Drugo lice lidera nova je rubrika u lifestyle vodiču Poslovnog vikenda, a želja je, baš kao što i ime kaže – prikazati drugo lice poslovnog lidera, otkriti što radi izvan ureda da bi se napunio energijom. Neki “hajkaju”, neki jedre, neki vole otkrivati neka nova, posebna gastronomska mjesta. Ideja rubrike je odlučiti se za najmanje tri do pet stavki, a cilj je pokazati autentičnost, inspirirati čitatelje da isprobaju nešto novo i otkriju nove “dragulje” koji će obogatiti njihov život izvan ureda. Naime, ljudi, naročito poslovni, vole vidjeti kako drugi balansiraju rad i život, a praktične preporuke već uspješnih poslovnjaka mogu biti dobra inspiracija… Nakon Bore Vujovića, pisao nam je Denis Matijević, izvršni direktor Orka Grupe…
Što volim izvan posla?
Od jutarnje žlice meda do pečenja rakije u Slavoniji
Izvan posla jednostavno volim život! Volim rano ustajanje, u cik zore, svoju toplu limunadu i žlicu meda čim ustanem, prvu kavu i sat vremena mira za sebe. To mi je jako važno za dobar ulazak u dan, analiza, priprema, planiranje ili jednostavno čitanje nekog štiva, uz laganu glazbu. To je nešto što prakticiram godinama! Nakon toga tuš, spremanje za dan, ili trening, koji prakticiram najmanje dva puta tjedno, a uglavnom i tri puta. Ako nekim slučajem ne uđem u dan tako, cijeli dan mi nešto nedostaje. Masaža i sauna su obvezan dio mog tjedna, jednom ili dva puta. Ako sam nešto u životu naučio, naučio sam slušati svoje tijelo, tretirati ga, trenirati, dati mu dovoljno vremena za odmor, sedam do osam sati spavanja, hraniti ga umjereno, raznoliko.
Hobiji su sastavni dio mog života, a najradije biram boravak u prirodi, bilo kao hodanje ili lov. Redovito hodam po prirodi, Sljeme mi je blizu kuće pa sam često po stazama, a lov mi je najdraži hobi, briga o divljači, slikanje i snimanje, neka grla pratim godinama kako rastu i razvijaju se. I skijanje volim, opet boravak u prirodi i uživanje u njezinim čarima, ali i aktivnost za tijelo!
Uživam u pripremi hrane za obitelj i za dobro društvo, vikendima rado kuham, to je nešto što opušta, ali i daje mojoj kreativnosti na volju!
Volim naše običaje, tradiciju, potičem iz Slavonije, odrastao sam na selu i uvijek rado idem natrag. Na svom seoskom imanju uzgajam kokoši, patke, voće, povrće. Kolinje je nešto što svake godine ponavljam, za moje prijatelje i mene to je poseban ritual, radimo nešto korisno, održavamo našu tradiciju i družimo se, opet uz dobru hranu, kapljicu i, naravno, neizostavne tamburaše. Tako ne samo da održavamo običaje, nego ih prenosimo na širi krug ljudi i na nove generacije. Pečenje rakije još je jedan običaj koji njegujem, opet je to čuvanje običaja i druženje. Sve to što dobijem sa svog seoskog imanja – od jaja, povrća, mesa, rakije – naravno, mogu i kupiti, možda i bolje, možda i povoljnije, no to su te neke male, a važne stvari koje me ispunjavaju i vesele i – na kraju krajeva – opuštaju!
Moj ‘hidden gem’
Putovanja nisu samo odmor, nego i učenje
Putovanja su dio moje rutine, u posljednje vrijeme više privatna nego poslovna. Nastojim barem jednom mjesečno otići na vikend putovanje, bilo u Hrvatskoj i ili izvan nje. Godišnje dva do tri puta odem na odmor izvan Hrvatske, barem po tjedan dana, a ljeti odmaram uglavnom na Šolti, u Maslinici, koja je za mene i obitelj ljetni dom. Putovanja nisu samo odmor, to je učenje, razvoj, upoznavanje drugih ljudi, naroda, kultura, posebno je važno za djecu. Tako se maknemo iz svoje zone komfora, koja to zaista jest jer život u Hrvatskoj je lijep, mnogima za poželjeti, lijepa i raznolika zemlja, udobna i sigurna. I na kraju, možda neobično, Istanbul je mjesto u koje se rado vraćam i čija energija mi jako odgovara, toliko ljudi, taj šušur, a sve funkcionira kako treba, a ako i ne, nema prevelike nervoze. A hamam, to je iskustvo, ni majka rođena te tako ne može okupati i osušiti, topla voda, pjena, piling, ručnici, nevjerojatno!
Moja preporuka: knjiga, film, album, sat…
‘Na Drini ćuprija’ – čudesan opis ljudi i događaja
Jedina knjiga koja mi je od korica do korica držala pozornost, a da mi misli ne odlutaju je “Na Drini ćuprija”. Puno nas je to čitalo i u nekim mlađim danima i vjerujem da je tada većini, kao i meni, bila dosadna jer je duga, nezanimljiva jer, koga to uopće može zanimati… tako razmišljamo dok smo mladi, no sada, s ove točke gledišta, nevjerojatna knjiga. Toliko detaljno opisani ljudi i događaji u vremenskom okviru od nekoliko stotina godina. Andrić je definitivno zaslužio Nobelovu nagradu!
Sport: što prakticiram i što mi znači…
Rutina važna za psihofizičko stanje
Sport prakticiram isključivo kroz individualne treninge, u prirodi ili u teretani, to je vrijeme u kojem sam isključen od ostatka svijeta i fokusiran samo na ono što radim u tom trenutku. Veoma mi je to važno jer to je vrijeme koje imam samo za sebe, kao i i onih prvih sat vremena nakon ustajanja. Nerijetko treniram ili hodam s prijateljima, no i tada svatko sa svojim mislima. Osim tog bijega na neki način, to je i rutina koja mi je važna za psihofizičko stanje. U posljednje vrijeme se znatno više krećem, hodam, u bilo koje doma dana, i na kraju dana imam zdrav fizički umor i bistriju glavu, što je općenito jako važno, ali je važno i za dobar san, a san mi je ključan za nesmetano funkcioniranje.
Moj moto, filozofija vođenja/života/rada
Nikad se ne kajem zbog…
Nikada se kajem zbog onoga što sam učinio, niti žalim za onim što sam propustio! Vrlo jednostavno – i olakšava život, vjerujte!
Neočekivani put
Naučio sam slušati svoje tijelo, misli…
Najvažnije je za svakog čovjeka da stalno radi na sebi, u svakom pogledu, da raste. Do nekog trenutka u životu, ponesen okruženjem i svime što sam radio do tada, mislio sam da dovoljno znam i da sve mogu na snagu, na mladost, no srećom, ne samo svojom voljom, shvatio sam da to nije tako i da je cjeloživotno učenje i razvoj nešto na čemu jednostavno treba raditi. Tako sam naučio slušati svoje tijelo, svoje misli i sve ostalo što mi je danas sastavni dio života, od posla, preko hobija do obitelji!
