Na nedavno održanom zatvorenom događanju koji je “private equity fond” Invera organizirao u sklopu predstavljanja dosadašnjih uspjeha fonda, Slaven Kordić, rukovodeći partner u Inveri, stručnjak s više od 15 godina iskustva rada s rizičnim kapitalom, privatnim kapitalom, spajanjima i akvizicijama te u upravljanju projektima/financijama u jugoistočnoj Europi, vodio je razgovor s Carlom Honoréom o konceptu usporavanja i mogućnosti njegove primjene kada je u pitanju “private equity fond”.
Razgovor se vodio na zatvorenom događaju na kojemu je Invera predstavljala uspjehe svoga dosadašnjeg fonda i razgovarala s potencijalnim investitorima za drugi fond koji je u pripremi. Među značajnijim Inverinim investicijama su, primjerice, hrvatski brend Kompare i tvrtka Metamorfoza, poznata po franšizi Muzeja iluzija, ali i Entrio te slovenski Marles. Fokus investicija su im mala i srednja poduzeća te tvrtke s malom i srednjom tržišnom kapitalizacijom, a pritom nastoje zadržati većinske udjele u perspektivnim tvrtkama iz portfelja. Planirana investicija u tvrtke iznosi između tri i 12 milijuna eura, s prosječnom investicijom od sedam milijuna eura.
Carl Honoré je pak govornik i autor poznat po promoviranju pokreta usporavanja života, koji zagovara svjesno usporavanje u ubrzanomu modernom svijetu. U svom bestselleru “Pohvala sporosti” (In Praise of Slowness) ističe kako pretjerana brzina i žurba negativno utječu na zdravlje, produktivnost i međuljudske odnose te predlaže balansiraniji tempo života. Honoré smatra da usporavanje može povećati kreativnost, kvalitetu donošenja odluka i opću dobrobit pojedinaca i organizacija. Njegov pristup nije protiv tehnologije ili napretka, već protiv ovisnosti o brzini koja vodi do stresa i sindroma izgaranja. Ističe da je ponekad za uspjeh i učinkovitost bolje usporiti kako bismo bolje razumjeli širu sliku i bili učinkovitiji u dugom roku.
“Iz prizme investicijskog fonda, iznimno su važni agilnost i brzi operativni zahvati za skaliranje portfeljskih kompanija, ali istovremeno je važno jasno razumijevanje šire slike – kamo idemo i zašto. Na tom tragu koncept koji Carl Honoré naziva strateškom strpljivošću prepoznajemo kao vrijedan pristup. Iz tog aspekta usporavanje nije slabost, već alat kojim izbjegavamo impulzivne poteze i gradimo otpornije, održivije poslovne modele. U Inveri zagovaramo svjesno odvajanje vremena za dublje promišljanje, bolje razumijevanje konteksta i donošenje važnih odluka. Kada govorimo o strateškim odlukama – poput ulaska u novu industriju, izlaska iz investicije, redefiniranja pozicioniranja portfelja ili izbora C-level menadžmenta – tu je tempo izuzetno važan.
Upravo te odluke nose najveći potencijal za stvaranje ili gubitak vrijednosti i tu si jednostavno ne smijemo dopustiti brzopletost. Usporavanje u tom kontekstu nije luksuz, nego odgovornost prema kapitalu kojim upravljamo i prema partnerima koji nam daju povjerenje. Takav pristup ne usporava rezultate, nego ih dugoročno osigurava. Iskustvo nas uči da odluke donesene u prevelikoj žurbi, bez dovoljne refleksije i razumijevanja šire slike, najčešće dolaze s visokom cijenom”, istaknuto je u uvodu, a onda je krenuo razgovor…
Carl, u ‘private equity’ fondovima stalno vlada pritisak da sve radimo brzo – kod dogovaranja poslova, izlaska iz investicija, čak i operativnih promjena. No, vaš rad naglašava važnost usporavanja. U čemu vidite opasnosti današnje kulture brzine i kako uzimanje više vremena zapravo može dovesti do boljih odluka u investiranju?
Naravno, moderno radno mjesto od nas traži da budemo brzi veliki dio, možda čak i većinu vremena. Brže je često bolje, ali ne uvijek – u tome je ključ. Ako imate samo jednu brzinu na poslu, a ta brzina je turbo, onda idete pravo u nevolje. Toliko se pogrešaka čini, toliko loših odluka donosi, tolika se kreativnost guši, toliko se zdravlja i sreće gubi jer tvrtke stalno ubrzavaju vrijeme. Kako je nedavno primijetio časopis The Economist, zaboravite na manično ubrzavanje. Ovladavanje poslovanjem znači znati odabrati kada biti brz, a kada spor”. U tom kontekstu sporo znači dati svakoj aktivnosti vrijeme i pozornost koju zaslužuje, prihvatiti da brže nije uvijek bolje, razviti zdraviji odnos s vremenom tako da budete točni, ali ne užurbani.
