Južna Koreja zemlja je suprotnosti, zemlja koja svakodnevno fascinira i iznenađuje, koliko na životnoj razini, toliko i na poslovnom planu – uz to, te se dvije komponente stalno isprepleću. Pola godine nije dovoljno kako bi se društvo upoznalo dubinski, s njegovim tradicijama i korijenima svih navika i običaja. No, ovo je razdoblje u kojem se još uvijek mogu čuditi svim nepoznatim detaljima života i osjećati zahvalnim što imam priliku za jedno takvo novo iskustvo.
Savršen sustav
Arhitektura, hrana, ljudi, događaji, običaji – na svakom koraku sve “puca” od života i dinamike, a država koja je teritorijalno samo duplo veća od Hrvatske, ali s trinaest puta više stanovnika, nudi nepresušan izvor za istraživanje, tj. sa svakim novim danom pruža nova iznenađenja. Osim izvora inspiracije na osobnoj razini, Koreja je i golemo tržište za naš turizam – 30 milijuna međunarodnih putovanja godišnje. Hrvatska ima snažan i prepoznat brend, a mi u uredu Predstavništva HTZ-a kontinuirano pratimo trendove i promjene u preferencijama kako bismo zadržali i dodatno povećali broj posjeta korejskih turista u Hrvatskoj.
Što sam, vjerojatno zasad još uvijek površno, primijetio u dosadašnjem boravku u Seoulu, od početka ove godine do danas? Koje su njihove posebnosti te što one znače i za naš uspjeh na tržištu? Ovdje stvari jednostavno funkcioniraju. Sve ide po redu, sve radi bez greške, vlakovi idu na vrijeme, sastanci se održavaju prema dogovorima, svi poštuju pravila i raspored. Sam Seoul od gotovo deset milijuna stanovnika funkcionira gotovo savršeno. Od prijevoza, preko raspoređivanja i skupljanja otpada do dostave svega što naručite u izrazito brzom roku. Sve funkcionira tako savršeno, sve dok se možda jedan od bezbroj kotačića ne pokvari i ne zastane. Tada dolazi do potrebe za improvizacijom, a tu onda stvari postaju malo teže.
Seoul je izrazito moderan grad. Hi-tech na svakom koraku. Auti, vlakovi, digitalno plaćanje, gadgeti, led ekrani na zgradama. Međutim, ako skrenete dvije ulice dalje od glavnih prometnica i visokih nebodera, vide se starije kuće. Vidi se kako je Koreja doživjela golem i brz razvoj (ove godine su po prvi puta pretekli Japan po BDP-u po glavi stanovnika), te su razlike u razvoju još uvijek vrlo vidljive. U istom ću se gradu, praktički na istoj trasi, voziti najmodernijim autobusom, ali i autobusom s malim zastorima na prozorima koji me podsjeća na naše devedesete. Sve to dolazi i s određenim šarmom, poput scene u modernom i trendovskom kvartu u kojem po pločniku šeću mladi ljudi odjeveni po posljednjim modnim trendovima, a u istom trenu na nogostupu sjede dvije starije gospođe, bez cipela, i pripremaju kimchi ili prodaju sušenu ribu prema receptima od prije stotinu godina.
Dok je društvo napredno, tvrtke najmodernije na globalnom planu, stare tradicije se duboko poštuju. Dob je na radnome mjestu važnija od službene hijerarhije. S druge strane, u obiteljima je žena glava kuće, roditelji snažno utječu pa i kontroliraju svoju djecu i njihove odluke i u odrasloj dobi, a punice su autoritet zetovima.
Ozbiljno i djetinje
Ozbiljnost dominira, posebno u poslovnim odnosima. Ozbiljnost, konkretnost, poštivanje autoriteta i hijerarhije. Ponekad nema mjesta sarkazmu i treba biti oprezan jer zapadnjački, ponekad slobodan humor, može vrlo lako biti prepoznat kao uvredljiv. Onda, uz takvu dominaciju serioznosti, kontinuirano susrećete elemente koji su u suprotnosti s time – svaka tvrtka ima svoju maskotu, poslovni ljudi nose privjeske s igračkama ili likovima iz djetinjstva. Dobije se osjećaj da nedostatak maskote predviđa poslovni neuspjeh. Primjer je i sajam SITF2025 – Seoul International Tourist Fair, na kojem smo izlagali početkom lipnja i koji je bio “pod najezdom” maskota.
