Zamislite da se jednog jutra probudite, a vaš pametni prsten već zna da ćete se razboljeti za dva dana. Sat primijeti da vam srce radi drukčije nego inače. Senzor za glukozu upozori da vaš metabolizam posljednjih nekoliko dana ne reagira kao inače…
Umjetna inteligencija spoji sve te podatke s vašim posljednjim nalazima krvi, kvalitetom sna, razinom stresa i genetskim profilom te vam predloži da preskočite trening, promijenite prehranu i naručite laboratorijske pretrage. Ne zato što ste bolesni, nego zato što bi, prema svim pokazateljima – to uskoro mogli postati.
Zvuči kao scenarij iz znanstvenofantastičnog filma. Ali zapravo, dio toga već danas postoji.
No najveća promjena nije umjetna inteligencija. Nisu ni pametni satovi, prstenovi ili senzori koje nosimo na ruci. Prava revolucija događa se u načinu na koji medicina razmišlja. Više od stotinu godina liječnici su uglavnom liječili bolesti nakon što se pojave. Danas prvi put postoji mogućnost da ih pokušaju prepoznati mnogo prije nego što se razviju. Medicina polako prestaje biti reaktivna i postaje prediktivna.
To je možda i najveći zaokret u zdravstvenoj skrbi još od otkrića antibiotika.
Godinama smo odlazili liječniku kada bismo osjetili bol, dobili temperaturu ili primijetili da nešto nije u redu. Dijagnoza je bila početak priče. Danas umjetna inteligencija pokušava učiniti upravo suprotno – pronaći prve, gotovo nevidljive promjene u organizmu dok se još osjećamo potpuno zdravo.
Zašto je to odjednom moguće? Zato što naše tijelo nikada u povijesti nije davalo toliko podataka.
Prije dvadeset godina liječnik je imao krvnu sliku, EKG i možda jednu magnetsku rezonanciju ili CT snimku. Danas mnogi ljudi tijekom cijelog dana nose uređaje koji svake sekunde bilježe puls, varijabilnost srčanog ritma, temperaturu kože, zasićenost krvi kisikom, kvalitetu sna, broj koraka, razinu stresa i potrošnju energije. Sve više ljudi koristi kontinuirane senzore za mjerenje glukoze, kućne krvne testove i aplikacije koje prate prehranu, tjelesnu aktivnost ili biološku dob.
Upravo tu umjetna inteligencija postaje moćna. Ne zato što je “pametnija” od liječnika, nego zato što može analizirati milijune informacija istodobno i u njima pronaći obrasce koje ljudski mozak jednostavno ne može uočiti.
Jedan od prvih velikih dokaza stigao je još 2019. kroz Apple Heart Study, jedno od najvećih istraživanja digitalnog zdravlja u povijesti, objavljeno u New England Journal of Medicine. U istraživanju je sudjelovalo više od 419 tisuća ispitanika, a pokazalo je da pametni sat može prepoznati nepravilne srčane ritmove povezane s fibrilacijom atrija i upozoriti korisnika prije nego što bi mnogi uopće posumnjali da imaju problem. Za kardiologe to nije bila samo potvrda da nosiva tehnologija može biti korisna. Bio je to dokaz da uređaji koje svakodnevno nosimo mogu postati dio ozbiljne preventivne medicine. Od tada je razvoj eksplodirao.
Danas više ne govorimo samo o satovima koji broje korake ili kalorije. U travnju ove godine Nature Medicine objavio je komentar u kojem nosive uređaje opisuje kao “osobne čuvare zdravlja” (personal health custodians). Autori smatraju da njihova buduća uloga neće biti motivirati nas da hodamo više ili bolje spavamo, nego postati sastavni dio zdravstvenih sustava koji će kontinuirano pratiti naše stanje i upozoravati na prve znakove bolesti. Ako vam to zvuči pretjerano, pričekajte da čujete što je sljedeći korak.
Zove se digitalni blizanac.
Ne radi se o avataru ili virtualnom liku iz videoigre, nego o digitalnoj kopiji vašeg organizma. Zamislite da liječnik prije operacije napravi virtualni model baš vašeg srca, koristeći vaše CT snimke, nalaze i fiziološke podatke. Na toj digitalnoj verziji može unaprijed isprobati nekoliko različitih zahvata i vidjeti koji će imati najbolji ishod prije nego što dotakne pravo srce. Ili da napravi digitalnu kopiju vašeg metabolizma i simulira što će se dogoditi ako izgubite deset kilograma, promijenite terapiju ili uvedete novi lijek.