Usporavanje vam omogućuje da idete dublje, povezujete točke i razmišljate dugoročno – sve što je bitno za donošenje investicijskih odluka. Ne mora to usporavanje uvijek trajati dugo da biste dobili koristi. Studije su pokazale da, kada se suočimo s jasnim izborom između ispravnoga i pogrešnog, pet je puta vjerojatnije da ćemo učiniti pravu stvar ako si dopustimo dovoljno vremena za razmišljanje. Druga istraživanja sugeriraju da nam čak i samo dvije minute razmišljanja mogu pomoći da nadvladamo svoje pristranosti i prihvatimo vrijednosti racionalnog argumentiranja. Upravo zato mnoge tvrtke sada potiču svoje zaposlenike da uspore – kako bi poboljšali zdravlje, sreću, komunikaciju, točnost, kreativnost, strateško razmišljanje i produktivnost.

Pisali ste zašto je važno ići dublje, a ne samo brže. U privatnom kapitalu često se fokusiramo na brzo stvaranje vrijednosti. Kako nam vaša filozofija sporosti može pomoći preispitati način na koji pokrećemo trajnu vrijednost u portfeljskim tvrtkama?
Brzina nas čini kratkovidnima. Kad zaglavimo u brzom hodu, sve što možemo vidjeti i o čemu možemo razmišljati je sljedeći potez, sljedeći posao, sljedeća stavka na našem popisu zadataka. Želimo brzo rješenje i ne uspijevamo razmišljati dugoročno. Kada srce kuca prebrzo, počinjemo se oslanjati na pristranosti i donositi loše odluke. Usporavanje vam omogućuje da vidite širu sliku i povežete točke, mijenja leću kroz koju gledamo na investiranje, ali i sve ostalo u svijetu. Omogućuje nam da vidimo povezanost svega i počinjemo razmišljati dugoročno.
Naš svijet, ‘private equity’ fond, poznat je po dugim satima, stresu i neprekidnoj hitnosti. Kako osobe na pozicijama s velikom odgovornošću mogu prihvatiti sporiji način razmišljanja, a da ne žrtvuju ambiciju ili performanse?
Usporavanje na poslu može biti teško. U kulturi koja cijeni konstantnu zaposlenost, čak i samo ustajanje od stola može se činiti kao čin predaje ili izdaje. Ipak, studije potvrđuju ono što svi znamo iz iskustva: ljudi mogu raditi samo toliko dugo prije nego što im i zdravlje i produktivnost naglo otkažu poslušnost. Nismo strojevi, nismo algoritmi. Trebamo pauze da napunimo svoja tijela i umove. U svijetu ovisnom o brzini, sporost je supermoć. Kada usporite te živite i radite u pravom tempu, sve dođe na svoje mjesto. Zdraviji ste. Osjećate se potpuno angažirani u onome što radite. Uživate u svakom trenutku. Jasno se sjećate stvari, umjesto da ih zaboravljate čim završe.
Osjećate se bliži ljudima koji su vam važni. Kreativniji ste i znatiželjniji. Produktivniji ste na poslu. Imate vremena i prostora za razmišljanje o velikim pitanjima u životu. Osjećate se puni energije i optimizma. Potpuno ste živi. Zaključak je, dakle – usporavanje neće ubiti vašu karijeru. Naprotiv, dodatno će je ubrzati. Pomoći će vam da se bolje nosite s izazovima. Moj univerzalni savjet za usporavanje je: Radite manje. Kupujte manje. Trošite manje. Vozite manje. Isključujte se češće. Hodajte više. Slušajte više. Spavajte više. Stanite s multitaskingom i radite jednu po jednu stvar. Ugradite spore trenutke i rituale u svoj raspored. Prihvatite unutrašnju kornjaču u sebi.
Kako ESG postaje sve važniji u investiranju, mnoge su tvrtke primorane razmišljati na dugoročniji način. Kako se pokret sporosti usklađuje s tim i što možemo naučiti od njega o tome da budemo odgovorniji investitori?
Postoji poslovica koja kaže: “Ako želite ići brzo, idite sami. Ako želite ići daleko, idite zajedno.” Brzina nas čini sebičnima. Jureći, teško je razmišljati o drugim ljudima i široj slici. Usporavanje je rješenje. Kada prihvatimo spori “mindset” (način razmišljanja), počinjemo uočavati da smo svi povezani, da svijet nije igra s nultim zbrojem, da svi napredujemo kada svi zajedno napredujemo. Kada usporite, počinjete razmišljati dugoročno i počinjete razmišljati o svojoj ostavštini. Vjerojatnije je da se želite povezati, vratiti dio zajednici i biti od koristi. To može dovesti do odgovornijeg investiranja.
Često smo toliko fokusirani na izvršavanje da ostaje malo vremena za duboko razmišljanje ili inovacije. Kako nam usporavanje konkretno pomaže da budemo kreativniji i strateški promišljamo kao investitori?
Kada su ljudi u opuštenom, neužurbanom stanju, mozak ulazi u taj bogatiji, nijansiraniji način razmišljanja koji psiholozi stvarno nazivaju sporim razmišljanjem. Zato vam najbolje ideje dolaze pod tušem ili dok šećete psa, a ne kada žonglirate s 54 e-maila ili jurite da stignete neki ludo postavljen rok.
Najveći mislioci u umjetnosti, znanosti i poslovanju uvijek su razumjeli intimnu vezu između sporosti i kreativnosti. Zato je Bill Gates, dok je vodio Microsoft, redovito uzimao Think Week u kojem bi se isključio i otišao u kolibu u šumi da čita, razmišlja i ide u duge šetnje. Mnoge njegove najbolje ideje nastajale bi upravo u tom sporom okruženju.
