Godišnja izvješća o vladavini prava postala su nezaobilazan izvor informacija o stanju demokracije u Europskoj uniji, namijenjena kako političkim akterima i institucijama, tako i široj javnosti. Osim službenih procjena Europske komisije, važnu ulogu u oblikovanju uvida u stanje u državama članicama imaju analize paneuropskih organizacija civilnog društva, među kojima se ističe Civil Liberties Union for Europe, poznata kao Liberties. Ta mreža sa sjedištem u Berlinu i uredom u Bruxellesu okuplja organizacije posvećene zaštiti građanskih sloboda i temeljnih prava, razvija zagovaračke inicijative, aktivno sudjeluje u javnim raspravama o politikama Europske unije te redovito objavljuje tematska i godišnja izvješća koja služe kao referentni dokumenti o stanju demokracije i pravne države u Europi.
Izvješće Libertiesa za 2026. godinu sedmo je po redu i temelji se na doprinosima gotovo 40 organizacija iz 22 države članice. Analiza obuhvaća događanja prethodne godine i pruža komparativni uvid u ključne aspekte demokratskog sustava, od neovisnosti i učinkovitosti pravosuđa do borbe protiv korupcije, slobode i pluralizma medija te institucionalnih mehanizama provjere i ravnoteže vlasti. Metodologija izvješća kombinira kvantitativne i kvalitativne pristupe: nacionalne organizacije članice ispunjavaju strukturirane upitnike koji prate implementaciju preporuka Europske komisije, uz dodatne komentare i primjere iz prakse.
Takav pristup omogućuje analizu provođenja formalnih pravnih okvira u različitim političkim i društvenim kontekstima, pružajući uvid u specifične izazove svake države članice, ali i omogućuje usporedivost podataka među državama, dajući sveobuhvatan europski kontekst. Mrežna koordinacija središnjice u Berlinu i nacionalnih partnera, zajedno sa stabilnim financiranjem iz privatnih zaklada poput Open Society Foundations, Stiftung Mercator i Omidyar Network, kao i iz europskih programa poput CERV-a, osigurava neovisnost i kontinuitet istraživačkih i zagovaračkih aktivnosti Libertiesa. U mjeri u kojoj ime Soroš jamči neovisnost istaživačkih aktivnosti.
Četiri programska područja
Hrvatski doprinos izvješću pripremila je organizacija Centre for Peace Studies, civilna udruga posvećena zaštiti ljudskih prava i promicanju društvenih promjena temeljenih na demokraciji, nenasilju, solidarnosti i jednakosti. CPS djeluje kroz aktivizam, obrazovanje, istraživanje, zagovaranje i izravnu podršku, surađujući s lokalnim zajednicama, medijima, institucijama i nevladinim organizacijama, kako u Hrvatskoj, tako i međunarodno. Njihova vizija društva temelji se na principima solidarnosti, otvorenosti i nenasilja, u kojem institucije omogućuju mir, socijalnu sigurnost, političku i ekonomsku jednakost te slobodu svih građana.
CPS djeluje kroz četiri programska područja koja uključuju obrazovanje i osnaživanje za društvene promjene, zaštitu i promicanje prava na azil i migracije, podršku inkluzivnom društvu te promicanje ekonomskih i socijalnih prava. U okviru Libertiesa, CPS je pružio nacionalne podatke i procjene stanja vladavine prava u Hrvatskoj tijekom 2025. godine, detaljno analizirajući pravosuđe, okvir borbe protiv korupcije, slobodu medija i institucionalne mehanizme kontrole vlasti, uz naglašavanje strukturnih slabosti u pristupu pravdi, dugotrajnih postupaka, ograničenog utjecaja civilnog društva i neusklađenosti s međunarodnim standardima, primjerice u tretmanu migranata i azilanata.
Izvještaj CPS-a pokazuje da u Hrvatskoj 2025. godine nije zabilježen napredak u ključnim segmentima vladavine prava. Nakon parlamentarnih izbora 2024., koalicija HDZ-a i Domovinskog pokreta formirala je vladu koja pokazuje institucionalnu umjerenost, ali pasivnost u provedbi reformi. Pravosudni sustav i dalje pati od dugotrajnih postupaka, ograničenog pristupa pravdi i visokih troškova pravne pomoći, što osobito pogađa ranjive skupine i migrante.