U poslu se poštuju sva pravila autoriteta i uzajamnog poštovanja. Posjetnice se daju na poseban način, način pozdravljanja ovisi o poslovnim odnosima i dobi sudionika sastanka… sve dok se ne sjedne na večeru i počne piti. Upozorili su me čim sam došao kako će kapacitet za piće tijekom večere ponekad odrediti i razinu poslovne uspješnosti. Pivo, highball, soju, makgeolli, vino, rižino vino, a jedino pravilo koje ostaje na snazi je da se novo piće i nazdravljanje ne odbija. Navodno djelatnike velikih tvrtki za to i treniraju – najviše kako u stanju opijenosti ne bi pričali više nego što je poželjno. U tom je kontekstu dobro što mi nemamo tajni prema putničkim agencijama ili avioprijevoznicima s kojima najviše surađujemo pa se u takvim prilikama s dozom opreznosti možemo opustiti.
Korejski izraz “bali-bali” u prijevodu je “brzo brzo”, a označava i njihov mentalitet ili društveni/kulturni naglasak na brzini, posebice na brzini u poslu i svakodnevnim zadacima. Poslove dogovaraju i realiziraju brzo, “follow-up” im je “u krvi” i odrađuju ga izrazito konkretno i operativno. Na osobnoj razini i primjeru – naručena sofa za stan dostavljena je za nekoliko dana, a dostavljač ju je unio u stan, sastavio, pokupio sve smeće i ponio ga sa sobom – za 15 minuta.
Ponekad s tom brzinom treba i biti oprezan. S aspekta Predstavništva HTZ-a o poslovima ne razgovaramo kao o nečemu u daljnjoj budućnosti, odnosno ako se nalazimo, trudimo se biti konkretni i brzi u ponudama, rješenjima i modelima suradnje. Sastanci se ne održavaju protokolarno, a veće tvrtke neće dopustiti da im trošite vrijeme uzalud više od jednog puta.
Ipak, u trenutku kada stupite na pločnik sve je samo ne brzo. Bez obzira na to bila gužva ili ne – ljudi hodaju “s noge na nogu”, kao da nema sutra. Jedini slučaj u kojem sam vidio ljude da su ubrzali korak je kad love vlak na podzemnoj ili kad žele uloviti zeleno svjetlo na semaforu. Poput nekih drugih lokacija u istočnoj Aziji, Koreja je izrazito sigurna. Kad idem na kavu najprije nađem mjesto za sjesti, makar i na trećem katu kafića, ostavim sve stvari za stolom i onda idem po piće – siguran i opušten jer znam da mi ništa neće nestati. Jedan Koreanac mi se požalio da mu je tako nestala torba u Europi jer ju je ostavio za stolom – u glavi mi je bila samo misao “ma nemoj!?”, dok nisam shvatio koliko su u Koreji takve stvari sigurnije.
Ista razina sigurnosti prisutna je u svakom drugom dijelu društva, barem na osobnoj razini – sve dok ne postanete sudionik u prometu. Zebra je blaga uputa vozačima da bi tu mogli prelaziti neki pješaci, a ulaskom u gradski autobus u Busanu naučio sam kako se odmah nakon ulaska mora sjesti u sjedalo jer biste u suprotnom mogli biti bačeni na pod na sljedećem skretanju s obzirom na stil vožnje korejskih vozača. Taksi je još dobar kad je gužva jer vozač nema gdje ubrzati, ali ako se vozite malo kasnije po otvorenoj cesti, bolje da se vežete jer starta reli.
Biti najbolji, biti najljepši
Konkurencija i natjecanje možda su i prenaglašeni u svakom elementu života, a djeca se natječu već od osnovne škole. Nakon redovne škole idu u posebne škole u kojima dobivaju instrukcije za redovnu školu. Dio djetinjstva nepovratno se gubi u lovu i natjecanju za budućnost, za radno mjesto u dobroj tvrtki, za plaću koja će im omogućiti bolji život…
Natjecanje nije prisutno samo u školi, već i u praćenju trendova i postizanju ideala ljepote koja nameću najnoviji trendovi. Izgled utječe i na radno mjesto i na prihvaćenost u društvu. Dolaskom u Gangnam vidite da na svakom katu svake poslovne zgrade ima barem jedna klinika estetske kirurgije. Nije ni čudo da je Koreja danas broj jedan u kozmetičkoj industriji, a druga u svijetu po izvozu kozmetike, nakon Francuske.
