proglasio ga je četvrtim najseksi glumcem u povijesti filma, a Entertainment Weekly uvrstio ga je među 30 najvećih filmskih zvijezda svih vremena.
Kao mlad glumac – još bez velike zarade, 1960. godine potrošio je posljednjih 500 dolara na zemljište u američkoj saveznoj državi Utah, koje će mu promijeniti život. I njemu i filmskoj umjetnosti. Od malog komada zemlje stvorio je golemo imanje, kupio skijalište Timp Haven, preimenovao ga u Sundance i pretvorio ga u središte ekološke i kulturne održivosti. Upravo je filmski festival Sundance postao najveća svjetska pozornica nezavisnog filma. Tamo su počinjale karijere Quentina Tarantina, Stevena Soderbergha, Chloé Zhao, Darrena Aronofskyja i brojnih drugih. Sundance je ubrzo postao sinonim za hrabru filmsku umjetnost, ali Redford je nerijetko kritizirao i “cirkus” koji se stvorio oko festivala: sponzore, brendove i slavne goste koji su, prema njegovu mišljenju, skretali pozornost s onog što je doista važno – filma.
Iako je bio globalna zvijezda, uvijek je bježao od glamura. Najsretniji je bio na svom ranču u Utahu, gdje je živio povučeno i borio se za prirodu. Bio je pionir ekološkog aktivizma među glumcima, davno prije Leonarda DiCaprija ili Marka Ruffala. Od 70-ih se borio protiv prljavih industrija i neplanske gradnje, riskirao vlastitu reputaciju, čak i doživio da ga mještani jednoga grada u Utahu zapale kao lutku – ali nije odustajao. Sam je govorio da ga ne zanima politika, nego konkretne akcije i moć priče. Do kraja svog života ostao je vjeran umjetnosti i prirodi. Posljednje uloge ostvario je u filmovima “Our Souls at Night” (2017.), ponovno uz Jane Fondu, i “The Old Man and the Gun” (2018.). U jednom od svojih posljednjih intervjua priznao je da ga je upravo ljubav prema pripovijedanju, pa makar i na filmskom platnu, održala živim i znatiželjnim.
Robert Redford bio je više od glumca i redatelja. Bio je simbol jedne ere, lice koje je generacijama značilo i ljepotu i ozbiljnost te dokaz da zvijezde mogu biti i vizionari, borci i sanjari. Otišao je, baš kako je želio – mirno, u planinama Utaha, koje je volio više od ičega. Za mnoge, Robert Redford ostaje simbol zlatnog doba Hollywooda, ali i čovjek koji je imao hrabrosti krenuti drugim putem – u potragu za autentičnošću, umjetnošću i istinom na filmu.