Dugotrajni pre-istražni postupci, uključujući tzv. pushback prakse prema migrantima, često prekoračuju zakonski rok bez posljedica, dodatno narušavajući povjerenje javnosti u učinkovitost sustava. Presuda Europskog suda za ljudska prava u slučaju Y. K. protiv Hrvatske potvrđuje sustavne nedostatke u pristupu azilu, odsutnost pravne zaštite i neučinkovitost ustavnih žalbi u sprječavanju prisilnih povrataka. Premda su donesene zakonske izmjene radi poboljšanja učinkovitosti pravosuđa, njihov učinak još nije vidljiv, a posebna pažnja potrebna je na poštivanje rokova uz sudski nadzor.
Antikorupcijski okvir pokazuje minimalan napredak. Sustavne slabosti uključuju ograničenu neovisnost sudstva i tužiteljstva, sporu provedbu ključnih zakonskih reformi i nedostatak odgovornosti u visokoprofilnim predmetima. Transparentnost u lobiranju i javnim nabavama ostaje nedovoljna, dok rizik od učvršćivanja korupcije raste bez ciljane provedbe reformi. Sloboda medija također je ugrožena. Formalne inicijative nisu riješile dugogodišnje probleme niti osigurale zaštitu neovisnog novinarstva. Novinari i medijske kuće suočavaju se s političkim pritiscima i napadima, dok ključne preporuke poput transparentnosti državnog oglašavanja i anti-SLAPP zaštite nisu provedene.
Medijski sustav balansira između stvarnog pluralizma i strukturne stagnacije: dok nacionalni mediji omogućuju kritiku vlasti, lokalni mediji često ovise o jedinicama lokalne samouprave, što ih čini ranjivima na politički utjecaj. Pravne i financijske pritiske dodatno pojačavaju strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja, dok nedostatak transparentnosti u raspodjeli državnog oglašavanja ostavlja prostor za političke utjecaje. Vlada predvođena Andrejem Plenkovićem nije primjenjivala restriktivne mjere, ali nije pokazala ni inicijativu za rješavanje dugotrajnih strukturnih problema, dok implementacija europskih standarda poput Europskog akta o slobodi medija napreduje sporo i opterećena je nedostatkom jasnih institucionalnih rješenja.
Pad utjecaja pravobraniteljice
Neovisne institucije i civilno društvo suočavaju se s marginalizacijom. Pučka pravobraniteljica i drugi nadzorni organi gube utjecaj, a njihovi izvještaji često se raspravljaju s višegodišnjim zakašnjenjem. Nacionalni plan za razvoj civilnog društva nije usvojen više od deset godina, financiranje sektora je nedovoljno, a javne konzultacije često se zaobilaze. Ograničen pristup javnim prostorima i napadi na kulturne događaje, inicijative manjina i kritičke aktere dodatno ilustriraju sužavanje prostora za građansku participaciju.
Poseban problem predstavlja relativizacija ustaških simbola i rast ideoloških podjela. Sudska praksa 2025. pokazuje da se u pojedinim slučajevima oslobađaju osobe koje koriste pozdrav “Za dom spremni”, iako je Ustavni sud više puta presudio da je neustavan. Takva praksa, u kombinaciji s političkom podrškom određenih aktera, dovodi do normalizacije ekstremističkih simbola i dodatno produbljuje društvene podjele. Kritički akteri, manjine, novinari, aktivisti, kulturne organizacije i oporbene političke skupine izloženi su pritiscima, napadima ili marginalizaciji bez adekvatne reakcije vlasti.
Sveukupno, stanje vladavine prava u Hrvatskoj 2025. godine pokazuje institucionalnu stagnaciju i regresiju. Pravosuđe, antikorupcijski okvir, medijski sustav, neovisne institucije i civilno društvo suočavaju se s dugotrajnim sustavnim problemima, dok se društvo sve više dijeli po ideološkim linijama. Hitne i konkretne reformske mjere nužne su kako bi se spriječilo dodatno strukturiranje problema i dugoročno narušavanje demokratskih vrijednosti, osiguravajući neovisnost sudstva, provedbu antikorupcijskih mehanizama, transparentnost medija, zaštitu kritičkih aktera i ravnotežu institucija.