Možda je i ta opterećenost uzrok ponekad visoke razine depresije u ranoj dobi, pa i izrazito niske stope nataliteta; prošle godine ostvaren je konačno mali rast s 0,72 na 0,75 – za usporedbu, u Hrvatskoj je stopa nataliteta oko 1,53.Zbog toga su već prisutne crne prognoze kako bi se populacija Koreje, prema trenutačnim trendovima, za 100 godina mogla smanjiti za 85 posto.
Kako se to očitava na HTZ i promociju našeg turizma u Koreji? Snažno! Sve države koje privlače ovdašnje turiste prihvatile su pravila igre i konkurencija je izrazito žestoka – posebice u vidu “product placementa”. Dok je K-kultura (K-Pop, K-Drama, K-Reality, K-sve!) vrlo uspješno promovirala Koreju na međunarodnoj sceni i podigla izrazito visoko korejski “soft-power”, danas je ona ulaz drugim državama, lokacijama i proizvodima za promociju i predstavljanje na korejskom tržištu.
Cijene pojavljivanja u medijskim sadržajima jasno su određene – i sve skuplje, a nije svejedno jeste li izabrali A-list dramu ili dokumentarac na lokalnoj kabelskoj televiziji. Upravo je to, osim suradnje s putničkim agencijama i avioprijevoznicima, fokus rada HTZ-ova ureda – kako se uspješno, s ograničenim sredstvima, uključiti u medijske sadržaje i stalno mijenjajuće trendove korejskog tržišta, što nas vodi na iduću točku…
Korejci i Hrvatska
Uvjeren sam kako nema društva koje je toliko podložno trendovima i medijskom utjecaju. “Product placement” određuje poslovni uspjeh proizvoda, influenceri (ili, kako ih se naziva u Koreji, idoli) postavljaju standarde koje velik broj pratitelja želi dostići. Fanatična posvećenost zvijezdama, uz određeno pomanjkanje individualnosti, dovodi do toga da trendove određuju pojedinci i mašina koja stoji iza tih pojedinaca. Hrvatska je profitirala i izgradila svoj početni brend i popularnost kao turistička lokacija u Koreji upravo na bazi trenda i pojavljivanja naših lokacija u A-list reality showu “Sisters of Flowers” 2015. godine.
Utjecaj te emisije je tako snažan da turisti iz Koreje i dalje u najvećoj mjeri posjećuju lokacije koje su se u njoj i pojavljivale – Zagreb, Plitvice, Split i Dubrovnik. Plitvice prati mit kako su korištene kao lokacija snimanja prvog Avatara – teško je ljude uvjeriti da to nije istina pa smo od toga i odustali. Koreja je fascinantna, začudna i vrlo gostoljubiva. Posjećuje ih malo manje turista nego Hrvatsku, ali potrošnja novca je veća jer je ta azijska zemlja šoping meka za milijune Kineza i Japanaca.
S druge strane, Koreanci će ove godine ostvariti prvi put više od 30 milijuna inozemnih putovanja, što ih stavlja na prvo mjesto u Aziji po udjelu stanovnika koji putuju preko granice. Naime, Koreja ima deset puta više putovanja po stanovniku od Japana, osam od Kine te 56 od Indije. Trendovi u preferencijama korejskih turista se mijenjaju. Načini na koje putuju, ciljevi i želje drukčiji su od dosadašnjih – ali se zato utjecaj medija, idola i način postavljanja trendova nije izmijenio. Predstavništvo Hrvatske turističke zajednice u Seoulu zato radi upravo na tome da Hrvatska bude prepoznata kao snažan sudionik tih trendova.
Nedavno smo podržali suradnju dvaju rock bandova, Jelusicks i YB, s najavljenim koncertima u Koreji i Hrvatskoj. Osim toga, dovršeno je snimanje putnog dokumentarca kroz Hrvatsku koji će se prikazivati na korejskoj nacionalnoj televiziji EBS, a pripremaju se suradnje i s drugim medijskim i produkcijskim projektima. Vratili smo se na ovo područje jer tržište nudi velike potencijale, Hrvatska ima snažan brend, a na nama je da uspješno zajašemo trendove i dovedemo korejske turiste k nama – naravno, uz upozorenje da čak ni u Hrvatskoj, iako smo najsigurniji u Europi, ne ostavljaju svoje stvari na javnim površinama bez nadzora.
