Etika je grana filozofije koja promatra što je ispravno u ljudskom postupanju. Moje je duboko uvjerenje da je zadatak poslovne etike pomoći u stvaranju pravednog i odgovornog društva. Poslovna etika podrazumijeva stalno ulaganje u sebe, način na koji donosimo odluke i djelujemo. U kojoj mjeri je etika danas bitna u poslovnom okruženju?
Moje radno iskustvo bogato je, dugo je već 27 godina, a od toga sam 16 godina na dužnosti predsjednice Uprave Zagrebačke burze. Radila sam doista najrazličitije poslove u financijskom sektoru, ali moram reći da se na kraju sve svodi na isto – kakav si čovjek.
Slijediti pravila
Moraš, naravno, biti obrazovan, govoriti strane jezike, imati sve potrebne vještine i znanja. Ali, najvažnije od svega – kada djeluješ u poslovnom svijetu, kada pričaš, zagovaraš neke stavove, trebaš biti autentičan i pošten, bazirati svoje stavove na činjenicama.
Kada sam bila vrlo mlada, bila sam iznimno impresionirana kolikim su znanjem raspolagali ljudi na sastancima na kojima sam u to vrijeme sudjelovala. Nisam tada puno govorila, često i neopravdano, jer sam smatrala da nemam puno za reći. Nikada neću zaboraviti jednog od mojih prvih nadređenih, Igora Čička, koji mi je rekao: “Ti ne pričaš puno, ali kada pričaš, to ima puno smisla.”
U to vrijeme radila sam u banci u kojoj su se sastanci kreditnog odbora održavali u Splitu. Mislim, svake srijede. Uzela bih predmete od mojih kolega i odlazila bih redovito u Split. Ustajala sam ranom zorom, let je bio na rasporedu oko šest sati ujutro. Već oko sedam sam bila u Splitu, a kreditni odbor bio je na rasporedu u 13 sati.
Split je divan. Obišla bih muzeje, trgovine i kafiće. Poslijepodne sam na kreditnom odboru branila najveće kredite tadašnje Hrvatske. Da se malo i pohvalim, bila sam dosta uspješna u tome. Zato su me valjda i slali. Puno sam naučila – o svim klijentima koje je banka tada imala, a radilo se o najvećim klijentima u zemlji.
Međutim, nikada u životu nisam branila predmet koji nije bio primjeren za kreditiranje ili “bankable”. Ja sam “dijete” pravila. Uvijek sam bila svjesna koja je moja odgovornost prema ljudima koji su deponirali novac u klasičnoj bankarskoj priči alokacije depozita na bankarski prihvatljive kredite. Ali, bilo je u mojoj priči i “malo” više od toga. Moja je karijera započela u Plivi. Pliva nije bila klasični tražitelj kredita jer je plivala u gotovini.
Granice određujete sami
Vrlo brzo nakon toga završila sam u banci i to mi je bila možda najveća lekcija mojeg života. Da ne širim priču, uz klasične uvjete, hoće li netko dobiti kredit u banci ili ne, konačna procjena ovisi o tome i kakav je čovjek. Ima puno kompanija koje po pravilima kreditne analize mogu biti klijenti neke banke. Ali, ono što je najvažnije je trenutak kad sjednete s tim čovjekom za stol i razgovarate s njim. Najvažnije je na kraju dana to kakav je on čovjek – i kakva je vaša procjena njega.
Kako u životu, tako i u poslu, čovjek čini svoju zaokruženu cjelinu. Vaša sposobnost da je procijenite je ne samo vaše bogatstvo nego iznad svega – moć. Postoje brojni propisi koji pokušavaju procijeniti upravo osobinu etike, ali na kraju krajeva, samo ste vi granica između etičnog i neetičnog ponašanja.
Razmišljajte o tome svaki dan. Život je dug i propitivanje pitanje etičnosti može doći na razmatranje i nakon nekoliko desetljeća. Biti etičan čovjek, u današnjem izazovnom okruženju, možda je i najvažnija osobina koju možete imati.