Ideološki pogled
Izvješće Libertiesa o vladavini prava u Europi 2026. prvi put je svrstalo Hrvatsku u kategoriju tzv. “dismantlera”, što je u javnosti izazvalo brojne interpretacije i reakcije. Oznaka se pojavila iznenada i može se smatrati ishitrenom i pristranom, budući da ne odražava dugogodišnji kontinuitet sustavnog urušavanja demokracije. Na prvi pogled, takva klasifikacija može zvučati alarmantno, pa čak i kao upozorenje o ugroženosti demokratskih standarda. Međutim, dublja analiza metodologije Libertiesa i uloge lokalnih doprinosa otkriva znatno nijansiraniju sliku. Izvješće ne označava aktivni autoritarizam niti sustavno urušavanje institucija, već odražava proceduralne izazove, tromost u provedbi preporuka i dugotrajne administrativne slabosti.
Liberties kategorizira države na temelju kombinacije napretka u vladavini prava i prisutnosti negativnih trendova. Hrvatska je označena kao “dismantler” zbog kašnjenja u provedbi preporuka nezavisnih institucija, poput Pučke pravobraniteljice, te određenih negativnih trendova u civilnom društvu i parlamentarnim procedurama. No, ova klasifikacija ne znači da hrvatske institucije sustavno sabotiraju demokratske standarde. Radi se o strukturnim slabostima u implementaciji i proceduralnim tromostima koje su često rezultat složenosti administrativnog sustava i koordinacije među ministarstvima.
Centar za mirovne studije (CMS), kao nacionalni doprinositelj izvješću, unosi dodatnu dimenziju lokalne ekspertize, ali istovremeno i ideološki okvir. CMS osigurava uvid u hrvatske kontekste – od pravosuđa i antikorupcijskih mehanizama do medijske slobode i participacije civilnog društva – no njihov rad nije neutralan. U sferi civilnog društva CMS djeluje kao snažan akter s jasno profiliranom političkom i ideološkom agendom, ulogom usporedivom s utjecajem stranke poput Možemo! u politici. To znači da njihova tumačenja i prioriteti unose partikularan ideološki pogled u izvješće, koji ne mora nužno odražavati širu institucionalnu realnost ili pragmatične kapacitete hrvatske države. Lokalni podaci i interpretacije CMS-a stoga trebaju se čitati kritički; dok doprinose detaljnoj slici, struktura izvještaja ostaje ranjiva na percepcijsku distorziju: problem se ne mjeri apsolutnim kategorijama demokracije, već kroz kapacitet provedbe preporuka, političku volju i ideološki obojen pogled civilnog društva.
Hrvatska je demokratska država s jasno definiranim institucionalnim okvirima. Parlament i Vlada redovito usvajaju zakone, provode javne konzultacije i odgovaraju na preporuke EU, iako procedura često uključuje brojne administrativne korake i kompleksne koordinacije. Pojedinačne kritike, poput odgađanja rasprava o izvješćima Pučke pravobraniteljice, često su proceduralne prirode i ne predstavljaju namjerno ignoriranje preporuka. Vlada kontinuirano radi na smanjenju administrativnih kašnjenja i poboljšanju transparentnosti javnih konzultacija, što pokazuje da negativni trendovi nisu nužno trajni niti sustavni.
Ultralijevi instrumenti
Izvješće Libertiesa također ističe smanjenje prostora za civilno društvo i ograničenu participaciju CSO-a u donošenju odluka. Međutim, kontekst pokazuje kontinuirane napore Hrvatske u podršci civilnom društvu: dostupni su fondovi za projektno financiranje, programi za poticanje neovisne kulture i inicijative koje omogućuju dijalog između Vlade i CSO-a. Problem nije u zatvorenosti sustava, nego u prilagodbi proceduralnih rokova i kapaciteta civilnog društva da pravovremeno participira u složenim zakonodavnim procesima. Oznaka “dismantler” u slučaju Hrvatske više odražava administrativne izazove i tromost u provedbi nego stvarni demokratski deficit. Hrvatska vlada kontinuirano provodi reforme u zakonodavstvu, transparentnosti i civilnoj participaciji.
