“Govor je izvor svih nesporazuma” – davno je napisao Antoine de Saint Exupery, autor Maloga princa, najpoznatije moderne bajke na svijetu. Često se ove mudre riječi koje nam je Exupery ponudio kao mudru ostavštinu pokažu istinitima. To nije slučaj kada planina govori čovjeku, jednako kao što je u više prilika progovorila zadarskom planinaru Slavku Tomerlinu Tateku koji je područjem najjužnijeg dijela Velebita bio toliko inspiriran da je na njemu nastala jedna od najljepših i najbajkovitijih staza na hrvatskim planinama. Riječ je naravno o Stazi Maloga princa.
Ulazak u drugi svijet
Masiv Crnopca najjužniji je dio Velebita s iznimno atraktivnim, ali zahtjevnim stazama koje su prepune krševitog terena, litica i ponikava, a na tom je području također velik broj špilja i jama od kojih je među poznatijima Kita Gaćešina koja je zapravo planinski greben, ali i ulaz u fascinantan jamski sustav Crnopca.
Na području Crnopca hrvatski su speleolozi pronašli i istražili više od 150 jama i špilja, a poznate Cerovačke špilje nalaze se na njegovim sjevernim padinama. Izvrsna baza za izlete na području Crnopca upravo je Planinarsko sklonište “Crnopac” koje se nalazi na 1137 metara, a za čiju je izgradnju zaslužan već spomenuti planinar Tatek.
Tatek je bio veliki zaljubljenik u Velebit, a njegova je ostavština, osim Crnopca, i sklonište “Tatekova koliba” na Stapu. Svaki je vrh na ovom području atraktivan, a često i zahtjevan za uspon jer zahtijeva nešto spretnosti za “veranje” po stijenama, sajlama i klinovima.
Organizirajte rutu prema svojoj fizičkoj spremi
Vrh Veliki Crnopac nalazi se na 1402 metra nadmorske visine, predivan je vidikovac jer je izdvojen od ostalih vrhova tako da se pogled s njega nesmetano rasprostire po velebitskim vrhovima, Plješivici, Kremenu, Ozeblinu, Lici… Pristup Velikom Crnopcu moguć je atraktivnom stazom od skloništa koja je dosta zahtjevna ili s južne strane, strmom i manje zahtjevnom, ali jednako lijepom stazom.
Do početne točke uspona, s prijevoja Prezid dolazi se cestom Obrovac – Gračac, nakon tunela s desne se strane nalazi maleni odvojak gdje se može parkirati te lagano prateći markacije doći do križanja u šumi gdje možete odabrati uspon stazom do skloništa koji traje otprilike dva sata, ili već spomenuti, nešto lakši uspon do Velikoga Crnopca. Oni koji su u izvrsnoj formi mogu napraviti i kružnu stazu, od križanja u šumi prema skloništu na vrh Crnopac i južnom stranom natrag. Takvu je rutu pametno odabrati ako ste iskusan planinar u dobroj formi i ako dnevnog svjetla ima ipak malo više jer je poprilično zahtjevan pothvat za jedan dan. Najbolje bi bilo prespavati u skloništu pa si dati dovoljno vremena tijekom dva dana za istraživanje ovoga velebnoga dijela planine.
Šteta je propustiti Stazu Maloga princa, uspon na Bili kuk (1171 metara), Kitu Gaćešinu (1227 metara) ili Orlov kamen (1218 metara), a sve su to staze i vrhovi koji zahtijevaju da im se prepustite i posvetite kako bi vas osvojili i potaknuli na povratak.
Slušaj planinu jer ona je u centru pozornosti
Meni zbilja bude žao kada netko izgovori i napiše da je osvojio neki vrh ili planinu. Moji stariji kolege planinari od kojih sam učila i koji ljubav prema planini žive svakim svojim otkucajem, pravi “velebitaši”, usadili su mi jedinu misao koju poštujem: planina osvaja mene, nikako ja nju.
Tijekom godina aktivnoga planinarenja, kada god joj odlazim, pitam se hoće li me pustiti k sebi, nosim li unutar sebe dovoljno poštovanja prema onome što će mi planina taj put darovati. Bilo je situacija kad se “planina nije dala”, to su oni dani kada treba odustati od pohoda i poštovati snagu prirode. Sigurna sam da planina tako dobro govori onima koji ju slušaju baš zato što se “zatvara u svoju tišinu” – svojim se vremenskim (ne)prilikama čisti od ljudi kako bi ih iznova mogla primiti u svoja njedra.
Mentalni detoks u Zdenkovoj jami
Da planina u tolikoj mjeri nije osvojila Tateka, danas vjerojatno ne bismo imali Stazu Maloga princa koja je zbilja posebna priča te zaslužuje da joj se posveti vrijeme i srce. Za stazu i sklonište zaslužni su Tatek i njegov prijatelj, planinar Zdenko Morović po kojemu jedan dio staze nosi naziv – Zdenkova jama.
Staza je kružna i potrebno je otprilike tri sata da bi se čitava prošla, ali s obzirom na to da je toliko lijepa i bajkovita, zbilja bi bila šteta brzati i ne upiti sve što planina pruža. Napominjem da je staza fizički zahtjevna jer ima dosta penjanja i spuštanja uz stijene, ali je jako dobro osigurana sajlama i klinovima pa se uz dobru kondiciju i spremnost može proći bez problema. Tatek i Zdenko nisu štedjeli maštu pa će vas oduševiti i nazivi pojedinih dijelova staze kao na primjer: Dvori, Konoba, Niska vrata, Dvorska vrata, Nebeska vrata, Zdenkova jama, Tisni klanac, Papratnjak… i Kičma koju mnogi nazivaju najzahtjevnijim dijelom staze jer je potrebno prijeći nanizane vrhove stijena koji su osigurani sajlom. Rekla bih da je silazak u Zdenkovu jamu po metalnim ljestvama, dobro učvršćenima i dodatno osiguranima sajlom također izazovan, ali predah i ispijanje kavice na dnu jame, vrijedna su riznica lijepih planinarskih trenutaka. Svakako ne bih odabrala ni preporučila obilazak staze za vrijeme kišnoga vremena jer su stijene skliske. Sve rute na području Crnopca dobro su markirane.
Čitavo područje Crnopca u sebi ima prizvuk bajkovitosti. Na vama je odluka da se poput Malog princa zapitkujete i nikada ne prestajete otkrivati dublji smisao naizgled običnih pojava i stvari. A, ako vam nakon izleta ostane dovoljno vremena, ne propustite kraću vožnju do Muškovaca i Zrmanje koja će umornim nogama pružiti pravo osvježenje.
