Proteklih dana boraveći u Berlinu prilježno pratio njemačke medije koji su opširno izvještavali o novom izvješću domaće obavještajne službe o krajnje desnoj stranci Alternativa za Njemačku (AfD). Posebnu je pažnju izazvalo otkriće tjednika Der Spiegel, koji je imao uvid u cijeli dokument od 1108 stranica.
Izvješće detaljno prikazuje radikalizaciju AfD-a, uključujući govor mržnje, prijetnje nasiljem i pozive na masovnu “remigraciju. Riječ je o dokumentu koji njemačke vlasti koriste kao osnovu za daljnje nadziranje ove političke stranke. AfD-ovi vodeći ljudi govore o “ratu protiv vlade”, “nož-džihadu” na njemačkim ulicama i šire poruke koje mnogi ocjenjuju kao nedvosmisleno ekstremističke. Što to znači za političku klimu u Njemačkoj — i šire u Europi?
Militantna retorika i pozivi na nasilje
U posljednjem desetljeću njemačka politička scena suočava se s dramatičnim promjenama koje ugrožavaju temelje demokratskog društva. Alternativa za Njemačku (AfD), stranka osnovana 2013. kao euroskeptični pokret protiv ekonomske politike EU, transformirala se u desničarski ekstremistički pokret koji izaziva ozbiljnu zabrinutost njemačkih vlasti. Sveobuhvatan izvještaj Saveznog ureda za zaštitu ustava (BfV), domaće obavještajne službe zadužene za nadzor političkog ekstremizma, dokumentira na 1108 stranica dokaze o radikalizaciji AfD-a, označavajući je kao “potvrđeno desničarski ekstremnu” stranku. Ovaj esej, temeljen na sažetku i izvornom izvješću, detaljno analizira ključne aspekte AfD-ove ideologije, njezine veze s ekstremističkim grupama, antisemitizam, napade na demokraciju te implikacije za budućnost Njemačke.
AfD-ovi lideri koriste sve agresivniju retoriku koja prelazi granice legitimnog političkog diskursa. Na primjer, Björn Höcke, čelnik stranke u Tiringiji, tijekom kampanje za izbore 2024. upozoravao je da će “kartelne stranke” uništiti Njemačku, uspoređujući njihov utjecaj s “rastapanjem sapuna pod toplom vodom”. Ova metafora ne samo da dehumanizira političke protivnike, već sugerira potrebu za drastičnim mjerama. Höcke je također poznat po zagovaranju “remigracije” uz “dobro temperiranu okrutnost”, što implicira masovno protjerivanje migranata, uključujući one s njemačkim državljanstvom.
Slično tome, nacionalna čelnica Alice Weidel tijekom kampanje u Brandenburgu 2024. govorila je o “džihadu na ulicama” i “noževima migrantima”, optužujući ih za nasilje i silovanja. Takve izjave nisu samo zapaljive, već sustavno podgrijavaju strah i mržnju prema migrantima. Hans-Thomas Tillschneider, zastupnik iz Saksonije-Anhalt, otišao je korak dalje, pozivajući 2023. na “rat protiv vlade” i izbacivanje političkih protivnika iz vlasti. Ti primjeri, kako navodi BfV, nisu izolirani, već dio šire strategije koja dehumanizira manjine i političke suparnike, potičući na destabilizaciju demokratskog poretka.
Etničko-rasistička definicija ‘naroda’
Jedan od središnjih problema AfD-ove ideologije, prema BfV-u, jest njihovo etničko-rasističko poimanje “Volka” (naroda), koje je u direktnom sukobu s njemačkim Ustavom, posebno člankom 1. koji štiti ljudsko dostojanstvo. AfD razlikuje “prave Nijemce” od “Njemačkih putovnica”, odbacujući građane s migracijskim porijeklom kao drugorazredne. Izvješće navodi primjere poput izjave Hans-Christopha Berndta, čelnika AfD-a u Brandenburgu, koji je 2024. tvrdio da u Njemačkoj “ostaje samo 20-40 milijuna pravih Nijemaca”, implicirajući da su ostali stanovnici manje vrijedni.