Neki od ključnih zakona, uključujući zakone iz područja socijalne politike ili upravljanja državnom imovinom, donose se po hitnom postupku kako bi se pravovremeno odgovorilo na stvarne potrebe građana, a ne kao instrument autoritarne kontrole. Kašnjenje u raspravama i hitne procedure ne znače da institucije ne djeluju; one reflektiraju složenost administrativnog sustava i pravne zaštite. Javne kritike premijera prema nezavisnim institucijama nisu institucionalna zabrana; institucije nastavljaju funkcionirati, a preporuke se postupno implementiraju.
Hrvatska kontinuirano radi na poboljšanju sustava: implementacija preporuka Pučke pravobraniteljice polako napreduje, nacionalni plan za civilno društvo predstavlja ozbiljan pokušaj institucionalizacije participacije, a digitalizacija zakonodavnog procesa povećava transparentnost i učinkovitost. Medijski prikazi i izvješće Libertiesa često naglašavaju negativne pokazatelje, dok pozitivni trendovi – poput djelomične implementacije preporuka i održavanja javnih konzultacija – ostaju u sjeni, no oni jasno potvrđuju funkcionalnost institucija.
Zaključno, Hrvatska u 2025.–2026. pokazuje kontinuirane administrativne izazove, ali ne i autoritarizam. Kategorija “dismantler” u metodologiji Libertiesa odražava proceduralnu tromost i potrebu za poboljšanjem, a ne urušavanje demokratskih standarda. Vlada RH i parlament nastavljaju funkcionirati, nezavisne institucije djeluju, a civilno društvo je aktivno i participativno. Kritike Libertiesa i doprinos CMS-a trebaju se čitati kao poziv na unapređenje proceduralne učinkovitosti i sustavne primjene preporuka, uz razumijevanje ideološkog okvira koji unosi lokalni doprinos. Hrvatska pokazuje kontinuitet reformi, otvorenost za javne konzultacije i funkcionalnost institucija, što potvrđuje da država nije u krizi demokracije, nego je u fazi normalnog prilagođavanja i unaprjeđenja administrativnog i zakonodavnog sustava, u skladu s demokratskim standardima EU.
Izvješće Libertiesa pruža priliku za refleksiju i unaprjeđenje, a ne dokaz ozbiljne institucionalne krize, dok lokalni doprinosi poput CMS-a trebaju biti interpretirani kritički, u kontekstu njihove ideološke perspektive i specifičnih interesa civilnog društva. Izvješće Unije za građanske slobode za Europu (Liberties) o vladavini prava u Hrvatskoj za 2026. godinu nije neutralan dokument. Ono nije deskriptivni prikaz hrvatske stvarnosti, niti ideološki nezainteresirano izvješće – ono nema liberalne pobude, ono je ultralijevo ideološki obojeno, kreirano s jasno zainteresirane pozicije stranke Možemo!. Centar za mirovne studije (CMS) u ovom kontekstu ne djeluje kao nezavisni promatrač, već kao eksponent političke agende Možemo!, koristeći status nevladine organizacije kako bi stvorio privid međunarodnog autoriteta i objektivnosti. Ovo nije analiza Hrvatske; ovo je politički instrument za oblikovanje percepcije u Bruxellesu i Berlinu, namijenjen diskreditaciji legitimno izabrane vlasti.
U hrvatskoj javnosti već je prepoznata ideološka matrica izvješća. Veze CMS-a s eurozastupnikom Gordanom Bosancem, saborskom zastupnicom Sandrom Benčić i gradonačelnikom Zagreba Tomislavom Tomašević jasno ukazuju na instrumentalnu funkciju ove organizacije. Financijska povezanost Grada Zagreba s CMS-om, čija su izdvajanja sedmerostruko narasla nakon što je Možemo! preuzeo vlast 2021., dodatno potvrđuje da ovo izvješće nije rezultat objektivne ekspertize, nego političke strategije.
Motivacija je jasna: Andrej Plenković tri puta za redom pobjeđuje na demokratskim izborima, što ga čini najuspješnijim hrvatskim političarem od obnove državnosti i jednim od najprihvaćenijih europskih državnika. Budući da se njegov mandat ne može osporiti na izborima, ultralijeva mreža i CMS nastoje stvoriti narativ o “autoritarizmu” Hrvatske, plasirajući selektivnu, perfidnu interpretaciju demokratske stvarnosti.
