Nakon niza godina u svijetu financija, gdje sam bila dio upravljačkog tima velikih proizvodnih tvrtki i imala priliku učiti od istinskog lidera koji je uvijek “vukao” u teškim situacijama, motivirao svoj tim kada je bilo potrebno, držao “jezikovu juhu” kad je bilo nužno, pohvaljivao i nagrađivao nakon uspješnih razdoblja, lidera kojeg su ljudi istinski slijedili, prije godinu dana našla sam se u situaciji da potpuno samostalno vodim polikliniku. Veliki zaokret u karijeri, i posve novo područje zdravstva – sasvim nova perspektiva, nove usluge, novo okruženje.
Od samog početka imala sam priliku svakodnevno uočavati sličnosti i razlike između prethodnog profesionalnog djelovanja i novog, koji je bio mnogo šireg obima. Vrlo često sam se pitala: Što čini lidera? Imam li to što je potrebno za uspješno vođenje posla? Svakako sam vjerovala u sebe, generalno, no bilo je mnogih izazovnih situacija, od postojećeg osoblja do potreba za novim osobljem, od renoviranja poslovnog prostora i svakodnevne “borbe” s građevinskim radnicima, preko izrade web stranice, nabavke svega potrebnog za funkcioniranje novog posla, pa do najvažnijeg – organizacije naručivanja klijenata i provedbe usluga koje nudimo, pazeći na visoku razinu kvalitete koja je morala biti neupitna i konstantna.
Željeli smo se izdvojiti holističkim i sveobuhvatnim pristupom svakom klijentu, uz inovativne terapije i naglasak na mentalno zdravlje. S otvorenjem naših vrata, krenuli su izazovi oko organizacije posla, izazovi s osobljem, komunikacija s potencijalnim klijentima i ugovaranje poslova. Osjetila sam taj izazov i pozitivni poticaj na moje djelovanje, svakodnevno gledajući kako stvari sjedaju na svoje mjesto. Osjećam odgovornost za cjelokupno iskustvo naših klijenata, jednako kao i čast da s našim timom stvaram inovativnu zdravstvenu ustanovu koja će se izdvojiti na tržištu. Uspjeh svakog posla najviše ovisi o ljudima, i sada imam priliku dodatno obogaćivati svoje iskustvo vođenja tima koji je od ranijih desetak ljudi u mom sektoru financija došao do većeg broja zaposlenika svih profila, od liječnika, medicinskih sestara, spremačica, itd.
Samo vođenje financija ovdje je postalo nešto što nije ni približno “glavno”, već jedan od mnogih važnih segmenata poslovanja. Iz ove perspektive sada smatram da je izgradnja cjelokupnog tima koji živi našu misiju i pruža najkvalitetniju uslugu, uz toplu ljudsku skrb, moj najvažniji i najkompleksniji zadatak.
Stres je neizbježan, ali…
Mnogo je sitnica kojima se svakodnevno treba posvetiti da bi postigli i održali zadovoljstvo pacijenata. Zaista me veseli što se bavim svakim pojedinim pitanjem i odlučujem između raspoloživih opcija, a osjećaj veselja ispunjava me na način koji nisam osjećala u ranijim poslovnim ulogama.
Svaki dan je novo iskustvo, svaki razgovor s partnerom, dobavljačem, novim liječnikom…, otvara mi ideje za unapređenje naše cjelokupne usluge. Uvijek se stavljam u ulogu pacijenta i razmišljam o tome kako bi se ja osjećala i što bi mi pomoglo da lakše i ugodnije prođem potreban zdravstveni pregled. Interakcija s našim zaposlenicima također je izvrsna prilika za usporedbu mog ranijeg načina upravljanja timom koji je bio više fokusiran na izvršenje zadatka, a manje na to kako se članovi mog tima osjećaju. Danas često naglašavam koliko je važan timski rad, i koliko cijenim one koji ga promiču kroz svoje djelovanje. Nastojim biti fokusirana na rješavanje svakog izazova, bez prozivanja krivca i bez inzistiranja na upiranju prsta. Naši zaposlenici shvaćaju da moraju biti uigrani tim koji je na raspolaganju svakom klijentu s osmjehom i toplom riječi, i da su tu kako bi sa što manje stručnih izraza odgovorili na sva pitanja, te ponudili inovativna i sveobuhvatna rješenja. Sljedeća izreka najbolje opisuje što pokušavam provoditi u djelo u svakom trenutku:
“Dobar lider preuzima na sebe malo više od svog dijela krivice i malo manje od svog dijela zasluge”.