Tvit Stephana Protschke iz 2018., koji upoređuje migrante s “psima” koji ne mogu postati “vukovi” (pravi Nijemci), dodatno ilustrira ovu ideologiju. Slično, Fabian Küble iz omladinske organizacije Junge Alternative (JA) nazvao je političarku SPD-a Aydan Özoguz “Otomanom”, sugerirajući da njezino tursko porijeklo isključuje njezin njemačku identitet. Takve izjave, zajedno s oko 400 stranica dokaza o rasizmu i islamofobiji, pokazuju da AfD sustavno krši ustavne principe jednakosti.
govorila je o ‘džihadu na ulicama’ i ‘noževima migrantima’/Reuters
Povezanost s ekstremizmom
Pojam “remigracija”, koji AfD koristi za opisivanje masovnog protjerivanja, postao je ključni dio njihove retorike. Dok stranka tvrdi da se radi o legalnoj deportaciji ilegalnih migranata, BfV ističe da zahtjevi za “remigracijom milijuna” daleko premašuju broj ljudi koji su pravno podobni za deportaciju, što ukazuje na diskriminatorske namjere prema svim osobama s migracijskim porijeklom.
AfD ne djeluje izolirano, već je duboko povezana s mrežom desničarskih ekstremističkih grupa i ideologa. BfV dokumentira veze s Identitarnim pokretom, čiji vođa Martin Sellner promiče teoriju “Velike zamjene”, prema kojoj elite planiraju zamijeniti etničke Nijemce migrantima. Unatoč službenoj zabrani suradnje s ovom grupom, AfD-ovi članovi doniraju Identitarnima i sudjeluju u njihovim aktivnostima.
Götz Kubitschek, ideolog Nove desnice i osnivač think-tanka u Schnellrodi igra ključnu ulogu u oblikovanju AfD-ove etno-nacionalističke agende. Njegovo izdavačko poduzeće objavilo je knjigu Maximiliana Kraha, člana AfD-a, koja sadrži “otvoreno šovinističke i rasističke izjave”. Organizacija “Ein Prozent”, koju podržava Kubitschek, dobila je značajna financijska sredstva od AfD-ovih parlamentaraca, uključujući 294.739 eura između 2017. i 2022.
Publikacija Compact, koju vodi Jürgen Elsässer, također je blisko povezana s AfD-om, promovirajući stranku kroz kampanju “Plavi val”. Unatoč zabrani ove publikacije od strane njemačkog Ministarstva unutarnjih poslova, sud je dopustio nastavak njenog djelovanja, što je Weidel pozdravila kao “izvrsnu” vijest. Ove veze pokazuju kako AfD koristi mrežu ekstremističkih organizacija za širenje svojih ideja i mobilizaciju birača.
Antisemitizam i – revizionizam
Iako BfV ne smatra antisemitizam dominantnom karakteristikom AfD-a, izvješće navodi više od 40 stranica primjera kodiranog i otvorenog antisemitizma. Umjesto izravnih napada na Židove, AfD koristi termine poput “globalisti” ili “financijski kapital”, često ciljajući ličnosti poput Georgea Sorosa, koji je židovskog podrijetla. Na primjer, zastupnik iz Saksonije-Anhalt nazvao je Joea Bidena “otrovnim glasnogovornikom globalista”, dok je član JA u Schleswig-Holsteinu aludirao na “manjinu koju smo skoro istrijebili” kao kontrolore zemlje.
Povijesni revizionizam također je prisutan. AfD-ovi političari često uspoređuju njemačku vladu s nacističkim režimom ili komunističkom diktaturom DDR-a. Primjeri uključuju nazivanje bavarskog premijera Markusa Södera “Södolfom”, šefa BfV-a Thomasa Haldenwanga “novim Goebbelsom” ili pozive na “Nürnberg 2.0” za političare poput Karla Lauterbacha. Takva retorika ne samo da relativizira nacističke zločine, već i podgrijava nepovjerenje u institucije.