Perfidnost teze o autoritarnosti
Način na koji izvješće implicira Plenkovićev autoritarizam nevjerojatno je kontradiktoran u svjetlu političke stvarnosti: Kako Plenković može autoritarno vladati ako Hrvatska ne može rotirati već mandat i pol svoje veleposlanike jer predsjednik i premijer ne mogu postići dogovor o listi? Kako može vladati autoritarno ako ministar najavljuje kupovinu određene opreme, a predsjednik tu kupovinu osporava i zabranjuje? Kako može vladati autoritarno ako niti jedan relevantan medij u Hrvatskoj nije u rukama vlade, već slobodno kritizira i iznosi nezavisne procjene?
Kako može vladati autoritarno ako tri izborna ciklusa građani biraju njega i HDZ kao političku snagu koja treba voditi državu? Autoritarizam zahtijeva kontrolu nad državom, institucijama, medijima i građanima. Hrvatska funkcionira unutar demokratskih okvira: izbori su slobodni, parlament i Sabor djeluju, institucije su neovisne, mediji slobodno kritiziraju, a vanjski nadzor EU ograničava svaku mogućnost koncentracije moći.
Logički i politički kontraargumenti
Demokratski legitimitet kroz slobodne izbore: Plenković dolazi na vlast putem slobodnih, kompetitivnih i višestranačkih izbora – sustav nije autoritaran. Ograničenost izvršne vlasti institucijama: Hrvatska izvršna vlast ograničena je zakonodavnom, pravosuđem i ustavnim okvirom – koncentracija moći kakvu zahtijeva autoritarizam ne postoji. Postojanje stvarne političke konkurencije: Vlada ulazi u koalicije, pregovara s partnerima, uvažava opoziciju – politička konkurencija je funkcionalna.
Sloboda javne kritike i medijski pluralizam: Premijer i vlada kontinuirano su izloženi kritikama medija, javnim prosvjedima i opozicijskim napadima javna kritika je svakodnevna i ne sankcionira se. Neovisne institucije: Institucije mogu pokretati istrage i donositi odluke protiv interesa vlasti – autoritarna kontrola nad institucijama ne postoji. Vanjski demokratski nadzor: Hrvatska je članica EU – nadzor i pravni standardi ograničavaju bilo kakvu koncentraciju moći. Mogućnost smjene vlasti: Vlada može biti mirno smijenjena na izborima – sustav nije autoritaran. Centralizacija vs. autoritarnost: Koordinirano donošenje odluka unutar vlade i stranke je funkcionalna centralizacija – ne znači ukidanje pluralizma.
Izvješće Libertiesa selektivno naglašava proceduralne slabosti i administrativne tromosti, dok stvarna funkcionalnost hrvatskih institucija ostaje izvan fokusa. U stvarnosti, Hrvatska funkcionira unutar demokratskog okvira: Sabor, Vlada, pravosuđe i civilno društvo ostvaruju svoje nadležnosti, a građani slobodno biraju vlast. Izvješće nije prvenstveno usmjereno na međunarodnu delegitimizaciju Plenkovića i HDZ-a, već koristi reputaciju Libertiesa kako bi se stvorio dojam relevantnosti i objektivnosti, naglašavajući umjesto toga diseminaciju teze o demokratskom deficitu Hrvatske te, u svjetlu u nas ishitreno interpretiranog stava V-Dem instituta, o tendencijama k autokraciji. Ta teza o autoritarizmu, naročito je perfidna, selektivna i logički neodrživa.
Ukratko, izvješće Libertiesa nije objektivna analiza, već ideološki pamflet ultralijeve mreže. CMS djeluje kao politički eksponent Možemo!, oblikujući međunarodnu percepciju Hrvatske radi unutarnjopolitičke borbe. Hrvatska je funkcionalna demokracija s višestranačkim izborima, neovisnim institucijama, slobodnim medijima i jasnim mehanizmima kontrole. Kritike sadržane u izvješću služe isključivo za diskreditaciju legitimno izabrane vlasti, čineći dokument političkim pamfletom, a ne ozbiljnom analizom.
