Apulija nije komforna po definiciji – ali je udobna po duši, ne zato što je netko to isplanirao – nego zato što ljudi ovdje žive s osjećajem za prostor. Kad tako živiš, i najjednostavnija klupa – postaje poziv na trenutak mira. Puglia vas neće pitati jeste li gladni, nahranit će vas pogledom. Cornetto s pistacijom i kandiranom višnjom, brioš punjen sladoledom, čokoladne kuglice sa šlagom. Sve izgleda kao da je prošlo kroz filter, ali nije – to je stvarnost.
Ostuni: gdje mirisi bude dan, a dizajn priča tiho
Iako nismo spavali u Trullima, naš smještaj u Ostuniju pružio nam je podjednako čarobno iskustvo. U pitanju je mala prizemnica, preuređena u butik apart-hotel s pet soba, zajedničkom kuhinjom i intimnim bazenom, skrivena među mediteranskim zelenilom i tišinom. Miris kave, pečenih pita i domaćih pizza svako nas je jutro budio iz sna, a doručak je pripremala domaća kuharica – žena koja s istom pažnjom reže kruh, prekriva stolnjak i briše stepenicu. Nije bila tu da služi, već da stvori atmosferu. Interijer tog malog raja bio je spoj suvremenog dizajna i lokalnog karaktera: vidljivi kameni zidovi, topli drveni podovi, crni stol minimalističkog dizajna, prozirne stolice, zlatne kuglaste lampe koje reflektiraju jutarnje svjetlo, vitrine pune porculana, čipke i stakla. Ništa nije bilo forsirano, ali je sve bilo lijepo. Stilski. Autentično.
Trulli iz bajke: Alberobello
U Alberobellu, arhitektura nije kulisa nego glavni lik. Trulli – tradicionalne kamene kućice s konusnim krovovima – djeluju kao da su iz bajke. Njihovi bijeli simboli nacrtani vapnom na sivim krovovima govore o ljubavi, vjeri i magiji. Ulice su tihe, i iako turističke, zadržavaju dušu. Ispred ulaza stoje ručno rađeni predmeti, teglice, platna, mirisi začinskog bilja. Sve je tu – samo bez buke.
Barij: gdje su i zidovi gladni
U Bariju, između urbanog šarma i starih fasada, susrećemo i dozu talijanskog humora. Na zidu jedne od uličica osvanuo je natpis: “Hot girls only need money and pasta.” Tu u Bariju hrana postaje instalacija. Na drvenim stolovima pred kućama, uz zavjese i lončanice, prodaje se domaća tjestenina u duginim bojama – orecchiette, trofie, fusilli. Svaka vrećica izgleda kao suvenir, ali kad je skuhaš, znaš da je puno više.
Locorotondo i Lecce – bijeli gradovi sa zlatnim linijama
Locorotondo, s pogledom koji se širi preko vinograda, oduševljava svojom simetrijom, čistoćom i tišinom. Bijele kuće, balkoni s cvijećem, detalji od kovanog željeza i kamenih ploča stvaraju dojam mjesta koje ne želi ništa dokazivati – ono već jest savršeno. Lecce, često nazivan “Firenca juga”, briljira svojom kamenorezbarijom. Fasade zgrada, portali i crkve izgledaju kao da su izrađeni od šlaga. Svaki korak kroz centar grada je lekcija iz južnotalijanske elegancije.
Matera: kamen koji diše povijest
Matera, iako tehnički u susjednoj regiji Basilicati, osjeća se kao srce južne Italije. Grad isklesan iz stijene – doslovno. Sassi di Matera, špiljski stanovi i crkve uklesane u stijene, čine prizore koji oduzimaju dah. Arhitektura ovdje nije samo vizualna – ona je emocionalna, gotovo meditativna.
Polignano a Mare: dramatična ljepota iznad mora
Polignano a Mare izgleda kao da je nacrtan rukom scenografa. Kuće se nadvijaju nad morem, stijene se lome u plavom, a pogled s terase restorana ostaje zauvijek u pamćenju. Grad odiše romantikom – uskim prolazima, bijelim fasadama i natpisima po zidovima koji citiraju stihove, izjave, misli.
Monopoli: stari grad s novim duhom
Monopoli je jedan od onih gradova gdje svaki kamen ima priču, ali nijedna ne djeluje muzejski. Uske uličice, trgovi pod otvorenim nebom, barokne crkve i kamene kuće uokviruju grad koji živi sporo, ali živo. Monopoli ne pokušava biti “instagramičan”, ali jest – u svakom kutu.
Putovanje Apulijom nije samo bila još jedna klasična ljetna avantura i križanje s “check liste” – već se radilo o neprekidnoj igri svih osjetila. Onoj gdje se trenutak čini vječnim. Zidovi koji pričaju s tobom, ulice koje ti golicaju dušu i hrana koja slavi život.