Napadi na demokratske principe
AfD-ova strategija ide dalje od kritike političkih protivnika; ona sustavno podriva demokratske institucije. Politički suparnici nazivani su “izdajicama naroda”, “političkim banditima” ili “zločincima”, a izbori se prikazuju kao manipulirani. Na primjer, Karsten Hilse iz Saksonije tvrdio je 2024. da glas za druge stranke znači podršku “ubojstvima, pljačkama i silovanjima”. Tillschneider je čak usporedio AfD s Clausom von Stauffenbergom, koji je pokušao atentat na Hitlera, implicirajući da je AfD jedina sila otpora protiv “diktature raznolikosti”.
Tijekom pandemije koronavirusa, AfD je govorio o “korona diktaturi” i uspoređivao mjere zaštite s “eutanazijskim programom”. Takvi napadi na legitimitet vlade, medija i pravosuđa stvaraju klimu nepovjerenja, što ugrožava demokratski konsenzus.
Povezanost s nasiljem i ekstremističkim grupama
BfV bilježi zabrinjavajuće veze AfD-a s potencijalno nasilnim ekstremističkim grupama. U studenom 2024., osam članova terorističke grupe “Saksonski separatisti” uhićeno je, a trojica su bili članovi AfD-a. Bivša zastupnica AfD-a nalazi se u istražnom pritvoru zbog sumnje u planiranje puča s grupom “Reichsbürger”.
Ovi slučajevi ukazuju na preklapanje između AfD-ove baze i ekstremističkih pokreta koji zagovaraju nasilje.
Unutar stranke, pojedini članovi pozivaju na “pravo na otpor” ili se pojavljuju s oružjem na društvenim mrežama, poput zastupnika iz Brandenburga koji je pozirao s Kubotanom. U zatvorenim chat grupama, poput “Alternative News Group Bavaria”, zabilježeni su pozivi na građanski rat i revoluciju, što dodatno pojačava zabrinutost za javnu sigurnost.
Pravni i politički odgovor
AfD je oštro reagirao na izvješće BfV-a, optužujući vlast za “zloupotrebu moći” i podnijevši žalbu na Upravnom sudu u Kölnu. BfV je privremeno obustavio klasifikaciju stranke kao ekstremne do sudske odluke, što ukazuje na početak duge pravne bitke. Pitanje koje se postavlja jest može li stranka s desecima tisuća članova i značajnim parlamentarnim prisustvom biti zabranjena bez ugrožavanja demokratskih sloboda.
Bivša ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser donijela je rizičnu odluku objavljivanjem izvješća prije kraja svog mandata, svjesna da bi neuspjeh na sudu mogao pasti na teret njezine administracije. Novi kancelar Friedrich Merz i njegov kabinet sada stoje pred izazovom balansiranja između zaštite demokracije i poštivanja slobode govora.
Obrana demokracije u kriznom dobu
Izvješće BfV-a jasno pokazuje da AfD više nije samo populistička stranka, već ozbiljna prijetnja njemačkom ustavnom poretku. Njezina etno-nacionalistička ideologija, veze s ekstremističkim grupama, antisemitizam i napadi na demokratske institucije ugrožavaju temelje pluralističkog društva. Dok demokracija mora dopustiti različita mišljenja, ne smije tolerirati pozive na nasilje, rasizam ili rušenje ustavnih vrijednosti.
Njemačka stoji na raskrižju. S jedne strane, mjere poput nadzora ili potencijalne zabrane AfD-a mogu izazvati optužbe za cenzuru. S druge, nečinjenje riskira daljnju eroziju demokratske kulture. Građani, institucije i politički akteri moraju zajedno raditi na očuvanju tolerancije, jednakosti i vladavine prava kako bi se suprotstavili radikalizaciji i očuvali demokratski poredak.