Unatoč promijenjenoj perspektivi mog današnjeg posla, gdje sam odgovorna za svaki segment poslovanja, a ne samo za njegov dio, ne osjećam veći stres u novoj ulozi. Baš naprotiv, svjesna sam da je stres neizbježan, ali ga sada doživljavam kao izazov iz kojeg učim. Više mi nije najvažnije da se svaki zadatak izvrši najbrže što je moguće, već stavljam naglasak na kvalitetu izvršenja i dugoročna rješenja. Neke situacije nisu vrijedne gubljenja energije i danas razumijem da je ravnoteža između poslovnog i privatnog života krucijalna, a podrška i razumijevanje značajno pomažu kod prevladavanja stresa. Ako živimo taj balans, tek tada možemo ostvariti svoje potencijale – i na poslu i u privatnom životu.
Pokušavam razumjeti članove svog tima, prepoznati kad im je potrebno nešto više od uobičajene svakodnevne komunikacije, sve kako bi im olakšala težak dan ili pomogla pri rješavanju neke poteškoće na koju su naišli. Samo ako se osjećaju kao da netko ovdje “stoji iza njih” i oni će biti spremniji uzvratiti razumijevanjem prema nadređenom i kolegama u situacijama u kojima je to potrebno, samo tada će biti spremni dati onih 100 ili 110% sebe. Također, sada puno češće izražavam pohvale nego ranije, i vidim koliko to puno znači. Proučavajući članke na temu liderstva naišla sam na brojne zanimljive činjenice: po nekim istraživanjima, čak 65-75% zaposlenika kao najgori dio svog posla navodi šefa, a njih 35% pristalo bi na smanjenje plaće – samo da šef dobije otkaz. Zaista, mnogi zaposlenici nezadovoljni su time kako ih njihovi nadređeni tretiraju, te stalno imam na umu ‘da se držim one ‘quid pro quo’.
U cipelama drugih
Menadžer mora imati smisao za posao, a to onda znači i za rukovođenje, često mora brzo donositi vrlo važne odluke koje utječu na poslovanje i financije tvrtke. Mora biti spreman na kompromise, a da bi dobio zaposlenike na svoju stranu, treba biti i mudar govornik, što podrazumijeva određene političke vještine. Mnoštvo je izazova prisutno za menadžera, a glavna svrha menadžerskih interakcija jest utjecaj na zaposlenike, klijente i suradnike. Jasno je da za uspjeh menadžera nije dovoljna samo stručnost, već kombinacija psiholoških osobina koje menadžera pretvaraju u lidera. Menadžeri koji imaju izraženu emocionalnu inteligenciju zapravo su lideri, jer se stavljaju u cipele drugih i pokazuju empatiju, zbog čega stječu naklonost svojih zaposlenika, klijenata i poslovnih partnera. Zaposlenici to intuitivno prepoznaju radi iskrenog interesa nadređenih za njihov rad, mišljenja i privatan život. U društvu emocionalno inteligentnih rukovoditelja osjećaju se ugodno i opušteno, a ne pod stresom i pritiskom.
Moja iskrena želja je da kada za pet godina budem gledala unatrag, od samih početaka, rezultate ovog pothvata, vidim uspješan posao sa zadovoljnim i profesionalnim zaposlenicima, vjernim i zahvalnim klijentima, te da vidim sebe prepunu novih iskustava i znanja, ponosnu na učinjeno, i nasmiješenu.