Prije samo nekoliko dana časopis Health Systems objavio je rezultate randomiziranog kliničkog istraživanja u kojem je umjetna inteligencija, koristeći digitalnog blizanca pacijenta, svakodnevno analizirala podatke osoba s dijabetesom tipa 2 i između liječničkih kontrola slala personalizirane preporuke. Nakon šest mjeseci pokazalo se da je takav model poboljšao kontrolu bolesti i omogućio preciznije prilagođavanje terapije.
To je možda najbolji primjer kamo medicina ide. Ne prema tome da liječnika zamijeni algoritam, nego da između dva pregleda pacijent više nikada ne ostane “nevidljiv”.
Ono što se donedavno činilo kao znanstvena fantastika danas se već koristi u pojedinim granama medicine. U New England Journal of Medicine ove su godine objavljeni rezultati primjene digitalnog blizanca srca kod pacijenata sa složenim poremećajima srčanog ritma. Liječnici su najprije na virtualnom modelu srca svakog pacijenta simulirali različite zahvate kako bi procijenili koja će strategija biti najučinkovitija. Rezultati su pokazali da je velik dio pacijenata nakon zahvata ostao bez novih epizoda aritmije i bez potrebe za dodatnim lijekovima, što otvara sasvim novu dimenziju personalizirane medicine.
Takvi primjeri pokazuju da umjetna inteligencija neće zamijeniti liječnika. Ona će mu dati ono čega danas ima najmanje – vrijeme i informacije. Eric Topol, jedan od najutjecajnijih svjetskih kardiologa i autor knjige Deep Medicine, godinama upozorava da je moderna medicina postala žrtva administracije i ekrana. Liječnici sve više vremena provode ispunjavajući dokumentaciju, a sve manje razgovarajući s pacijentima. Paradoksalno, upravo bi umjetna inteligencija mogla vratiti ono što smo mislili da će nam oduzeti – ljudski kontakt. Ako algoritmi preuzmu analizu golemih količina podataka i administrativne poslove, liječnicima bi moglo ostati više vremena za ono što nijedan algoritam ne može zamijeniti: razgovor, empatiju, donošenje složenih odluka i razumijevanje čovjeka ispred sebe.
Ipak, između obećanja i stvarnosti postoji nekoliko velikih “ali”. Umjetna inteligencija dobra je onoliko koliko su dobri podaci kojima raspolaže. Ako su oni nepotpuni ili pristrani, pogriješit će i algoritam. Upravo zato New England Journal of Medicine upozorava da bi AI mogao produbiti zdravstvene nejednakosti ako se razvija na podacima koji ne predstavljaju dovoljno različite skupine stanovništva. Jednako je važno pitanje privatnosti. Tko će u budućnosti biti vlasnik milijuna podataka koje svakodnevno prikupljaju naši satovi, prstenovi, senzori i aplikacije? Osiguravajuće kuće? Tehnološke kompanije? Bolnice? Ili mi sami? To su pitanja na koja medicina još nema konačne odgovore.
Postoji još jedan razlog zbog kojeg stručnjaci pozivaju na oprez. Sve je više aplikacija koje obećavaju da će iz fotografije lica, glasa ili nekoliko laboratorijskih nalaza izračunati našu biološku dob ili predvidjeti rizik od bolesti. Neke od njih temelje se na ozbiljnim znanstvenim modelima, dok druge više pripadaju svijetu marketinga nego medicine. Razlika između njih nije uvijek lako vidljiva, zbog čega će digitalna zdravstvena pismenost postati jednako važna kao i zdravstvena pismenost koju poznajemo danas.
Unatoč tome, smjer u kojem medicina ide prilično je jasan. Posljednjih desetljeća najveći uspjesi dolazili su zahvaljujući sve boljim lijekovima. Sljedeće desetljeće moglo bi biti obilježeno nečim sasvim drugim – sposobnošću da bolest prepoznamo mnogo prije nego što se pojave prvi simptomi. Ne zato što ćemo češće odlaziti liječniku, nego zato što će naše tijelo gotovo neprestano slati podatke o vlastitom stanju.
To je možda i najveća razlika između medicine kakvu poznajemo i medicine koja dolazi. Dosad smo odlazili liječniku kada bismo osjetili da nešto nije u redu. U budućnosti bi nas liječnik mogao nazvati prvi.
Možda najveća revolucija u medicini neće biti novi lijek protiv raka, još snažniji antibiotik ili još jedan revolucionarni kirurški zahvat. Možda će to biti trenutak kada će bolest prvi put izgubiti svoju najveću prednost – iznenađenje.
Jer ako umjetna inteligencija uspije prepoznati prve znakove promjena godinama prije nego što se razviju simptomi, medicina će prestati biti umjetnost liječenja bolesti. Postat će znanost njihovog sprječavanja.
I možda ćemo upravo tada shvatiti da najveći doprinos umjetne inteligencije neće biti to što će nas liječiti dulje, nego to što će nam pomoći da što dulje ostanemo – zdravi.
